Šibensko-kninski župan otvorio dušu i progovorio o razlozima odlaska iz politike: ‘Sada sam slobodan čovjek‘

Marko Jelić je prije tri godine kad je izabran za šibensko-kninskog župana bio prava politička zvijezda. Činilo se da mu je samo nebo granica, jer ako je uspio dva puta poraziti HDZ, jednom u Kninu (Josipu Rimac) i drugi put u županiji (Gorana Pauka koji je na toj dužnosti bio više od 15 godina), tada sve može.  No, njegova je zvijezda izgubila sjaj puno prije negoli se to očekivalo. Kao da je bio nestrpljiv u svojim ambicijama, ili kako on više voli reći- planovima- pa se ubrzano i trošio. Parlamentarni izbori na kojima je doživio težak poraz, bili su trenutak njegovog osvještenja. Prije nekoliko dana na dodjeli nagrade Antun koju već dvadeset godina organizira Šibenska   gimnazija Antuna Vrančića, prvi put je i objelodanio da se na lokalnim izborima neće ponovo kandidirati za župana. Odustaje li od politike? Je li razočaran rezultatima paralamentarnih izbora, pogotovo u njegovom rodnom Kninu i matičnoj Šibensko-kninskoj županiji, i je li ovo njegovo zbogom politici, pitali smo župana Jelića u ovom pomalo ispovjednom, otvorenom razgovoru.

-Što je značila vaša objava na dodjeli Antuna Šibenske gimnazije da se više nećete kandidirati na lokalnim izborima? Odustaje li samo od lokalnih, ili izbora uopće?

Ne, nego za godinu dana završava moj mandat…

-Ali, počet će novi?

Nekome će početi, ali ja imam drugi smjer u životu i idem tim drugim smjerom.

-Koji je to smjer?

Neću to otkrivati, to su privatne stvari…

-Privatno me i ne zanima, ali vi ste javna osoba, faktor društvenog i političkog života u ovoj zajednici...

Ma nisam ja nikakav faktor, ja sam običan čovjek koji radi svoj posao i odradit ću ga i sada do kraja punim angažmanom, a o svim razlozima i preprekama govorit ću na kraju mandata. Do tada  ima još godinu dana. Nakon toga možda možete imati novi intervju, ovisno o tome da li ću tada to željeti, jer ću biti privatna osoba i pitanje je da li ću ikome više davati intervjue.

-Znači li to da se vraćate na Veleučilište ili…?

To je moja izvorna  institucija gdje imam radno  mjesto, bio sam i dekan u prvom i drugom mandatu, a postoje i neke druge opcije koje ću razmotriti kad dođe vrijeme, ali neću o tome  govoriti jer je to privatna stvar.

-Ipak, sudjelovali ste  u kampanji za Europski parlament s IDS-om i liberalima?

S Matijom Posavcem, županom Međimurske županije i Valterom Flegom, koji je nekad bio istarski župan, dijelim istu logiku razvoja prostora, u smislu da taj prostor bude jednako razvijen na nekakvim zdravorazumskim, poštenim odnosima, a Flego mi je jako blizak i u načinu komunikacije. Kad smo u Akciji za promjene odlučili da nećemo ići kao posebna lista na Europske izbore, od svih lista oni su nam bili najprihvatljiviji kao opcija kojoj ćemo javno dati podršku. Mislim da je Flego puno pridonio boljoj povezanosti Hrvatske kroz prometnu strategiju EU iako su i neki drugi eurozastupnici vrlo decidirano radili u interesu Hrvatske.

-U jednom trenutku je izgledalo da ćete se ipak kandidirati i na europskim izborima?

Ni u jednom trenutku! Nikad, nikad! A razlog je jednostavan: ja strašno volim živjeti ovdje. Da sam želio živjeti negdje drugdje, pa i sad kad bih to htio, mogao bih istog trenutka otići živjeti i raditi vrlo kvalitetno. Ali, ja to ne želim. Sama ideja da sam pet dana tjedno, ili četiri, u nekoj stranoj zemlji bez svoje obitelji, bez svojih prijatelja, bez Dinare, bez Krke, meni je neprihvatljiva. Ne možete mi to platiti ničim. Iz toga možete donijeti i neke zaključke u vezi s onim malicioznim, a s druge strane nepoštenim, napisima i komentarima kojima sam bio izložen. Zar mislite da ja želim živjeti u Zagrebu, da sam ja lud za tim? Nisam.

-Ne znam želite li ili ne želite, ali svojim dosadašnjim potezima ste ostavljali dojam političara koji se želi natjecati za te funkcije, prije svega za saborskog zastupnika.

Ja se nisam natjecao za funkcije, nego za poziciju da mi kroz određene ljude, naše ljude, pokušamo postići što više za našu županiju.

-Znači, da je vaša lista Akcije za promjene dobila mandat u Saboru, vi ne biste bili zastupnik nego netko drugi s liste?

Pa naravno, ne bih bio ja, ja sam župan. Župani po zakonskom defaultu ne mogu biti na drugoj funkciji osim isključivo te koju obnašaju, dok im traje mandat.

-Ali, ne biste bili prvi  koji bi mijenjao poziciju župana za onu zastupničku ili neku drugu, tako što biste podnijeli ostavku na sadašnju dužnost…

Dobro, znam, imamo takve primjere, recimo ministar Anušić je s mjesta župana došao na ministarsku poziciju. Ali mene to ne zanima. Ja nisam  karijerni političar. Moja karijera dolazi iz rada. Kad sam se počeo baviti  politikom u izvršnoj vlasti, to sam učinio zato što su mi neke stvari, meni, Marku Jeliću, kao osobi, čovjeku koji ima obitelj, mjesto gdje voli živjeti, smetale, a s druge strane su me pritiskale. Počeo sam se baviti politikom jer sam to htio promijeniti. Kad sam došao na mjesto da sam mogao nešto promijeniti, mijenjao sam dok sam mogao, a onda sam shvatio gdje je  granica i tko mi je tu  granicu nametnuo. Shvatio sam da su određene granice koje su mi kao gradonačelniku i građaninu stvarale problem, u županiji. I onda sam rekao, ok, idem mijenjati taj dio. Ovo mi je prihvatljiv prostor gdje ja mogu unutar sat vremena doći svojoj kući, biti sa svojom obitelji, svojom unukom i meni je to moj prostor ugode. I onda sam na županijskoj razini mijenjao stvari, a kod nas je sve vezano uz promjene,  prvo mene, pa onda i svega ostalog. U županiji sam također mijenjao stvari, i kad sam došao do granice  gdje sam shvatio da od pet velikih projekata  koje županija ima nijedan ne prolazi, odlučio sam da moramo imati nekog svog na nacionalnoj razini. Jer, ne možete ništa biti u ovoj državi ako niste u Zagrebu.

-Koji su to projekti?

Obnova tvrđave sv. Nikole za koju imamo sve dozvole, i ništa. Financiranje dokumentacije  smo osigurali europskim sredstvima, ali kad su se u novom financijskom razdoblju predviđala sredstva, Vlada nije stavila u svoj program obnovu tvrđave. Zašto? Zato što  smo mi ovdje, jedna nezavisna opcija, a ne netko drugi. A to mi jako smeta. Ja ću otići odavde, ali bi to trebalo prije svega smetati Šibenčanima, a onda i svima nama u županiji jer se mi ponosimo svojim tvrđavama. Županija vrlo dobro upravlja s tim, tj. Javna ustanova, ali nama treba 15 milijuna eura da je obnovimo, i svi drugi dobivaju, samo mi ne dobivamo. Posjetiteljski centar suhozidne gradnje u Vodicama, remek djelo akademika Bašića, također sve dozvole ima. Uzalud. Potpuno koherentno s onim što smo moji suradnici i ja zamislili u Kninu u vojarni  Krka, koja isto nekim čudom sedam godina ne prelazi u vlasništvo grada i ne otvara se ulaz u NP Krka tamo. Inovacijsko središte, nešto što u Portugalu generira milijarde eura za lokalnu i regionalnu zajednicu, nama ovdje ne daju. Ili Centar kompetencija za koji smo osigurali  700-800 tisuća kuna iz našeg proračuna, također ne prolazi. Svaki projekt koji sam vam nabrojio je isfinanciran kroz europske fondove, to znači da bi trebao imati prioritet pri idućem planiranju sredstava. Nijednog nema.  Eto, zato se ja bavim s ovim. Bolnicu smo jedva ugurali u vladin program. Jedva. I još nije sigurno.

-Ali, Vlada je opredjeljenje za novu šibensku bolnicu i javno potvrdila?

Vlada štošta javno kaže, obeća, i ne bude ništa. No, u ovom slučaju smo šibenski gradonačelnik Željko Burić i ja, iako smo na različitim političkim stranama, shvatili da je to zajednička inicijativa, zajednički novac. Ali,  pazite koliko je godina prošlo da bi se to dogodilo. Šibenska bolnica je obilježila 140 godina djelovanja lani,  mi imamo najstariju bolničku zgradu u Hrvatskoj koja je i dalje bolnica i to u centru grada gdje se nemate gdje parkirati. I eto, zato sam se ja bavio politikom. Ali,sad sam shvatio  da ljudi možda ne žele promjene, a ja ne "prodajem" ništa drugo. Neću se živcirati. Izgubio sam 10 godina na Veleučilištu u Kninu uvjeravajući ljude da će ovako završiti, i svi su me pljuvali…

-Dakle, bili ste svjesni  da ćete imati prepreke i blokade za svoje ideje?

Zato sam se i bavio politikom. Zato sam sada htio da prođemo na nacionalnoj razini kako bismo neke projekte lakše progurali. Jer, uz dužno poštovanje svim našim zastupnicima, a imali smo i ministre, potpredsjednike vlade itd., nijedan od tih projekata nije "proguran". Meni nije to jasno, jer znam ljude iz drugih županija koji su dolazili kod mene kad sam bio dekan Veleučilišta i uzimali naše ideje za Inovacijsko središte i logiku toga projekta te u roku od dvije godine to i realizirali, jer, imali su potpredsjednika Vlade i to su napravili de facto odmah!

-Jeste razgovarali s tim našim dužnosnicima?

Naravno da sam razgovarao, to je moj posao kao župana. Ali u hrvatskoj politici sve vam funkcionira na ucjeni i prodaji, a ja to ne radim, ni prema svojim zaposlenicima, ni prema svojoj obitelji, ni prema ikome. Ali, ovdje sve funkcionira na prodaji i ucjeni, i ako imate s  čim ucijeniti nekoga, onda vam on to rješava. Pa dobivate razne projekte, s jednim zastupnikom dobijete novu bolnicu, a Šibenik ne može ni s pet  zastupnika iz ove županije. Jedva smo se složili oko nove bolnice koju su svi podržali i rekli da to mora ići. Na moju  i gradonačelnikovu inicijativu, ali jedva.

-Kažete da ste čovjek promjena i da ste se odlučili baviti politikom kako biste nešto što vas je smetalo i pritiskalo, promijenili. Kao gradonačelnik prepreke ste vidjeli u županiji, a kao župan vidite ih u Vladi i zato ste se kandidirali za Sabor. Ali, ostaje dojam,  dijelom i zbog vaše loše komunikacije s javnošću, da  se zapravo tijekom vašeg mandata ništa značajnije nije dogodilo, nikakve ozbiljnije promjene?

To je vaš stav, vi imate na njega pravo, u jednom dijelu se slažem, a to je da nisam dovoljno komunicirao s javnošću, ali kad sam pripremao izvješće za svečanu sjednicu Županijske skupštine za Dan županije, dobio sam 10-15 stranica natuknica samo za prošlu godinu. Tko je napravio puste projekte, pristaništa, luke, navodnjavanje za Donje polje- Jadrtovac, tko je pripremio dokumentaciju za škole koje sada idu u gradnju, tko je  jedini aktivno sudjelovao u promjenama zakona o pomorskom dobru ?- Ali neću o tome uopće više govoriti. Ja se nisam hvalio s tim stvarima, možda sam trebao.

-Niste prezentirali javnosti što radite, što ste napravili…

Ja to ne radim.

-Pa to i nije baš dobar stav- "ja to ne radim"- jer vi ste javni dužnosnik i imate određene obveze prema javnosti, prema građanima koji su vam dali povjerenje…

Svaka veća aktivnost je objavljena na internetskoj stranici županije, popraćena obrazloženjem, za veće stvari smo pozivali novinare da to poprate…Pogledajte druge županije, kod nas je svaka lipa od prvog dana bila transparentna, a pogledajte koliko druge županije troše na PR, na vanjske suradnike. Jesam li ikad od vas ili bilo kojeg novinara tražio da nešto objavite ili da nešto zaustavite? A da nisam izlazio u javnost i gradio svoj kult ličnosti, nisam.

-Imam dojam da ste prilično ogorčeni, zbog čega? Zašto ironizirate javnu komunikaciju tezom o kultu ličnosti?Imali ste jako lošu strategiju jer ste s pozicije župana slabo komunicirali svoje aktivnosti, a prerano ste izašli s kandidaturom  na nacionalnoj razini što je stvorilo dojam da  vas županija uopće ne zanima. I to vam se osvetilo na recentnim parlamentarnim izborima.

Ne, nije mi se osvetilo. Sve je onako kako treba biti. Ja sam vjernik i sve ovo prihvaćam kao put kojim moraš hodati. I taj put uvijek završi onako kako treba završiti i kako je najbolje za onoga tko njime ide, bez obzira da li se njemu to sviđa ili ne. Nikad nijedan posao koji sam radio, pa tako i ovaj u županiji, nisam stavio sa strane. Kad bude kraj mandata onda ću biti puno otvoreniji. Ovaj posao je timski rad, iako se često čovjek osjeća usamljen. Županijski proračun sad stoji skoro dvostruko bolje nego kad sam tek došao na dužnost župana, a sve smo povećali, i za sport, kulturu, gospodarstvo, poljoprivredu, sve, ali jednostavno, možda i zbog moga stava, percepcija javnosti i onih  koji formiraju stav javnosti je takva da nisam baš shvaćen, i često imam osjećaj da me zovete samo da opravdate ono novinarsko načelo o dvije strane, a da je već sve napisano. To je moj dojam.

-Ima li smisla uvjeravati vas da nije tako? Osim što mislite da niste shvaćeni, kažete da ste izloženi i prijetnjama na koje nitko ne reagira. Tko vam prijeti?

Vidite, vi kao dužnosnik dobijete prijetnju preko društvenih mreža, ona je vidljiva i jasna svima, ali nitko ne djeluje. A kad netko na taj način prijeti premijeru čiji je izborni legitimitet manji od načelnika općine Civljane koja je po broju stanovnika najmanja u Hrvatskoj, znači izborni legitimitet premijera u RH, bez obzira koji bio, je 76 do 80 ruku, a netko tko je župan ŠKŽ dobije 26.500 glasova i njemu može prijetiti tko hoće i pozivati na vješanje. Ali, ne, vi morate podnijeti tužbu. Ma nemojte, pa valjda bi mene netko trebao  štititi, jer ako ja zaprijetim nekom građaninu, odmah će me uhititi. Ne bojim se ja nikoga. Od 15-te godine u vrlo neugodnim okolnostima u kojima sam živio, imao sam vlastito oružje i zaštitio sam se sam, ali to nije dobra države. Jer, ako govorimo o društvenom ugovoru o kojem  piše Thomas Hobbes u Levijatanu i drugim djelima, ja i vi smo dali svoje osobne slobode i predali prava državi da bismo imali mahom sigurnost, jer je i školstvo i zdravstvo i socijala,  sve su to elementi sigurnosti.

-A nažalost, tu sigurnost svi jednako ne uživamo.

U tome je problem. Nema građanina koji se meni ovdje najavio a da ga nisam primio u roku od tjedan dana. Stvari morate mijenjati od sebe, jer jedino što na svijetu  možete promijeniti ste vi sami. Ima jedna svetica i katolička i pravoslavna, jer je mučenica iz 3. stoljeća, to je Sveta Nedjelja. Kad sam se kandidirao  za kninskog gradonačelnika prvi put sam ušao u pravoslavnu crkvu, u manastir Oćestovo, posvećen Sv. Nedjelji, 14. srpnja je njezin dan. Ispred je stajala ikona  Sv. Nedjelje. Rekao sam, ako  dobijem priliku da nešto napravim, svi će ljudi u mojoj nadležnosti biti jednaki i svi će imati jednaku mogućnost. Prije 2 godine, odlučim pogledati čega  je Sv. Nedjelja zaštitnica. I gle čega? Pobjede nad samim sobom. Mislite  da je bilo lako trpjeti razne objede, vrijeđanja, svašta ?

-Cijeli vaš dosadašnji mandat, iako se sad relativno stišalo, obilježen je sukobom s vašim glavnim koalicijskim partnerom Stipom Petrinom. Mnogi se čude da je taj savez opstao…

Ja to ne bi nazvao sukobom, jer se ja nisam sukobljavao niti sam na blaćenje  odgovarao, iz svoje uvjerenosti da je moja vjera ispravna. A to je- okreni drugi obraz- i okrećem ga dokle god  mogu. Bilo je nekoliko slučajeva kad nisam mogao, ali nisu izlazili u javnost jer ja ne rješavam stvari iz svoje obitelji tako da susjedima vješam prljavi veš. To se rješava u obitelji, a odlučili smo se na zajednicu i stvari treba rješavati  unutar kuće a ne ih razglabati uokolo, jer to nije transparentnost nego  u biti populizam. Mislite li da kad sam preuzeo Grad Knin i tamo nije bilo prljavog veša? Znate tko je bio prije mene na čelu Grada. Ali, mi smo odlučili da se s time ne bavimo, osim eklatantnih problema, a za to ima onaj čiji je to posao. Ajmo biti iskreni, s ovakvim načinom komunikacije kakvu smo doživljavali ne samo od partnera, nego i oporbe koja je lukavo ušutjela i nije radila nikakve probleme jer joj nije bilo potrebno, nije bilo lako raditi. Ali s ovog mjesta ću poručiti: Misli li netko od naših građana da će takva  oporba raditi išta drugo od onoga što su radili prije?

-Tri godine mandata su prošle  i još uvijek imate v.d. pročelnike. Zašto?

Zato što hoću. Sustav je osmišljen tako da onog trenutka kad su vam pročelnici u izabranom statusu tad im praktički ne možete ništa.  Izabrani čelnik, a zovu nas šerifima, što nije uopće istina, jer je zakon takav  da ja ne upravljam sa službenicima,  pročelnici su u mojoj nadležnosti ali im ne mogu ništa, ne mogu ih smijeniti. Moram ići mijenjati  ustroj. Smjenjivi su jedino  ako naprave neko kazneno djelo, ali ako ne rade kako treba koji će vam to sud prihvatiti vašu  argumentaciju?

-Na koji način možete upravljati županijom ako ni pročelnike ne može smijeniti ukoliko ne rade dobro,ili uopće ne rade?

Dobro jutro! Nadošli ste. Iz tog razloga, ja sam se odlučio za ovaj model. Kad mi iz Vlade nalože, ja ću raspisati natječaj, ali ja biram i ne moram nikog izabrati i ne moram obrazlagati. Ja štitim naše građane upravo s takvim modelom. Vi znate da državom ne upravljaju izabrani čelnici nego duboka država  koja je tu oduvijek, od Austrougarske. Ja ću raspisati natječaj, izabrati ljude i neka dalje rade, ali zakon je loš.

-Možda i nije baš fer da u zadnjoj godini mandata imenujete pročelnike i ostavite ih u dotu svome nasljedniku na dužnosti župana?

Tko dođe sljedeći, promijeni ustroj i automatizmom oni prelaze u status privremenih. To smo mi napravili kad smo došli.

-Znači, na lokalne izbore nećete izaći, nacionalni su iza vas, na EU izbore nećete, znači li da definitivno odlazite iz politike?

Ja sam se 21 i pol godinu kontinuirano školovao dok nisam postao doktor znanosti, i to je netko plaćao, vi, moji roditelji, susjedi, drugi građani…i  smatrao sam kad sam stekao doktorat da ja to moram vratiti. I evo, iduće godine, koji mjesec nakon što mi istekne mandat,bit će 21,5 godina da sam radio za javno dobro: radio sam kao profesor, kao znanstvenik, dekan, gradonačelnik, i sada župan. Nakon toga više neću imati obveze prema društvu, jer sam prema nekoj svojoj kalkulaciji vratio ono što je društvo u mene uložilo. Možda sam to i sto puta vratio, možda  o,1. To netko drugi treba procijeniti, a ne ja. I time sam postao sasvim slobodan, i ono što ću sada odlučiti u bilo kojem trenutku bit će isključivo moja odluka, nevezana za bilo koga drugog i bez ikakvog osjećaja odgovornosti, ili nametanja odgovornosti, koji sam u određenom trenutku imao i bilo je opravdano. Tako da sam nakon ovog gimnazijskog  Antuna osjetio zbilja veliko olakšanje. Napokon slobodan. Nisam izabrao dodjelu Antuna namjerno da bi objavio kako se više neću kandidirati, nego me voditeljica pitala hoću li kao župan doći i dogodine na dodjelu njihovih nagrada. Ja sam na to rekao -kao župan sigurno ne, ali ako me pozovete, doći ću.

-Jesu li vas razočarali rezultati izbora, pogotovo u Kninu i u Šibensko-kninskoj županiji?

Pa nisu, ali da sam očekivao  bolji rezultat, jesam. Nazvao sam našeg stranačkog PR-ovca kad sam čuo da se Zoran Milanović odlučio kandidirati, i rekao mu: Juraj, mi nemamo više što raditi na ovim izborima, ovo je gotovo. On mi na to kaže-  imate pravo, ali ne možemo sad odustati. Milanović je polarizirao državu, dobio je DP, Most, SDP, Možemo, dakle desnica i ljevica. Mimo njih jedino još  Matija Posavec jer ima snažnu bazu i IDS, po dva zastupnika. Ja sam odmah vidio da će se to dogoditi, ali nekad ne možete odustati iako idete u krivo i to vidite. Neki su drugi potrošili  puno više novca, bili su medijski vidljiviji od nas, pa nisu prošli. Poput Karoline Vidović Krišto, Damira Vanđelića, Katarine Peović…Ovdje jednostavno nije bilo šanse. Analiza je pokazala da ljudi nisu jednako zainteresirani  za lokalne i parlamentarne izbore. Jer, da imaju nešto protiv mene nikad ne bi uspio HDZ pobijediti, a pobijedio sam ih dva puta. Ali, to je na lokalnoj razini.  Međimurci, sjevernjaci  općenito, puno više pažnje obraćaju na rezultate i ekonomske benefite, kod nas se više govori o ideologiji. Ako nešto pokušavate postići razumom, a ljudi odlučuju srcem, onda ne možete uspjeti.

-Je li onda politika u ovom trenutku za vas zaklopljena knjiga?

Pa, u ovom trenutku više nisam zainteresiran. Imao sam ja takvih  trenutaka u životu i 1996. kad sam se odmakao od toga, 2009. smo Josipa Rimac  i ja ušli u određeni raskorak jer ja nisam htio više biti na listi, pa 2013. kao nezavisna osoba sam bio u Gradskom vijeću, ali sam vrlo brzo otišao. Ja se smatram intelektualcem, meni nitko ne može nametati mišljenje,  osoba sam koja voli izražavati stav i artikulirati ga. Ono što ja vidim to i govorim i za to uvijek nastojim imati argumente.

Zvoni mobitel. Zove unuka. Djed se topi. Šalje poljubac, unuka govori koga najviše voli na svijetu, djeda naravno, i zadovoljno poklapa mobitel.

-Eto, sad vam je jasno zato mi je sve ovo postalo previše.