Nakon četiri godine rogozničko slano jezero Zmajevo oko ponovno je promjenilo boju, smrad po trulim jajima je nesnošljiv, a za život u tankoj površinskoj liniji s ostacima kisika bore se male ribice i račići. Zašto je od 1997.godine već četvrti put došlo do prevrtanja vodenog stupca, a do tada se te pojave ne sjećaju ni najstariji Rogozničani?
To su pitanja na koje bi odgovor trebala dati institucija koja posljednjih deset godine brine o zaštiti ovog jedinstvenog hidrogeomorfološkog fenomena. U novijoj povijesti, u prvoj zabilježnoj kataklizmi te 1997. godine neki znanstvenci su tvrdili da je u jezeru uginulo 20 tisuća tona živućih organizama. Pored račića, kozica i raznih dugih malih i mikro organizama te godine u jezeru su ugibali i jastozi i neobični ugori teški i do desetak kilograma. Nemojmo se zavaravati, život u tom obimu nije se ni približno vratio u jezero. Tek što se počne opravljati dođe do nove kataklizme i pomora svih organizama.
Uzalud su reklame s prekrasnim slikama jezerskog plavetnila i buđenje zmaja kada odgovorni nisu znali ni htjeli poštovati prostorno plansku dokumentaciji prema kojoj je 70 metara od jezera svaka gradnja zabranjena, umjesto zaštite uz jezero su nikle kućetine i željezne ograde, a da se dođe do jezera mora se proći kroz rampu i to na javnom putu. I još malo važnih pitanja: što te famozne Hrvatske vode posljednjih godina imaju s jezorom, tko im je dao ingerenciju nad tim prirodnim fenomenom jer u jezeru nije voda nego more, a okoliš oko jezera je javno pomorsko dobro. Kada se ovako petlja s propisima i planskom dokumentacijom onda je takozvana zaštita tek puka formalnost.
Prisjetimo se. Buđenje svijesti odgovornih bilo je puno teže od Buđenja zmaja. Uredbom o proglašenju ekološke mreže rogozničko slano jezero Zmajevo oko tek 2010. godine konačno je postalo dio zaštićene prirodne baštine o kojemu skrbi Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim područjima i drugim zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Šibensko-kninske županije. Tu jedinstvenu prirodnu baštinu znanost proglasila najvećom misterijom istočne obale Jadrana. Surovi, jedinstveni okoliš Zmajevog oka s debelim donjim slojem sumporovodika zaineteresirao je brojne domaće i strane znastvenike, a zbog meromiktičkih i anoksičkih uvjeta jezerske slane vode uspoređuju ga s Crnim morem, Framvaren fjordom u Norveškoj ili kraterskim jezerom Pavin u Francuskoj. Od svih jezera u Hrvatskoj znanstvenici su se posljednja dva desetljeća najviše bavili upravo rogozničkim, a kao tema ušao je u trajno istraživanje Instituta ‘Ruđer Bošković’.
Na Zmajevu oku napravljeno je nekoliko magisterija i doktorata, a dr. Donat Petricioli među prvima se pokušao izboriti za zaštitu Zmajeva oka i podmorske špilje Zmajevo uho. Jezero je nastalo nakon završetka zadnjega ledenog doba, prije otprilike 10 tisuća godina, kada se more podiglo za 100 metara i kroz pukotine prodrlo u ponikvu formiranu davno prije nastanka jezera. Površina jezera iznosi 5300 metara i najveća izmjerena dubina mu je 15 metara. Unatoč anoksičnim uvjetima koji vladaju na dubini većoj od 10 metara, u jezeru je osebujna flora i fauna, među kojom se može naći kamenica Ostrea edulis, a u obalnim stijenama i liticama bijeli prstac, čiji životni vijek iznosi čak 80 godina.
Posljednjih godina rogoznička Turistička zajednica želi valorizirati sve prirodne, povijesne i kulturne vrijednosti rogozničkog područja, već nekoliko godina scenski uprizoruje jednu od legendi vezanih za jezero pod nazivom „Buđenje zmaja“ i sprema veliki projekt zaštite i valorizacije, jezero je istaknuto u svim turističkim katalozima i brošurama, a u njegovo reklamiranje prije nekoliko godina uključio se svjetski prvak skokova s litica Kolumbijac Orlando Duque.
Međutim ako se nastavi s megalomanskim građevinskim zahvatima sve će biti uzaludno, ovaj bajkovit krajolik s legendama o zmaju bit će trajno uništen.