Sezona je kod njih davno počela, stižu gosti iz cijelog svijeta, ali nema im do domaćih: ‘Naši su najbolji potrošači!‘

Početak je srpnja, utorak, 10.30, a parking u Skradinu, u debelom hladu pod razgranatim murvama i smokvićima, fino je popunjen.

Na europske se tu registracije više i ne obaziru, čak ni na one do jučer egzotične, poput baltičkih zemalja, Litve, Latvije i Estonije. Sve je to naše, iz iste Unije, sve to ulazi na parking i izlazi s njega kao da ulazi u vlastito dvorište, iskusno uzimaju tiket kojim se podiže rampa, i onda se nonšalantno naplaćuje na izlazu.

U eurima, naravno, opet zajedničkoj valuti, nema ni tu više nikakve strke ni zbrke ni vike oko mijenjanja, kurseva, tečajeva – na parkingu je sada atmosfera mirnija nego u bolnici.

– Sanatorija! – rekao bi naš svit. Na konstataciju kako je parking fino popunjen, naša nam vratarica, koju bismo slobodno mogli nazvati gradskom...