Galimatijas s međimurskom gibanicom nije beznačajan, kako se može doimati na prvi pogled, jer pokazuje kolike muke imamo u komunikaciji s inojezičnima.
Prevoditi naziv jela moguće je samo ako u jeziku na koji se prevodi već postoji naziv za istovrsno jelo – inače je prijevod beskoristan, možda smiješan, možda štetan.
Iako u hrvatskome postoji manija kroatiziranja, nikome još nije palo napamet prevoditi pojmove kao što su: pita, pizza, špageti – jedino su eventualno prilagođeni hrvatskome pravopisu, odnosno fonetici. Špageti (spaghetti) se mogu doslovce prevesti kao "konopčići" – ali za čije babe dušu?
U kulinarskoj tradiciji naroda koji govore engleski ne postoji kolač sličan gibanici, pa stoga i Morton Benson u svom rječniku gibanicu prevodi: "gibanica (dish made of cheese and strips of dough)". Kad je posrijedi međimurska gibanica, dakle slatka, vjerojatno bi bilo preciznije napisati "cake" a ne "dish". Međimurje prevoditi na engleski naprosto je barbarski (aloglotski naziv tog područja postoji, koliko znam, samo u madžarskome: Muraköz).
"Ispod radara" prolazi sljedeći naziv na ilustraciji: "šnenokle". Mogu to katkad biti i "šnenokrli", sve prema austrijskome njemačkome: "Schneenockerl"; njemački je to "Shnee-Eier", prema francuskome "œufs à la neige".
U hrvatskoj gastronomiji postoji za njih hrvatski naziv, kalk s austrijskoga: "snježni žličnjaci". U Splitu taj desert zovemo "paradižet".
On je već zastupljen u engleskoj gastronomskoj nomenklaturi: alternativni francuski naziv "île flottante" doslovno je preveden "floating island". Navodi ga i Jack London u Otpadniku, socijalno intoniranoj pripovijetci.
Neki srpski prevoditelj pedesetih prošlog stoljeća nije razumio što je posrijedi, pa je to preveo: "plutajuće ostrvo". Mislio sam da je to bog zna što – a ono paradižet. Pa sam sebi rekao: majko mila, kakva je to bila bijeda da je paradižet bio nešto nedostižno, sanjani desert?
Ali i našim precima to je bio "mali raj", jer to doslovno znači "paradiseto" na dalmatovenetskome. Miotto u svom rječniku pažljivo navodi razlike između zadarskoga i splitskog načina pripravljanja tog deserta.
Po nekima se razlikuju i "Shnee-Eier", odnosno "œufs à la neige", jer je taj desert čvrst, može se rezati, dok je "île flottante", kao i paradižet, jestiv žlicom. Prevesti ga na engleski kao "little heaven" bilo bi u najmanju ruku stupidno.
Uostalom, nisam imao pojma ni što su to "šnenokle" kad su mi ih prvi put ponudili u Zagrebu (eto, unutar istog jezika različiti su nazivi ne samo za ribe, nego i za kontinentalna jela; na primjer mi purom zovemo žgance, a oni purom zovu tuku – možda bi i jelovnici na hrvatskome mogli biti trojezični, na užas onih koji me ustrajnu psuju što Papu zovem: Frane).
Svrha je prijevoda naziva jela da mogući kupac razumije o čemu je riječ. A to se ne postiže ishitrenim, doslovnim prevođenjem pojedinih sastavnica naziva. Preferiram jelovnike gdje je, uz nazive na više jezika, ponuđen i snimak jela: sigurno je sigurno.