Bila je to sjajna ideja, pozvati Zorana Milanovića, predsjednika RH, na svečanu sjednicu Skupštine Šibensko-kninske županije. Jer, niti je bila svečana, niti je sa Šibensko-kninskom županijom imala ikakve veze. Zna li itko što je uopće govorio i kazao na njoj župan Marko Jelić, ili predsjednik Županijske skupštine Stipe Petrina? Godinu dana je prošlo otkako su preuzeli vlast, pobijedili, zauzeli HDZ-ovu utvrdu. Čime su se na toj prvoj obljetnici pohvalili, što su najavili za drugu, treću, za mandat koji su im građani ove županije povjerili? Imaju svoga župana i većinu u Županijskoj skupštini. Ništa od toga nismo čuli, odnosno ništa od toga što su prvi ljudi ove županije i skupštine rekli nije bila tema u javnom prostoru nakon sjednice, niti je to ikoga zanimalo. Novinare ponajmanje. Čekalo se samo koga će Milanović – ponovno – oderati. Tko mu je ovaj put meta? Banožića? Svoju omiljenu žrtvu? Baneta Jaglaca, kako lovi veprove u spačvanskim šumama? Ili šefa Plenkovića? Kako će ga ovaj put nazvati? Plenkošenko, Udbašenković, ili bog te pitaj kako? A Milanović ni ovaj put nije iznevjerio očekivanja. Sjajno je on iskoristio pozornicu i svjetla reflektora koje su mu domaćini pripremili. A on došao na gotovo.
Pet minuta slave
A iskoristio ju je i Zekanović. I on je dočekao svojih pet minuta slave, da bude bitan i važan. Kad već i inače nije, jer je samo jedan od 151 zastupnika Hrvatskog sabora, sam, bez kluba, niti je većina, niti je manjina, niti je vlast, niti je oporba, iako je u Šibeniku i jedno i drugo. Demonstrativno se digao, ustao kada je Milanović govorio, čime je postao – bar na tren – bitan i važan. I predsjedniku Republike. I predsjedniku Vlade. Barem jednako kao ministar obrane. Milanović ga je napao, a Plenković ga nakon toga – na svojoj tiskovnoj konferenciji – uzeo u obranu. Ili barem kao saveznika, u borbi protiv predsjednika i pritisku na glavnu državnu odvjetnicu. U svakom slučaju, Zekanović, a s njim i Milanović, bili su glavna tema naslovnica, društvenih mreža i portala nakon "svečane sjednice" ŠI-KN županije. Koju nitko nije ni spomenuo, ni sjednicu, ni županiju. Svi su govorili i komentirali samo Milanovića i Zekanovića: "Dajte Zekanu torbu šargarepe!", "Dvorska luda", "Pravi se atoničan kao oposum u Virginiji, kad glumi da je mrtav". A "Zekan" je kazao da mu ne pada na pamet s "Gospodinom Pomilovanovićem" ići u "Bronzin" na svečani ručak – "Nek on slobodno ide tamo poraditi malo na kubikaži glave".
A tko su nagrađeni?
Ne u drugom, nego u trećem planu, kao medijski sasvim nebitni, ispali su ljudi zbog kojih je svečana sjednica Županijske skupštine Šibensko-kninske županije i sazvana. Oni najbolji među nama u prošloj godini, koje smo nagradili. Zna li itko uopće tko su nagrađeni? I ono najbitnije – zbog čega su nagrađeni? Umjesto da budu glavne zvijezde predstave, prof. Jasminka Paić i Dragan Toljan Tetejac iz Udruge 1.A satnije 113. brigade ZNG-a, da se o njima govori i piše, kao i o Krsti Marku Arasu i monsinjoru Nikoli Dučkiću, oni gotovo da i nisu spomenuti. Nego su cijeli šou ukrali Zoka i Zeko. Svaka čast, organizatori. Bila je to stvarno sjajna ideja, pozvati na svečanu sjednicu Županijske skupštine u šibensko kazalište predsjednika RH Zorana Milanovića. Koji se onima koji su ga pozvali, svojim domaćinima iz Šibensko-kninske županije, Jeliću i Petrini, odužio tako da je u ono par riječi što je rekao o Šibeniku ishvalio napredak "grada Šibenika", koji je, prema predsjedniku, očit. Čime je najzadovoljniji mogao biti HDZ-ov gradonačelnik dr. Željko Burić. Eto, pa neka mu sad na Gradskom vijeću ovi iz oporbe, što vladaju u županiji, kažu da vodi grad u pogrešnom smjeru, i da ne valja ništa što je napravio!