Uzbuđenje, nestrpljivost i radoznalost ocrtavali su se na dječjim licima prvog dana škole u Područnoj školi Gradac u Gradcu.
Dan je to koji uvijek ima poseban osjećaj, ovi nešto stariji i iskusniji đaci sami su zakoračili u nove školske avanture, dok su oni najmlađi, prvaši, zbog kojih smo ovoga puta posjetili Gradac, došli u pratnji brižnih roditelja.
Držeći za ruku svog „prvaša“ roditelji su ispratili školarce do školskih klupa, pri tom izgledajući kao da im treba hrabrosti i podrške jednako koliko i djeci.
Nekoć su te iste školske klupe i hodnici bili znatno popunjeniji, priča nam jedan djelatnik škole koji je htio ostati anoniman, pa dodaje, škola u Gradcu nekoć je brojila 1200 djece i blizu 100 djelatnika te je bila centralna škola u ovom području, danas je tek područna.
Iako područna, može se pohvaliti da je po broju đaka najbrojnija u odnosu na ostale područne škole u okolici. Trenutačno, 86 đaka pohađa školu, s tim da je ove godine upisano 9 novih prvaša, točno 4 hrabra momka i 5 hrabrih curica koje su na školskim klupama dočekali setovi udžbenika i radnih bilježnica.
Nažalost, osim novih udžbenika, radnih bilježnica i školskog pribora dočekale su ih i epidemiološke mjere, zaštitne maskice, dezinfekcija ruku i ostale mjere predostrožnosti, za koje nam učiteljica prvog razreda, Sandra Goreta, kaže da ipak neće utjecati na odvijanje same nastave.
- Vjerujem da će se ove školske godine nastava u školama normalno održavati, djeca su sretna, roditelji mogu doći i ući u
školu i baš se veselimo novoj školskoj godini, rekla nam je učiteljica. Nadam se da će ova školska godina za sve biti u najboljem redu, očekujem jednu razigranost, aktivnost, druženje i strpljivost koja nam je sada svima potrebna, zaključila je Sandra.
Svoja očekivanja i dojmove nakon prvog školskog sata prenijeli su nam i Bojčići, otac Jakša i sin Ante.
- Nakon vrtića i predškolskih aktivnosti škola je nešto novo za nas, zaista nam je drago što je ove godine upisano nešto više djece nego prijašnjih godina, to je odlično za naš kraj, rekao nam je tata Jakša, a “prvašić” Ante dodao, sretan sam što idem u školu, bilo mi je dobro i u vrtiću a bit će mi i ovdje, veselim se što ću se moći igrati s prijateljima i što ću nešto novo naučiti, u dahu nam je prepričao Ante.
Nervoza od prvog dana škole je zahvatila i neke od roditelja, koji su u žurbi ponešto i zaboravili.
-Žurili smo, zaboravili smo na kraju školsku torbu i zato malo kasnimo, prepričala nam je kroz smijeh mama Jasmina, koja je u školu dopratila sina Romana, inače svog prvog školarca.
A smijeha prvi dan nije nedostajalo, pa nam je tako i simpatična prvašica Petra Šarić rekla koji joj je najdraži predmet.
- Najdraži predmet mi je “plus i minus”, rekla nam je Petra, i bome nas nasmijala do suza.
Hrabro su pred novinarski diktafon stale „prvašice“ Nikolina i Ana koje su imale malu tremu, što o od prvog dana škole, što od
naše novinarske ekipe. Unatoč tome su nam prenijele svoje dojmove.
-Bilo nam je lijepo i sviđa nam se medo koji je učiteljica poklonila razredu, najviše se veselimo školi, u glas će dvije prijateljice, Ana i Nikolina, koja nam je priznala da jako voli čitati.
Bilo je lijepo vidjeti entuzijazam u očima djece, pogotovo kod “prvašića” koji su iako malo nervozni jedva dočekali da započnu svoju školsku pustolovinu.
Za kraj je učiteljica poslala i poruku prvašićima te ih ohrabrila u njihovim prvim školskim izazovima.
-Životna misija svih učitelja je, činite radost, a naš moto u školi je: tu nas uče, tu nas vole, veliko je srce škole, poručila je učiteljica.