Za ekološku ugroženost slanog jezera Zmajevo oko nisu krive samo klimatske promjene i kupači

Javna ustanova Priroda Šibensko-kninske županije u Domu Matice hrvatske u Rogoznici je organizirala prezentaciju rezultata projekta Istraživanje kontakta slanog rogozničkog jezara Zmajevog oko s okolnim morem. Ovo je prvi put da je upriličena svojevrsna javna tribina u kojoj su znanstvenici s Instituta Ruđer Bošković iz Zagreba i to dr.sc Marija Marguš, mag.phys.-geophys Iva Dominović Novković i dr. sc. Irena Ciglenečki-Jušić imali glavnu riječ. Međutim unatoč svojoj sili znanstvenih podataka koji su rezultat tridesetogodišnjeg sustavnog istraživanja Instituta Ruđer Bošković, s ovog reprezentativnog skupa mnogi su otišli nezadovoljni, pa i ja.

Kad se sve zbroji i oduzme zaključak je naprosto sulud: za ugroženost Zmajevog oko krive su klimatske promjene i kupači koje po svaku cijenu treba udaljiti od nauma da skoče u jezero. Očito nekom smetaju!

Da bi se ta nategnuta teza potkrijepila, suradnja s Leibniz-institute of Freshwater Ecology and Inland Fisheries predstavljena je kroz znanstveno-istraživačko predavanje dr.rer. nat.Georgiy Kirilin (IGB) o studiji utjecaja kupača na slatkovodno jezero Mellenesee, te što se očekuje od zajedničkog terenskog istraživanja na Zmajevom oku. U slajdovima s jezera Mellensee teško je bilo naći poveznicu s Zmajevim okom.

Zato je i logično pitanje dožupanice šibensko-kninske Iris Ukić Kotarac zašto se uz utjecaj klimatski promjena i kupača nisu spomenuo utjecaj i građevinskih zahvata u neposrednoj blizini jezera, prošlih i budućih.

Pitanje je bilo na mjesto jer Irena Ciglenečki-Jušić koja je svojedobno doktorirala na kemijskim spojevima u Zmajevom oku i njime se sustavno bavi 30 godina istaknula velike promjene koje je u posljednjim desetljećima dožio taj osjetljivi ekosustav.

U posljednjih sto godina, kaže Ciglenečki-Jušić, prevrtanje vodenog stupca i anoksija jezera kada umire čitav život u njemu dogodila se 9 puta, od toga u posljednjih deset-petnaest godina čak pet puta. Oporavak jezera traje puno duže, a nakon svake anoksije broj vrsta se smanji, jedina utjeha je što se pojave i neke nove vrste. Nema više ni kozica, ni rakova, ni babica, glavoča ni kamotočaca ni kamotočnih i masivnih spužvi, a organizme koji su bili prije prvog velikog pomora 1997. godine kao što su velike dagnje i kamenice, hlapovi, ugori... mogu se tek vidjeti na fotografijama biologa Donata Petriciolija.

Evidentan porast temperature u jezeru, slabija veza s otvorenim morem, sve to i još puno toga rekla je dr Ciglenečki-Jušić.

Rogozničku načelnicu Anitu Živković upravo zanimala je ta veza s otvorenim morem, jer je bitna za bilo kakve nove zahvate u prostoru, jer ako se začepe i sve kapilarne veze s obalnim morem plavo jezero postat će smrdljiva i otrovna sumporna bara.  

Kada smo već kod građevinskih i inih zahvata ravnatelj Zavoda za prostorno planiranje Šibensko-kninske županije Damir Lučev istaknuo je da na tom prostoru nema gradnje bez Studije utjecaja na okoliš. Javnoj ustanovi Priroda Šibensko-kninske županije i ravnateljici Aniti Babačić Ajduk treba zahvaliti na organizaciji skupa, međutim dodatno se trebala pojasniti najnovija dobra suradnja s Marinom Frapom. Koncem devedesetih prošlog stoljeća početkom dvijetisućitih ovog stoljeća znanstvenike je privodila policija.

Rogozničko slano jezero proglašeno je najvećom misterijom istočne obale Jadrana. Jedinstveno je možda i u čitavom svijetu istaknula je dr Irena Ciglenečki - Jušić. Surovi, jedinstveni okoliš Zmajevog oka s debelim donjim slojem sumporovodika zanimljiv je brojnim domaćim i stranim znanstvenicima. Na Zmajevom oku napravljeni su brojni magisteriji i doktorati, a dr. Donat Petricioli među prvima se pokušao izboriti za zaštitu jezera i podmorske špilje Zmajevo uho, preko koje je nažalost nasut umjetni otok i zauvijek je izgubljena za znanost, ali i turistički zaron.

Upravo je na znanosti, na Institutu Ruđer Bošković odgovornost da se sačuva taj jedinstveni hidro-geomorfološki fenomen. Zanost treba pomoći lokalnoj samoupravi i drugim granama javnih vlasti koje odlučuju da se unatoč gospodarskom i infrastrukturnoj razvoju sačuvaju spomenici prirode.

Borba za opstanak slanog rogozničkog jezera Zmajevo oko traje  desetljećima. Mnogi od nas novinara doživjeli su razna šikaniranja i uvrede, a mnogi su i kazneno gonjeni.

Trebalo je doći do katastrofe da bi se i svijest probudila. Na sreću posljednjih godina jezero uživa zaštitu kao jedinstvena prirodna baština, ali ništa nije sigurno: relativizacija i izvrtanje činjenica vrlo je opasno za eko sustav. Znanost bi trebala biti iznad toga.