Možda ne predstavlja "aortu" dubrovačkog turizma poput Zračne luke "Ruđer Bošković", ali Autobusni kolodvor Dubrovnik itekako doprinosi u povezivanju krajnjeg juga Hrvatske s ostatkom matice države, ali i regije.
Naravno, dok je prijevoz autobusima u prošlosti mnogima bio primarni, najpovoljniji i (stoga jedini) način prebacivanja od točke A do točke B, uloga autobusnog kolodvora bila je ključna.
Međutim, ni danas ta uloga nije zanemariva, a najviše se to vidi tijekom sezone. Nebrojeno puta domaći i strani putnici koji posjete Dubrovnik, biraju upravo autobus kako bi posjetili obližnje destinacije. Današnji kolodvor, smješten u Gružu, točnije na Kantafigu, tamo se nalazi tek 20-ak godina. Prvi kolodvor bio je doslovno na drugom dijelu, na suprotnoj strani svijeta, na istoku grada, a pamte to stariji Dubrovčani.
– Prvi autobusni kolodvor bio je na sadašnjoj "pretovarnoj stanici" na Pločama i mislim da je prva linija vozila samo do Plata, te da su ljudi onda išli pješke do Zvekovice i dalje vlakom do Čilipa, Grude i prema Crnoj Gori. Također, bio je i autobus u Konavlima koji je vozio kroz polje prema Grudi ili prema Mrcinama (Dubravci) koja je u to vrijeme bila jedno od najfrekventnijih prometnih središta Konavala.
Istovremeno je bila stalna brodska linija iz Cavtata u Grad kojom su čak i djeca išla u srednju školu – Gimnaziju i s kojim se prevozio teret u Grad (bačve, vreće i slično).
Busom, pa pješice
– Zapadno od Grada ne znam kako se išlo. Mislim da je bila jedna linija autobusa do Ivanice, odnosno najbliže željezničke stanice prema Gradu, jer vlak iz Boke nije svraćao prema Gružu.
Za kolodvor na Pločama sigurno znam jer sam pomagao tetkama i drugima nosit stvari nakon šopinga u Gradu. Tek izgradnjom bazena u Gružu, kolodvor se preselio na mjesto sadašnjeg trga ispred bazena i tu je bio do otvaranja novog u Gružu. Međutim, i nakon otvaranja toga na bazenu, isto su autobusi za Konavle išli na Pile i Ploče kupit putnike i onda za Konavle. Napominjem kako je u to vrijeme promet preko Pila išao suprotnim smjerom, od Boninova prema Pilama, pa Iza Grada.
Što se tiče taksista, oni su bili parkirani ispred crkve svetoga Vlaha i čekali putnike. Tada su se svi auti u Dubrovniku mogli nabrojit na prste jedne ruke – prisjeća se jedan Dubrovčanin.
Njegovu priču potvrđuje i povjesničar umjetnosti Ivan Viđen.
– Autobusni kolodvor na Pločama funkcionirao je vjerojatno od međuratnog perioda, između dva svjetska rata pa sve do početka 60-ih kad je otvoren bazen u Gružu.
Prethodnica "kolodvora" bio je "kolodvor za životinje", odnosno Tabor iza tvrđave Revelin.
Župke koje su dolazile u Grad tamo su vezivale tovare ili konje, bila je osoba kojoj bi se platilo čuvanje životinje dok bi vlasnici u Gradu obavili što su imali. To je trajalo sve do kraja 50-ih godina. Ploče su vazda bile neki "kolodvorski prostor" jer je promet uvijek bio na Pločama. Arhitekt Nikola Dobrović je 30-ih godina, dok je boravio u Dubrovniku, pokušao napraviti urbanističku regulaciju prometa na platou Ploča. Postoje nacrti o tome, ali to nikad nije izvedeno.
Isto je tako trebao nastati hotel na Lazaretima krajem 30-ih godina. Prostor na Pločama definiran je ovako kako ga danas poznajemo otkako je početkom 20. stoljeća izgrađena zgrada Gimnazije – pojašnjava Viđen te dodaje:
Remek-djelo
– Bazen u Gružu zapravo je, slobodno se može reći, remek-djelo moderne arhitekture u našem gradu. Za to je zaslužan arhitekt Lovro Perković.
Dakle, riječ je o jako naprednom objektu za to vrijeme, koji zapravo u sebi sadrži tri funkcije: bazen s popratnim sadržajima, hotel i kolodvor. Kako bazen izvorno do 2002. nije bio pokriven i dok još nije bilo kuća oko njega, bazen je s ona dva krila, velikim kubusom i skošenjima izgledao nevjerojatno. On ne samo da je koncepcijski uspješno spajao tri funkcije, nego je i u izvedbi to jako lijepa građevina.
Tadašnji gradski oci odlučili su da će tu biti kolodvor jer se tijekom 50-ih i 60-ih smatralo da će upravo oko bazena, u takozvanom Gruškom polju, biti budući centar "novog Dubrovnika". Dubrovnik je preko tadašnjeg kolodvora bio spojen s cijelom bivšom državom. Tu je kolodvor ostao 40-ak godina, sve do početka dvijetisućitih. S vremenom je postao premalen za sve veće potrebe – navodi Viđen.
Skrenuo je pažnju na još jednu zanimljivu povijesnu činjenicu.
– Do Domovinskog rata shuttle bus nije stajao na kolodvoru, nego je stajao malo dalje. Naime, postojao je ured JAT-a u jednoj prizemnici na mjestu današnje zgrade Grawea. To je i prije postojalo, ali je nanovo uređeno tijekom 80-ih godina. Osim kolodvora, tamo je bio i terminal JAT-a jer za Dubrovnik nikad nije bio nevažan avionski promet – podsjeća povjesničar umjetnosti.
Premještanjem kolodvora u Gruž, na Kantafig, povratak je "povijesnim prometnim korijenima" jer je upravo gruška luka početkom 20. stoljeća doživjela svoj procvat, a u tome je ključnu ulogu imala i prva željeznica koja je došla u Gruž davne 1901. godine.
– U Gružu je za sadašnji kolodvor iskorištena stara zgrada koja se koristila za potrebe luke. Nažalost, zasad nije poznato kad je zgrada izgrađena niti tko je arhitekt i projektant, ali je riječ o industrijskoj arhitekturi 20-ih godina.
Današnji autobusni kolodvor nalazi se tik uz zgradu stare željezničke stanice i putničkog terminala. Možemo tako reći da se postojeći autobusni kolodvor vratio na mjesto željezničkog kolodvora – dodaje Viđen.
Kako je istaknuto na stranicama Autobusnog kolodvora, koji danas djeluje u sklopu javnoga gradskog prijevoznika "Libertas Dubrovnik" d.o.o., najpopularnije relacije iz Dubrovnika su one prema Cavtatu, Zračnoj luci, Trstenom, Stonu, Orebiću, Korčuli, Metkoviću, Makarskoj, Splitu, Zadru, Rijeci, Zagrebu, Kotoru, Budvi, Mostaru, Sarajevu, Međugorju, Vinkovcima, Ljubljani i Münchenu.
Veže i spaja
– Autobusni kolodvor Dubrovnik jedna je od najfrekventnijih prometnih točaka u gradu te kao takav, što se tiče dolazaka i odlazaka iz Dubrovnika, predstavlja iznimno važan čimbenik – ne samo u sferi prometa.
Kao i svi ostali kolodvori u Republici Hrvatskoj, uz standardnu paletu usluga (čuvanje prtljage, parkiranje autobusa, parkiranje osobnih vozila, prodaju voznih karata, rezerviranje mjesta u autobusu, usluga toaleta) u posljednjih par godina uvedena je mogućnost kartičnog plaćanja, povećao se obujam kupnje karata online putem, poboljšan je sustav videonadzora – ističe glasnogovornik "Libertasa" Nikša Grljević.
Uz to, putnici mogu popiti piće u kafiću u sklopu kolodvora. Neprestano se radi na modernizaciji sustava.
– Vrijedi istaknuti i novu mrežnu stranicu koja je osmišljena i izvedena na način koji korisnicima usluge Autobusnog kolodvora čini još dostupnijim, jednostavnijim i preglednijim.
Nova stranica, osim suvremenog dizajna i inovativnih grafičkih rješenja, nudi sve servisne informacije u dvojezičnom formatu, prilagođeno svim zaslonima i uređajima. Novom mrežnom stranicom Autobusni kolodvor prilagodio se svakodnevnim promjenama i brzom tehnološkom razvoju te je svojim korisnicima još funkcionalniji i dostupniji – poručuje Grljević.
Otkriva kako je u prvih devet mjeseci 2023. godine, Autobusni kolodvor Dubrovnik imao 63.402 dolaska i odlaska autobusa. U usporedbi s prvih devet mjeseci 2022. godine, kad je ostvareno 40.319 dolazaka i odlazaka autobusa, uočljiv je snažan trend rasta i u tom segmentu poslovanja.
Brojke su tu koje potvrđuje da ovaj prometni čvor na zapadu grada možda nema dugu prošlost, ali ima budućnost koja obećava (i spaja).