U ovo doba skorog početku ljeta, franjevački otok Visovac pohode brojni turisti i hodočasnici. Računa se, da ih godišnje dođe i do 60 tisuća. Uz razgledanje muzeja, riznice, crkve Gospe od Milosti u raskoši prirode otoka usred Krke sa svega 1200 četvornih metara površine.
Sve to u okvirima ustaljenog mira redovnika i njihovih novaka, kako im pravila samostanskoga života nalažu. Ipak, fratri će izaći ususret namjerniku i pokazati i ono što nije uvijek u programu za posjetitelje.
Na taj način i mi smo prošli kroz priču koja datira od polovice 15. stoljeća, kad su na Visovac, sklanjajući se od Turaka, došli franjevci iz Kraljeve Sutjeske u Bosni.
Još prije njih, ondje su, u malome samostanu s crkvicom obitavali pustinjaci, eremiti, sljedbenici sv. Augustina. Visovac su navali Bijelom stijenom (Lapis Alba) zbog kamenite hridi što je izbijala iz rijeke. Da bi se ona kasnijih stoljeća nasipala i tako stvorio prostor otoka kakav je i danas.
Malo bi tko mogao vjerovati, da se na tako malome prostoru nalazi toliko rijetkosti i čari prirode.
Ondje obitavaju divlje i pitome patke, guske, afričke kokoši, neotrovni rijetki gmazovi, raskošni paunovi i druge životinje. Sve to u bujnoj vegetaciji punoj svakojakih plodova.
Fra Stojan Damjanović, domeštar visovačkih novaka, vikar samostana, ekonom, pjesnik i višegodišnji misionar u Africi uputio nas je u sve to.
- Već po prirodi svojega poslanja - navodi fra Stojan - fratri su oduvijek živjeli u zajednici s prirodom. Ovdje, iako na malome prostoru, imamo dobre uvjete za to. Oko nas su grmovi šipaka, banane, kakija i kivano - kivija, plodovi nazvani "vitaminskom bombom". Divlje šljive, bon- bon stablo iz Indije(od kojeg potječe i ime bombon).Pa crvene i ljekovite okaido tikve. I ginko - biljka, od koje se prave lijekovi za sprječavanje degeneracije ljudskih stanica kojima ne može nauditi ni radijacija! Tu je i mirisna metvica, cvjetovi lipe, i drugo bilje. Dio je azijskoga podrijetla, dio donesen iz Afrike, a ostalo s našeg podneblja. I sve izvrsno uspijeva.
Šetali smo tom otočnom zelenom oazom i obišli Crkveni muzej gdje se nalazi i ferman turskoga sultana Murata, po kome su fratrima zajamčene carske slobode. Među inima i pravo ribolova u rijeci Krki.
I danas, kad je na tom dijelu Nacionalnoga parka Krka sve strogo zaštićeno, to pravo za redovnike Visovca formalno još vrijedi.
U lapidariju samostana nalaze se okamine velikih puževa nađenih u drniškome kraju, koji, kako je analizama utvrđeno, potječu od prije šest milijuna godina!
Posebno zadivljuju prelijepi paunovi jarkih boja kakve ni slikar ne bi mogao oponašati. Jedan nam je paun, što se rijetko događa, raširio svoj raskošni rep u obliku polukruga, puštajući da ga snimimo izbliza. Zaista fantastično!
Evo na kraju i početnih stihova Iz fra Stojanove poeme o Visovcu.
"Raznog ploda tu imade/Što franjevci sve to rade/Taj Visovac otok krasni/Kao da je sve u basni…" Upravo tako!