Ministrica turizma Nikolina Brnjac pompozno je najavila novu strategiju razvoja hrvatskog turizma, puna su joj usta zaštite okoliša i održivog razvoja. Mnogi kažu da je na obalnom području devastacija morskog okoliša poprimila gotovo katastrofalne razmjere i da se jednostavno moralo reagirati.
Ne vjerujemo ni u strategiju ni u okolišnu osviještenost politike. Lijepo napisani dokumenti s puno stručnih i općepoznatih floskula nemaju nikakve veze s događanjima na terenu. To je lako dokazati na mikrolokacijama kao što je, primjerice, Rogoznica. Istodobno kad ministrica turizma u javnost pušta Strategiju održivog razvoja turizma, u Vladi RH glasa za turističku investiciju koja će za posljedicu imati ekocid epskih razmjera; naime, Vlada RH je "Frapa Resort Medine" u Rogoznici proglasila strateškim investicijskim projektom Republike Hrvatske. Vrijednost ukupnih troškova projekta, procijenjena kroz materijalnu i nematerijalnu imovinu, iznosi 1.037.909.593 kune s porezom na dodanu vrijednost (gotovo u lipu isti iznos koji je ukraden iz Ine).
Ugrožena baština
Ta je investicija u potpunoj suprotnosti sa Strategijom ministrice Brnjac, a temeljena je i na nezakonitom Urbanističkom planu uređenja, koji nije usklađen s Prostornim planom uređenja Općine Rogoznica ni s Prostornim planom Županije šibensko-kninske.
U Strategiji još piše da posebno značajnu osnovu za turistički razvoj čine prirodne vrijednosti i kulturno-povijesna baština koja se nalazi na određenom prostoru. Hrvatska, kao zemlja nastala na različitim povijesnim putevima i raznolikom području, posjeduje brojne i vrijedne resurse i atrakcije, kako prirodne tako i kulturno-povijesne, među kojima značajan dio njih nije do sada dovoljno turistički valoriziran. I onda u toj istoj Vladi ministrica Nikolina Brnjac mrtva hladna diže ruku za sigurnu smrt hidrogeomorfološkog fenomena, slanog rogozničkog jezera Zmajevo oko, i za potpunu devastaciju jedinog preostalog dijela netaknute obale koja je u obuhvatu naselja Rogoznica.
Zašto, ministrice? Zar ne znate da je u rogozničkom jezeru more, da je rogozničkim PPU-om taj prirodni fenomen proglašen posebnim rezervatom u moru i da je zaštićen na višim razinama? Dizanjem ruke na temelju nezakonitog planskog dokumenta, morsko jezero proglašavate vodnom naplavnom površinom, kojoj zaštitni pojas ne iznosi 70 metara (koliki je prema Zakonu i u prostornim planovima Općine i Županije), nego samo 10 metara.
U ovoj investiciji sve je zlokobno, pa i faze građenja koje je odredila Vlada RH. U prvoj fazi izgradit će se stambeni smještaj za djelatnike, u drugoj fazi parking zgrada i infrastrukture (ceste, šetnice i komunalni priključci), u trećoj fazi ponovno se ide sa stambenim jedinicama (vile i stanovi, zgrade), a tek u četvrtoj fazi navodno će se graditi hoteli sa sportskim sadržajima i okolišem... Tek objavom Vladine Odluke o strateškoj investiciji ljudima u Rogoznici otvorile su se oči. Navodni američki, turski ili bilo koji strani misteriozni fondovi na tom prostoru, zaštićenom planskom dokumentacijom i ekološkom mrežom, izgradit će na stotine apartmana za prodaju. Još jedna potvrda zlokobnih slutnji: u UPU-u turističke zone T1 i T2 Medine dopušteno je etažiranje, što znači da se sve izgrađeno može prodavati pod stanovima i sobama. Hoteli s pet zvjezdica gradit će se tko zna gdje i tko zna kad!
Negativan kontekst
U Strategiji razvoja hrvatskog turizma istaknuta je u negativnom kontekstu trgovina nekretninama i rasprodaja zemljišta, što pridonosi neobuzdanom i euforičnom razvoju turizma jadranske Hrvatske i traži nužnu i hitnu regulativu. Ugrožena je i održivost hrvatskog turizma zbog pritiska na prostor i obalu, ističe se u Strategiji.
I onda uskače Oleg Butković, potpredsjednik Vlade, ministar mora, prometa i infrastrukture, s novim Zakonom o pomorskom dobru, koji je mnoge digao na noge. Uglavnom, buka je nastala zbog mogućih koncesija na plaže. Ograđivanje i naplaćivanje plaže samo je korak prema privatizaciji mora, što je nedopustivo, poručuju iz Otočnog vijeća i mnogih oporbenih stranaka.
Koncesija i ne mora biti najveći problem, jer bez ikakvih koncesija i dozvola u naseljenim turističkim mjestima i uvalama obalna je crta totalno zabetonirana, a nezakonita okupacija javnog pomorskog dobra u ekstremnim slučajevima, opet na rogozničkom području, čuva se čak pištoljima i dobermanima.
Primjerice, obala i obalno more u uvali Stivašnica u nacionalnoj ekološkoj mreži vodi se kao greben, što je najviši stupanj zaštite podmorja. Zbog legalizacije bespravnih kuća i vila, Stivašnica je proglašena novim naseljem, a čitava obalna crta te uvale nasuta je i betonirana, nema ni metra prirodne obale. Što se onda štiti u toj uvali kad su podmorska flora i fauna potpuno uništene! Ministar Butković kaže da će se za nasipanje i betoniranje obale naplaćivati kazne od milijun kuna. Pa što čekate, samo na rogozničkom području od kazni možete zaraditi stotine milijuna kuna!
– Mi želimo to pomorsko dobro kao naš iznimno vrijedan resurs, možda i zadnji takav, zaštititi na održiv način, želimo da se njime upravlja i gospodari na održiv način, da se novim, kvalitetnim zakonom sve jasno definira: što se može, na koji način, gdje, zašto, koliko dugo i slično. Da ne dođu sutra ljudi s novcem i preuzmu naše plaže na neke dugotrajne koncesije i tako provedu nekakvu privatizaciju javnog dobra. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama moramo usvojiti do kraja godine zbog nekoliko razloga – kaže Butković.
Skriven od javnosti
I onda ministar zadužen za more i javno dobro, koji nas tako zdušno uvjerava kako će taj prostor štititi, diže ruku na Vladi RH za "Resort Medine" u Rogoznici, u kojem je na najgrublji način predviđena devastacija obalnog prostora.
Valja istaknuti da je dokument o izradi elaborata za uređenje plaže Medine donedavno, dok ga nismo otkrili, dobro skriven od javnosti i rogozničkog Općinskog vijeća. Izrade Elaborata o potrebi procjene utjecaja na okoliš prihvatio se cijenjeni Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu, a dozvolu je dobio od Ministarstva zaštite okoliša.
Plaža Medine u Rogoznici po njima spada u kategoriju "infrastrukturni projekti", što podrazumijeva nasipavanje morske obale, produbljivanje i isušivanje morskog dna te izgradnju građevina u moru dužine 50 metara i ukupne dužine 1100 metara. Prema ocjeni stručnih i poštovanih profesora, obala je kamenita s izraženim nepristupačnim i vrlo oštrim stijenama. Tek na dubini većoj od 10 metara je nešto finiji nanos pijeska i bogate kolonije Oceanice posidonije. Sama obalna crta je nepristupačna, s oštrim stijenama (sikama), na čijem je gornjem rubu krupniji oblutak izbačen snažnim valovima. Ti ljudi govore o najljepšem rogozničkom krajoliku, o prostoru nestvarne ljepote, o omiljenoj meti fotografa, posebice onih koji preferiraju umjetničku fotografiju. Govore zapravo o zaštićenom području.
A stručnjaci su u uvali Koprišće i Sabun na 4,5 hektara uzduž čitave obalne crte planirali izgradnju čvrstih i nepomičnih oslonaca od krupnih kamenih blokova. Na sjevernom rubu je kameno pero, a zatim se prema južnom kraju postavljaju četiri oslonca u obliku tombola. Na takozvanom tombolu 3 predviđen je čvrsti objekt, kafić otvorenog tipa. I onda ti vjeruj ministrima, kojima nije do zaštite obale i obalnog mora, nego jedino do povlačenja novca iz Nacionalnog programa oporavka i otpornosti.
Nije zgorega ponoviti da je morska obala još od starih Rimljana javno, opće dobro koje nije ni državna ni društvena imovina, ono nema titulara vlasništva i dostupno je svima pod jednakim uvjetima. Republika Hrvatska samo se skrbi o javnom pomorskom dobru i njime upravlja. Kako je to upravljanje bilo do sada, dovoljno je prošetati se takozvanim turističkim naseljima i uvjeriti se da nikakvog upravljanja i zaštite od države nije bilo. Devastacija, uzurpacija i ekocid dosadašnji je rezultat državne skrbi.
Najopterećeniji prostor
Vratimo se opet ministrici turizma Nikolini Brnjac i njezinoj Strategiji održivog razvoja hrvatskog turizma. U njoj piše da se hrvatski turizam dominantno odvija u jadranskoj Hrvatskoj i u tom kontekstu nije bilo značajnijih pomaka u posljednjih desetak godina, 2009. godine 96 posto noćenja ostvarilo se u jadranskoj Hrvatskoj, a 2019. taj je postotak iznosio 94,5 posto. Uzimajući u obzir resursnu osnovu, jasno je da je turistički promet koji se ostvaruje na kontinentalnom dijelu Hrvatske izuzetno mali, neproporcionalan realnim mogućnostima. U 2019., zadnjoj pretpandemijskoj godini, Hrvatska bilježi 19.566.000 dolazaka, kojima se ostvarilo 91.243.000 noćenja. U četirima ljetnim mjesecima Hrvatska ima najvišu prosječnu opterećenost prostora među usporedivim mediteranskim zemljama.
Moramo se složiti s ministricom, jer tome svi svjedočimo, posebno ove godine. Zašto onda, ministrice Brnjac, dižete ruku za takozvanu stratešku državnu investiciju od preko 1000 postelja u mjestu koje se doslovno svakog ljeta guši u infrastrukturnim problemima?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....