Najpoznatija makarska legenda čija je obitelj bila plemićka, a koja je postala svojevrsni gradski brend, Josko Vusio, preminuo je sinoć u 91. godini života. Ova vijest rastužila je sve Makarane i mještane cijele Makarske rivijere koji se od barba Joska opraštaju na društvenim mrežama.
O Josku se može napisati puno toga jer je bio ključan "igrač" u svim makarskim društvenim sferama, posebno nogometu i Zmaju za koji je bio vezan ponajviše zbog oca Joška, osnivača i prvog predsjednika Radničkog kluba Zmaj.
Josko je bio poznat po balunu, posebno svom čuvenom žongliranju na nozi. Inače, odavno je postao zaštitni znak Makarske pa su njime bili oduševljeni i turisti. Još prije razornog potresa, početkom 60-ih godina prošlog stoljeća, radio je kao domar u Vaterpolo klubu Galeb, a mnogi su ga po tome i zapamtili jer je za Klub ostao vezan dugo vremena. Često se družio s vaterpolistima, iako nikada nije bio aktivan igrač, ali je za vrijeme održavanja revijalnih utakmica, znao i "uletiti" u plivalište.
Najbolji plesač twista
Scenskim ljetnim nastupima proslavio se prvo u restoranu "Plaža" pa onda kasnije na Lištunu jer je bio najbolji plesač twista, najpopularnijeg plesa 60-ih. Sedamdesetih godina je radio kao nosač, a nema onoga tko se iz tog doba ne sjeća Joska i njegovih kolica. Kao jedini "službeni" nosač u Makarskoj radio je uglavnom za ljekarnu i “Borovo”, ali je u isto vrijeme i dostavljao plinske boce na mnoge adrese u gradu.
Vođa karnevala i zaštitno lice ‘Debelih i Mršavih‘
Imao je Josko kasnije i svoju vagu na rivi, a iz tog vremena ostale su brojne anegdote, a jedna od poznatijih je zasigurno ona kad mu je čovjek za vaganje dao 10 dinara (jedno vaganje je koštalo pet dinara), pa mu je, budući mu nije vratio kusur, jednostavno rekao da stane još jednom na vagu.
Joska pamtimo po karnevalu u kojem je i ljeti i zimi bio na čelu povorke, a uvijek je bio ključni igrač najatraktivnijeg ljetnog događanja - utakmice ‘Debeli i Mršavi‘.
Josku je uvijek bilo "jugo, jugo", makar puhala i bura, a ako nije bio dobro raspoložen, znao je pokuditi sugovornika koji mu se našao na putu i, u svakom slučaju, nikad nikome nije ostao dužan.
Odlaskom barba Joska, Makarska je nekako postala prazna, utonula u sumornu jesen i zimu, ma i proljeće i ljeto jer je izgubila svoju najveću legendu. Dragi barba Josko, počivaj u miru Božjem i odmori se jer si zbilja zaslužio.
