Zadimilo se u petak popodne nad Solinom, digao se oganj na sve strane, gdje god se okreneš palucaju crveni jezičci, a požara nigdje. Nema straja, nema panike, glavom su platili samo sočni janjci i rumeni odojci masovno nabiveni na ražnje. Zamirisalo je već oko 18 sati na pečeno, gledamo muške, žare im se oči, hvataju se za trbujčiće, obilaze pečenjare, vade takujine, već se brci sjaje, ruke uranjaju u paprčnjake, u plećku. Veliki su dani u Solinu, tamo već oko 17.30 na jednom od parkirališta nam rekoše kako će grad biti za koju uru pun kao šipak, i da domalo za iglu mjesta biti neće. A sutra, u nedilju, na Dan Male Gospe i Dan grada Solina, tu će biti centar svita.
Red se zna, petak popodne i večer rezervirani su za ajmo gradu na ulice, na feštu, na pismu, na sajam. Pa su još za dana ljudi polako iz svojih kuća, iz okolnih mjesta, sela i gradova počeli puniti solinski centar i prostor pred crkvom. Promenada. Lipo obučene djevojke. Mame ponosne s dicom u kolicima. Babe. Dide. Obitelji, momci i cure, prije pod ruku. Pa su se napunile šentade, terase kafića, posjelo se na skalinade kraj Rike, gostit će se i Rikine patkice. Ulica se puni stolovima s ponudom. Lukavi su trgovci, lukavi, znaju na što će dica poskočiti, pa plišanaca i igračaka ima na svakom koraku. Svako malo evo i slatkog kutka, broja im nema.
Barba s domaćim kruvom
A između njih barba s domaćin kruvom. Preko puta, Mohito bar u čiji bezalkoholnim cocktailima mogu uživati i dica, kaže nam gazda, mladi Mađar koji je Hrvatsku zbog ovog poslovnog biznisa odabrao za dom.
Veli kako prodaja ide super. I da su na obali bili ovogodišnji hit. Ali ne možeš ni cocktail kušati, ako prije malo ne zameziš. U stvari ako još prije ne odeš na misu, koja je na ledinu pred crkvom u zagrljaj privukla brojne vjernike. A tek onda se pravo na pravo, na pečeno iđe.
-Gazda, koliko je kilo - pitamo ga.
- Odojak 35 eura, janjetina 50.
-Ide li?
- Kuri, kuri, nego kako.
- A kad najviše.
- Posli mise, ljudi se našetaju, ogladne, iscrpe se od svega, pa navale, to je tradicija.
- A dole je kilo odojka 30, a janjetina 40 - bacili smo sjeme razdora.
- Ma di, bogati?!
- A onde dole, ispod.
- Ma vidi ti njega, a – nećemo se zakleti, ali čini nam se da je prošaptao onako za sebe, ispod brade, e sad te đava odnija.
Gužva na sve strane
Polako se spušta sumrak, a kako prve sjene nadolaze, tako je grad sve uži. Ne znaš gdje je veća gužva, u centru, ili u zabavnom parku. A znate koji su nam tu momenti najsmišniji. Oni sa živahnim didama od sto kila, kršnim našim Dalmatincima, koji posidnu u male peglice, sa svojim unučićima. Pa ih gledaš kako vatreno lome krivine, daju gasove, jedan drugoga vataju. A dica užasnuta skvrče se od panike. Da smo se išli kladit da će do kraja trajanja žetona gustim suzama proplakati, dobili bi. Slavi li Solin, pitamo domaće.
-Od Male Gospe do Male Gospe. Ovo je naš veliki dan, najveći. Ovog dana naš je Solin centar svita. Split? Ma koji Split, Split je samo gradić do Solina. Ma vidi ovu lipotu, vidi ovog lipog svita, ovog veselja, ovog naroda. Ne zoveš ga, ne moraš ga ni zvat, on zna, on osjeća, on duboko u sebi čuje onaj glas, ajde u Solin, Mala je Gospa. I dođe – kaže nam jedan postariji Solinjanin.
A kako će tek onda biti sutra.
