Još prije godinu i pol dana napisao sam na istom ovom mjestu, i u istoj ovoj kolumni, kako je Tonči Restović, time što ga je Peđa Grbin tada promovirao u glavnog operativca za iduće izbore, sebi osigurao prolazno mjesto na listi i saborski mandat. I pogodio sam! Nisam Nostradamus, ali mogu pogledat! Tonči Restović Grbinov je čovjek od povjerenja, što mu je donijelo ovaj “poguranac”. No to što mu je dosad bilo plus moglo bi mu odsad biti i – minus. Jer sam Restović je u intervjuu u prošlom broju Šibenskog lista kazao kako će se Peđa Grbin, ako HDZ složi Vladu, povući s mjesta predsjednika SDP-a. No istodobno je to i malo relativizirao, govoreći kako smo bliži novim izborima, odnosno nije baš vjerovao u dogovor HDZ-a i DP-a. Što se na koncu ipak dogodilo. Novi su izbori izgleda izbjegnuti, barem zasad.
Noževi za Grbina
A to za Restovića nikako nije dobra vijest. Jer odlazak Peđe Grbina s kormila SDP-a i njega ostavlja “na suhom”. I čini njegovu daljnju političku sudbinu krajnje neizvjesnom. Jer ako Grbin ode, onda i Restović, kao jedan od njegovih najodanijih ljudi, teško može očekivati kako će proći neokrznut. Stanje u SDP-u daleko je od idile, tamo brojni jedva čekaju da se Peđi krvi napiju. Bivši ministar zdravstva i bivši SDP-ovac Rajko Ostojić – dakle, čovjek je dobro upućen – nije bio nimalo suptilan, nego brutalno iskren: “Na Iblerovu trgu noževi su spremni za Grbina.” Koji je izgubio izbore. I ne samo da je izgubio izbore, nego je izgubio i obraz, ono što je pokojni Račan govorio SDP-ovcima da nikako ne smiju izgubiti. Najprije ga je ponizio Milanović, pretvorivši ga u taklju koja drži mikrofon, a nakon toga je ponizio sam sebe, pokušavajući se spasiti petljanjem s DP-om, pokušavajući dobiti poslije izbora ono što je izgubio na izborima. Ostavljen od svih, a ponajprije od Milanovića. Koji ga je odbacio kao staru kantu. Pa sad sve što kaže zvuči šuplje. Zvučao bi tako i Milanović, ali on je utekao na sigurno pa mudro šuti. Tko zna, možda će ga Plenki kad mu dođe – ako dođe – na Pantovčak sa 76 potpisa pitati kao svojedobno dr. Ivo – “Zoki, jesi sastavio Vladu?” Za Restovića nikako nije olakotna okolnost ni to što je upravo on u javnosti izvikan kao genijalni koautor neuspjelog “prevrata” s Milanovićem u ulozi mandatara nove Vlade, koji bi, kako su to naši vrli pravnici – Milanović i Restović – zamislili, imao predati mandat sam sebi, supertajne operacije “Rijeke pravde dolaze”. Koja se u konačnici, kao i sve što su ovi genijalni umovi dosad zamislili – u koautorstvu s Hajdaš Dončićem i Baukom, te Orsatom Miljenićem – pretvorila u totalni fijasko. Nakon kojeg bi SDP mogao i potpuno nestati. Na terenu već gotovo da i ne postoji, a i u Šibensko-kninskoj županiji sveo se na lokalnu stranku, koja postoji još samo u Tisnom, i nešto “malo šire” u Šibeniku. Iako se Restović, glumeći pobjednika po uzoru na Grbina, grozi HDZ-u kako će im dogodine zapapriti na lokalnim izborima, u utrci za gradonačelnika Šibenika.
Popis želja
Sklapanje koalicije s Domovinskim pokretom dobra je i loša vijest i za Nediljka Dujića, kojeg je, kako smo to isto napisali prije godinu i pol dana, Plenković vratio u život time što ga je postavio na mjesto predsjednika Uprave Hrvatskih šuma. Ajmo prvo dobru vijest – dobra je što Plenki, koji ga je tamo smjestio, ostaje predsjednik Vlade. Jer da ne ostaje, u Hrvatske šume – s velikim ili malim h, svejedno – mogao bi jedino kao lovac. A loša? Loša je što bi mjesto predsjednika Uprave u šumama mogli tražiti baš “domovinci”, kojima ne pripadaju samo tri ministarstva, nego i određeni broj državnih tajnika, čelnih mjesta u javnim poduzećima, ustanovama, agencijama, pa sve tamo do takođera. Jer, šume tradicionalno pripadaju Slavoncima, a kako je Slavonija najjače uporište DP-a, onda nije teško zaključiti da bi se i njegova fotelja mogla naći na “popisu želja” koalicijskog partnera.