Slapovi Krke zimi su fascinantni. Oni koji se ovih dana odluče posjetiti neobuzdanu ljepoticu imat će što vidjeti

Iako je malo onih koji usred zime, pri niskim temperaturama, studeni ili kiši priželjkuju svojevrsnu avanturu u prirodi u Nacionalnome parku Krka, njegovu glavnome punktu Skradinskome buku, ipak kad se na to odluče, imaju što vidjeti i doživjeti.
Uprava te javne ustanove otvorila je svoje ulaze u park u jeku svojih priprema za iduću, ovogodišnju sezonu, u nadi da će biti uspješnija od lanjske, prikraćene navalom pandemije korone.

Zimski posjetitelji

- Otvorili smo vrata parka i za naše zimske posjetitelje i one koji će ih slijediti. Na raspolaganju su im 22 pješačko-poučne staze, 14 biciklističkih ruta kroz divljinu prirode, te dvadesetak drugih sadržaja koji će se postupno otvarati - rekla nam je Katia Župan iz Odjela za odnose s javnošću NP Krka, uz napomenu da se morala odgoditi gradnja novog središnjega prihvatnog centra na Lozovcu sa svim potrebama za prihvat velikog broja gostiju. Projekt će se nastaviti kad se za to stvore bolji uvjeti, nadamo se uskoro - naglašava glasnogovornica Župan.

Mi smo se u pratnji Tihane Jurić iz iste službe zaputili u zimsku avanturu na Skradinski buk, iz pravca Skradina, uz rijeku do slapova kakve dotad gotovo i nismo vidjeli... U ovo doba godine doživljava ih se kao slapove "male Niagare".

Rekao nam je to i jedan domaći mlađi par nakon što smo ga zatekli pri ulasku u park i kupnji ulaznica. Pa su propješačili onih četiri kilometra uz rijeku do Skradinskoga buka. A mi smo se vozili tim starim utabanim putem brzinom pješaka uživajući u okolišu. A zapjenjene slapove Krke u izmaglici s gotovo neviđenim obiljem vode doživjeli smo kao malo kad u proteklih pola stoljeća!

Prizori za pamćenje što zaustavljaju dah i čine vas da ne progovorite ni riječi.

Sam prilaz slapovima pored stare crkvice sv. Ante, dijelom poplavljene s cijelim okolišem, jedva da je omogućio hodanje po ostacima suhoga tla.

Prirodno okružje

Pozdravili smo se s čuvarom koji nije imao što raditi, pa je na trenutak na suncu gotovo i zadrijemao. Zamijetili smo i malu skupinu u hodnji preko drvenih mostića s nabujalom vodom, njima gotovo do nogu. U čemu su očito uživali. Potom dvije cure, inače sezonske radnice NP Krka, fotografiraju na mostu, dok im kapljice vode dopiru do lica. I naša pratiteljica rekla je da slično još nije doživjela.

Nekih ranijih godina u zimskim mjesecima znali smo zateći dijelom zaleđeno slapište, pa i snijeg, ali ovakvu silu prirode jedva da pamtimo.

U ovako zdravome prirodnome okružju nikakvih strahova od opake epidemije nema, niti su potrebna ikakva zaštitna sredstva. Šteta je samo što u ovo doba ovakvu "igru" prirode vide malobrojni.