Kad smo prije nekoliko mjeseci na jednoj crkvenoj svečanosti na franjevačkom otoku Visovcu zapitali poznatog Danu Jurića s Miljevaca, narodnoga guslara, ima li u Zagori i onih koji još sviraju u “glazbalo” – napuhanu mješinu s diplama, rekao je kako ih, nažalost, nema barem dvadesetak godina.
Dane je poznat i po tome što je guslama opjevao narodnog junaka Vuka Mandušića iz Rupa i svoj ep odguslio prije dvije godine na obilježavanju 350. godišnjice Vukove smrti.
Oduševljeni Britanci
Željeli smo nešto saznati o ljudima koji se, moguće, još služe tim drevnim “instrumentom”, a pronašli smo i fotografije koje smo snimili sedamdesetih i krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. Jednu sliku s Prosike, kod Pirovca pred gostionicom Krste Krasića, a drugu u Roškome slapu pred restoranom Marka Skelina Markana.
Onoga ljeta na Prosiki uz more, diplio je Ličanin Stjepan, koji je od mjesta do mjesta hodio s jednim dječakom. Na Prosiki se tada našla i jedna grupa turista iz Britanije, koji su pljeskali i uzvikivali “Gajde, gajde”! Podsjetilo ih je to na njihove prave škotske gajde koje rade na istom principu.
A u Roškome slapu, vlasnik ugostiteljskog objekta Marko Skelin, pored svoje angažiranosti oko kužine, redovito je u stankama uveseljavao turiste svirajući u mješinu. Dobro smo ga poznavali. Kad bi nešto htjeli naručiti, znao bi reći: “Ajde tamo, sam nareži lipo pršut u pijat i ulij vina iz damijane. Ja ode još imam malo posla”.
O Markanu je u više navrata pisao i Miljenko Smoje. A onda smo kasnije, došavši jednoga dana u Roški slap, na vratima objekta zatekli zakucanu osmrtnicu. Umro je Markan. Otad su diple s mješinom utihnule i na tome mjestu. Ali on nije zaboravljen. Njegov lik u kamenu i danas je na tome mjestu.