Goran Pauk (57), dipl.ekonomist, šibensko-kninski (HDZ) župan u četvrtom mandatu, i kako sam kaže "župan svih župana" u drugom, sprema se za svoje finalno političko putovanje, u europsku prijestolnicu, Bruxelles. Pauk je sedmi na HDZ-ovoj listi kandidata za Europski parlament, i predstoji mu žestoka, intenzivna predizborna kampanja u kojoj će pokušati osvojiti i ovaj još prestižniji mandat. U intervjuu s "vječitim županom" prošli smo put od Šibenika i Hrvatske do Bruxellesa i Europe, od nogometa i Poliplasta, preko Policijske uprave šibensko-kninske do eurozastupnika.
Najteže mu je, kaže, "što ti mediji poslije toliko godina u politici izvuku tek dvije nespretne izjave kojima ti nastoje obilježiti karijeru, kao da i nisi ništa drugo napravio do li izrekao te dvije ishitrene izjave". Evo prilike da novim demantira svoje stigmatizirajuće stare rečenice...
Prije bilo kakvog pitanja, ono najvažnije: Kad ponovo postajete tata?
- Evo,čekam svaki dan. Rok je do 15. svibnja, tako da mi se u ovoj izbornoj kampanji imaju dogoditi bitne životne stvari: prvo mi je 23. travnja rođendan, ali on nije toliko važan, s obzirom da mi je 57, a onda stiže prinova, mada nekako osjećam da će i prije. I konačno, 26. svibnja su europarlamentarni izbori na kojima sam jedan od kandidata HDZ-a.
To vam je treće dijete i treći brak?
- Tako je. Imam dvoje ratne djece, Tina je rođena 1993., Karlo 1994. godine, i evo stiže mi prvo mirnodopsko!
S obzirom da prinova stiže usred kampanje za europske izbore u kojoj imate solidne izglede za mandat, kako će se sve to reflektirati na vašu obitelj?
- Mislim da smo spremni za sve promjene. Na kraju krajeva, u ovakve odluke se i ne ide u koliko nemate sto posto podršku obitelji. A kod mene je to neupitno, iako se terminski nije sve baš idealno poklopilo.
Hoće li i obitelj s vama u Bruxelles ako budete izabrani za europskog zastupnika?
- Ne, nemoguće je sad, jer beba će biti premala, a drugo dijete koje sam "dobio" u paketu sa suprugom, ide u sedmi razred osnovne škole. Trebalo bi sačekati za završi i osmi, pa eventualno onda razmišljati o obiteljskoj "bruxelleskoj opciji". A inače, život europskog zastupnika puno njih živi "dvodomno", ponedjeljak-četvrtak su u Bruxellesu, ostale dane u tjednu kod kuće. To bi mogao biti i moj model funkcioniranja, tako da nemam namjeru, ukoliko slučajno prođem na izborima, mijenjati prebivalište, s obzirom na moju obiteljsku situaciju. Ali, o tom potom...
'Borbena pozicija'
Sedmi ste na listi od 12 HDZ-ovih kandidata. Već ste izjavili da ste tom pozicijom zadovoljni. Vjerujete da je "prolazna"?
- Pa, čim si na listi, i netko smatra da to zaslužuješ, zapravo si već postigao uspjeh i ne zamaraš se toliko pozicijom na kojoj si. U svakom slučaju, ja sam zadovoljan, ali dobio sam "borbenu poziciju". Ali, cijeli moj život je borba. Profesionalno i privatno. Borba u sportu, borba u "Poliplastu", u ratu sa "Oba dva", borba za mandate...
Na čije glasove računate, pogotovo preferencijalne? Koji su vaši glavni aduti?
- Prije svega, računam na glasove u svojoj, 9. izbornoj jedinici, ali i u 10. jedinici. Dakle, dalmatinske i ličke, pa čak i glasove 11. izborne jedinice, hercegovačke. Moji su aduti moj braniteljski background, sportska karijera, pozicija "župana svih župana". Jer, nema na našoj listi onih koji su bili u "oba, oba su pala", nema nitko tko je igrao za Šibenik i Hajduka, za najjače dalmatinske klubove, a uz sve to sam i predsjednik Hrvatske zajednice županija, "župan svih župana" i prvi među jednakima. Napravili smo izvanredne stvari kroz tu zajednicu, u smislu pozicioniranja i jačanja županija te decentralizacije, novih ovlasti i skidanja s dnevnog reda vječitih prijepora oko toga trebaju li nam županije ili ne trebaju.
Na što ćete biti posebno fokusirani u kampanji?
- Dominantno na regionalnu komponentu, na pozicioniranje hrvatskih regija u Europi razvijenih regija, na ravnomjerni razvoj preko kohezijske politike koja ne smije biti zanemarena u odnosu na neke druge politike koje se nameću, poput migrantske, sigurnosne, digitalne i slično... Zbog onih koji su kasnije ušli u EU i koji moraju hvatati korak s razvijenijim dijelovima Europe, bitna je kohezijska politika koja vuče naprijed. Koncentrirat ću se na to da se građanima osigura brza, efikasna i racionalna javna usluga, kako bi i ljudi u Hrvatskoj europsku administraciju osjećali kao svoju. Na potrebu drugačijeg tretmana malih otoka, na drugačiji režim u nacionalnim parkovima na koje je vezano brojno stanovništvo a život im je, zbog zaštite parkova, suviše restriktivan i limitiran. Zbog toga smo svojedobno imali na Murteru inicijativu za ukidanje statusa NP Kornati.
Istodobno, EU se opasno diferencira i potencijalno strukturira kao Europa "više brzina", što je prilično deprimirajuće za državu koja je tek prije šest godina ušla u EU s velikim očekivanjima...
- To je rezultat aktualnih problema koji se multipliciraju s migracijskom krizom koja je izazvala puno stresova, a padale su i neke jake vlade i jaki političari. Krucijalno je imati mir i sigurnu Europu, jednaku za sve i prema svima, i kvalitetne usluge za građane. Nema Europe s dvije, tri ili tko zna koliko brzina. I Hrvatska mora biti jednaka za sve, da svi imaju iste prilike i mogućnosti, i zato je ravnomjerni razvoj imperativan. Razina usluge i standarda mora biti jednaka za svih.
Zanimljivo je, koliko i paradoksalno, da čak i euroskeptici žele u EP i bore se za mandate, iako zagovaraju izlazak Hrvatske iz EU?
- Što reći o tome, nego da to najviše govori o njima samima. O tome će presuditi sami građani, ali neka razmišljaju i o tome što im već sada pruža Europa.
Očekivanja od Srbije
To je kao ono "podrivanje neprijatelja iznutra"?
- Oni mogu pokušati biti uvjerljivi na izborima samo na kritiziranju vlade. Oni nemaju europski program niti mogu o njemu išta govoriti. Ne žele euro, protive se Istanbulskoj konvenciji, Marakeškom sporazumu, prijete naveliko kako neće dopustiti Srbiji ulazak u EU... Pa nije to naš cilj. Naš je cilj učiniti sve da Srbija zadovolji kriterije i standarde koje smo i mi morali zadovoljiti prije ulaska u EU te na taj način ispuniti i ono što mi očekujemo od njih u smislu nestalih branitelja, graničnih pitanje, odštete i svih drugih spornih tema. S druge strane, naš je cilj da se dobije to tržište kao dio jedinstvenog europskog tržišta, da imamo susjede koji će nam biti partneri, a ne prijetnja. Prema tome, njihova je europska politika - antieuropska. Što će s tim u EP-u?
U drugom ste mandatu na čelu Hrvatske zajednice županija. Koliko vam je baš ta funkcija pomogla u većoj prepoznatljivosti na nacionalnoj razini?
- Možda najviše od svega, jer kao šibensko-kninski župan ne mogu biti baš vidljiv na razini cijele Hrvatske. Mogu djelomično zbog dugogodišnjeg županovanja, pa me ljudi naprosto poslije toliko godina zapamte. Ali, pozicija predsjednika Zajednice županija ima vrlo pozitivne konotacije, a pogotovo njezin učinak. Nastavio sam Tolušićevim stopama i dodao svoj "začin" vođenju Zajednice, a što je najvažnije, uspio sam konačno afirmirati županije kao hrvatske regije i nositeljice regionalnog razvoja. Županije, osim što su najuspješnije u povlačenju sredstava iz EU fondova, i najtransparentnije su.
Mnogi misle da su županije samo alibi za uhljebljivanje stranačkih "zaslužnika"?
- To je potpuno neutemeljena floskula motivirana političkim razlozima. Želi se zapravo rušiti nomenklatura u kojoj prevladava jedna stranka i to je glavni motiv da se traže drugi modusi i drugi ustroji, u što se čak uključio i dio struke na tezi da županije treba preustrojiti u drugi oblik hrvatskih regija. Jedinstvene matrice organiziranja nema nigdje. Svatko stvara svoj sustav onako kako misli da je najbolje. Ima država s regijama i bez njih, s puno ili vrlo malo regija, ima ih i s nevjerojatno velikim brojem malih općina, kao Francuska ili Njemačka itd. Mislim da su hrvatske županije dobro posložene, a dokaz tomu je i da dosad nije bilo drastičnijih izmjena njihovih granica.
Ali je s njima dodatno nabujala birokracija...
- Županijska administracija je najmanja, svega 0,85 posto ukupnog broja državnih službenika i namještenika radi u županijama, ukupno 2300 - 2400 ljudi. Problem su funkcije i ovlasti koje su bile na županijama, i zbog te relativno slabe artikuliranosti smo vjerojatno ostali neprepoznati kod građana, radi čega se uvijek iznova postavlja pitanje, što mi to u županijama uopće radimo.
Knin je, nažalost, pravilo
S koliko sredstava ukupno disponiraju županije?
- Sukladno informacijama iz "Otvorenog proračuna", županijama je u 2018. godini bilo na raspolaganju 14,3 milijarde kuna (bez Grada Zagreba). Bitno je znati da smo 2018., kao lokalna samouprava u cjelini, gradovi, općine i županije, dobili 2,1 milijarde kuna više nego 2017., i to je taj drugi dio decentralizacije koji je proveden u fiskalnom smislu. Ministar Zdravko Marić je novom raspodjelom dohotka rasteretio poduzetništvo, a županijama te općinama i gradovima osigurao dodatna sredstva, da lakše izvrše sve svoje obveze i funkcije.Prosječna plaća u županijskoj administraciji je oko 5600 kuna. Zar može skromnije?
Knin ima status područja pod posebnom državnom skrbi, a sve se više iseljava i pretvara u grad duhova. Evo, sad je i žrtva ekocida zbog izlijevanja otpadnih voda u Orašnicu. Što može županija učiniti da se spasi taj grad?
- Nije Knin iznimka, nego nažalost pravilo u cijeloj Dalmatinskoj Zagori, ali i u Slavoniji, i po cijelom kontinentalnom dijelu Hrvatske. Iseljavanje je državni problem broj jedan. Ali ne treba ga nametati kao da je i veći nego jest. Država puno čini za Knin. Omogućeno im je da kroz europske projekte dobiju 25 milijuna eura za integralnu regeneraciju. To je program rezerviran baš za ta deprivirana područja poput Knina, Benkovca, Belog Manastira itd. Županija nema odgovarajućih alata kojima bi u cijelosti riješila taj problem. A za zbrinjavanje otpadnih voda koje se izlijevaju u Orašnicu, odgovoran je DIV. Ali to očigledno puno košta. Netko je tu situaciju pokušao iskoristiti i za unošenje nereda, šireći dramatične glasine kako ćemo se svi potrovati. Nećemo! To zagađenje ne utječe na naš vodoopskrbni sustav, a i Hrvatske vode su intervenirale po nalogu inspekcije.
Pokrenuta je inicijativa u redovima oporbe da se sazove tematska sjednica Županijske skupštine zbog ovog ekocida. Hoće li biti sazvana?
- Ne, ne vjerujem da će se to dogoditi. To je na tragu onih ranijih zahtjeva da se na Skupštini malo priča o bolnici, pa malo o TLM-u, pa će sada o zagađenju… i prikuplja poneki politički poen bez ikakvog stvarnog učinka.
Ali, to je pravo vijećnika.
- U redu, ali je i pravo onih koji utvrđuju što će biti dnevni red Skupštine da kažu hoće li se ići na tematsku sjednicu ili ne, koliko to doprinosi temi. To je pitanje za predsjednika stranke.
Svojedobno ste govorili da vam je posao župana baš po mjeri, da birate posao župana u odnosu na saborskog zastupnika. Sada ipak preferirate funkciju europskog zastupnika u odnosu na onu župana? Što se promijenilo?
- Točno. Za mene je posao župana bio izazov, kreativan i dinamičan posao, mogao sam stvarati svoju administraciju, projekte i realizirati ih... A promijenilo se utoliko što puno toga što ja ovdje kreiram, Europa diktira. U Europskom parlamentu bi imao direktniji utjecaj na ono što nam je zadnjih sedam-osam godina gro posla. Župan sam od 2006., i možeš biti idealan u svom poslu, ali s vremenom dođe do "plafona“. S pozicije predsjednika Hrvatske zajednice županija imam dobar presjek kako diše regionalna samouprava i sada je vrijeme da se ravnomjernom razvoju maksimalno pomogne i iz Bruxellesa. A kad ti se pruži ovakva prilika i posložiš sve svoje kockice, europska karijera bila bi pravo grand finale moje političke karijere.
Europski izbori privuku najmanje birača, svega 20-25 posto. Kad građani imaju u vidu kolike su plaće eurozastupnika i koliko oni plaćaju tu svoju europsku administraciju, a sami rade za tri tisuće kuna, jasno je da apstiniraju od tih izbora.
- Razumijem ljude, ali treba mijenjati tu percepciju. Kao i onu o našim saborskim zastupnicima koje ocjenjuju samo kroz to koliko su se puta javli za riječ u Saboru. Volio bih da je percepcija drugačija, i ako dođem u EP pokušat ću je mijenjati na svoj način, nastojat ću biti sasvim transparentan kako bi me ljudi doživjeli, ne kao neku "facu", nego kao onog koji se bori i za njihovu dobrobit.
Komunikativnost i otvorenost mi je donio sport. Inače sam kao mladac bio dosta introvertiran, sramežljiv. Možda nećete vjerovati, ali dok sam kao mladić igrao nogomet, sramio sam se popeti do uprave i tražiti novce koje smo zaradili za premije. Došao sam na neke pozicije o kojima nisam ni sanjao. Jednostavno ti se dogodi. Recimo, šef policije, krajem 1999. To mi nikad nije bilo ni u primisli. Ipak sam kao civil došao na mjesto načelnika PU, ali sam bio i zadnji koji je tako imenovan. Bila mi je to životna greška, jer nisam psihički bio spreman za taj posao koji iznimno cijenim, ali je nevjerojatno težak.
Nogomet je bio moja velika strast. Igrao sam za Šibenik i za Hajduk. Umalo sam završio u Dinamu jer me njihov čovjek, Rudi Belin, "otkriti". Ali Hajduk je bio brži. Sa Šibenikom sam prošao i najveće uspjehe i najveće poraze. Istina je da je klub izbačen u treću ligu administrativnom mjerom, zbog financijske situacije, a u to vrijeme smo bili u procesu preoblikovanja u koji smo morali po sili zakona. Ali, u mom mandatu predsjednika kluba doživjeli smo i najveće uspjehe: Šibenik je igrao u finalu Kupa Hrvatske i kupu UEFA. Volio bih da klub, koji je sada u vlasništvu Grada Šibenika, kupi netko tko se ozbiljno želi baviti tim sportom, svjedno je li to indijski biznismen, kako se govori, ili netko drugi, i mislim da bi to bilo dobro.