Ljeto je pred vratima, svi se, pa i oni koji rade u turizmu, nadaju da će biti vremena za ‘chillanje‘. Engleska riječ označava ono što svi volimo - odmaranje. U tu svrhu mnogi Dubrovčani imaju barke, a jednu, koju je njezin vlasnik nazvao baš onako po srcu i duši - Chillerica - fotografirali smo na vezu na Batali.
Barka je taman po mjeri čovjeka - ni premala ni prevelika - i valjda njezin vlasnik ili vlasnica za nju ima vremena. U ovom užurbanom životu, u kojem samo nekud trčimo, a da ni sami često ne znamo zašto, zaboravimo da ‘Nije preša‘, kako je još jedan naš sugrađanin nazvao svoju barku. Čini se da među vlasnicima barki u Dubrovniku ima dosta mudrih ljudi, koji znaju cijeniti svoje slobodno vrijeme. Naime, svatko tko je ikad proveo dan na izletu s barkom, zna o čemu govorim. Zato je sasvim prirodno barci dati ime ‘Normabel‘, kao što je učinio još jedan naš sugrađanin.
Sagina postala Vagina
I onda me kolegica Lorita u redakciji podsjetila kako je Tomi Margaretić prije dosta godina imao barku ‘Vaginu‘. Tomi je nedavno postao predsjednik gruške podružnice Matice umirovljenika, iako su mu tek 52 godine. Otišao je u mirovinu prije godinu i pol. Svima u Gradu je dobro poznat kao nekadašnji lokrumski vatrogasac, hrvatski branitelj s Belvederea i Orkanskih visova, te dobitnik kristalne plakete Državne uprave za zaštitu i spašavanje iz 2015. za akciju spašavanja kajakaša iz olujnog nevremena na moru. Uvijek je volio činit‘ škerce, sudjelovao u njima ili ih stvarao.
- Prvo sam joj dao ime Sagina i onda sam se kladio s prijateljem Vedrom da ću dignut ‘S‘ i stavit‘ ‘V‘. I to sam napravio - prepričava nam Tomi. To je bilo negdje početkom ovog milenija, ali mi sredovječni pamtimo i danas.
- Nekad bih vozio goste na Lopud, a oni bi me pitali ‘zašto nam se svi smiju?‘ Ja bih im rekao da nemam pojma, a stavio bih pajet preko imena. Kad bi došli na Lopud, dignuo bi‘ pajet i pokazao im zašto, da ne misle da sam lud totalno - smije se Tomi.
- Moj sadašnji susjed je jednom išao sa ženom i kad je vidio barku, uhvatio se za glavu i pokazuje ženi, a onda smo postali susjedi...
S obzirom da barku treba registrirati s nekim imenom u Lučkoj kapetaniji, sjeća se Tomi i kako je to prošlo:
- Nisu mi dali! Svađ‘o sam se s njima, poš‘o sam i u pravnu službu i pitao ih kako se onda plaža i izvor u Hrvatskoj zovu Pizdica? Al‘ dobro, nisu mi dali upisat‘, ali sam je isto nazv‘o Vagina. Nije se to tad kažnjavalo - iznosi Tomi.
- Žena mi je nagovorila djecu da skinu ‘V‘, pa sam pošao i napravio deset komada slova ‘V‘ iste boje, pa kad bi skinuli, ja bi‘ vratio. ‘Agina‘ bi bila samo po‘ ure - smijemo se skupa s Tomijem koji je poslije prodao barku, a novi vlasnik je promijenio ime u neko ‘normalnije‘.
Biž ća
I na kraju, podsjetimo javnost zašto su neki, ovaj put anonimni ljudi, nazvali svoju barku onako kako su je nazvali:
- Ja sam brod nazv‘o po ženi jer sam tada bio zaljubljen. Prije se zvao Grinta. Sad mi se čini da nisam trebao mijenjat‘ ime - bio je iskren razočarani muž.
- Ja sam ga nazvao po kćeri koju još nemam jer ako je, ako Bog da, budem imao vjerojatno će biti jedina žena koju ću uvijek voljeti. Sa ženom se ionako kad-tad posvađaš, a ćaća je već dao ime brodu po materi - iznio je drugi.
Od postojećih, našim morem plovi i jedan ‘Biž ća‘, ‘Ne da punica‘, ‘Kašeta‘, ‘Pali pumpu Jagoda‘ i ‘El Karinjo‘, o kojem smo nedavno pisali.
Tu su i smiješni prijedlozi za buduće vlasnike brodova - ‘Posuđena lova‘, ‘Moj Bože Tonemo‘ i slični. Ako i Vi imate barku neobičnog imena, pošaljite nam koju fotografiju s kratkim objašnjenjem zašto baš to ime.
