Otok Smokvica Vela kod Rogoznice, koji je cijeli u vlasništvu države, a najširoj javnosti poznat kao bivše ladanjsko odmaralište nekoć najmoćnijeg hrvatskog tajkuna Ivice Todorića, devastiran je i opljačkan do neprepoznatljivosti.
Provaljena su vrata na gotovo svim objektima, počupane strujne utičnice, bojleri i umivaonici, te namještaj i građevinski materijal ostao iza koncesionara iz Mađarske koji su četiri godine bez ikakve poslovne logike srušili i bespravno gradili već izgrađeno.
Budući da je riječ o otoku, brodovima se ne može odnijeti puno, pa nije teško zaključiti da se pljačkalo mjesecima i nastavilo bi se, jer je ostalo još brdo vrijednih metalnih stvari i opreme kao što su ograde od inoksa, zlatne kvake, dijelom još neugrađene, vijci, laminati..., ali ima još i umivaonika i skupih zahodskih školjki, kabela, vrata i prozora.
Međutim, ovih se dana po Rogoznici proširila priča o pljački i devastaciji državne imovine na školju, pa su se kradljivci očito pritajili. Kada smo se jutros iskrcali na otok Smokvicu Velu ostali smo zatečeni i u šoku.
Teško je prepričati i dočarati viđeno, a još je teže naći i trunku opravdanja za vlasnika otoka - Republiku Hrvatsku odnosno državu. Prošlog ljeta stvorila se panika zbog činjenice što su se ljudi nakon gotovo 100 godina zabrane konačno mogli okupati na Smokvici, a sada nakon pljačke i istinske devastacije imovine, odgovorni šute.
Nema policije, nema očevida, forenzike... Ništa. Vuk pojeo magare! Još je žalosnija činjenica što to nije jedina državna nekretnina u Rogoznici koja je temeljito pokradena i devastirana. Isto se dogodilo i s bivšom vojarnom Kruščica i sa starom tvornicom ribljih konzervi u središtu mjesta s koje otpadaju crjepovi i prozori pa je pravo čudo što još nitko nije nastradao.
Iz Ministarstva državne imovine u veljači prošle godine potvrdili su nam sporazumni raskid ugovor o zakupu otoka sa zagrebačkom tvrtkom "Zelena nekretnina" koja je u mađarskom vlasništvu.
Poručili su još da se Smokvica Vela čuva i da je pod stalnim nadzorom, a nakon utvrđivanja svih uvjeta odlučit će, kazali su tada, o daljnjem raspolaganju prostorom. No, unatoč navodima iz resorne administracije, otok nitko nije čuvao niti čuva, nije pod video nadzorom i ništa nisu odlučili.
Prisjetimo se, dakle, kako je tekla priča s pretvaranjem vojarne Smokvica u elitno ljetovalište bogataša. Ministarstvo obrane (MORH) je još ratne 1995. godine poduzeću "Grafoplast" iz Zagreba dalo otočić u zakup na 30 godina, i to bez naknade. Ugovor je, uz odobrenje MORH-a, u konačnici potpisala Općina Primošten, u čijem je sastavu tada bilo i rogozničko područje.
U ugovoru piše da će nakon tri desetljeća sve uloženo naslijediti država. Vlasnici danas ugašenoga "Grafoplasta" namjeravali su otok turistički valorizirati i napraviti elitno ljetovalište za bogatu klijentelu.
Zbog velikog ulaganja u devastirane bivše vojne objekte, "Grafoplast" se očito našao u problemima, pa je tvrtka zajedno s koncesijom nakon sedam godina prodana Ivici Todoriću. Važno je napomenuti da se na Smokvici Veloj ništa ne smije graditi, jer otok nije pokriven prostorno-planskom dokumentacijom, a riječ je o ukupno gotovo 170 tisuća četvornih metara zemnljišta, od kojih je gotovo 25 tisuća u neposrednoj zoni pomorskog dobra.
Općina Rogoznica ne može Smokvicu ucrtati u svoj Prostorni plan uređenja dok MORH ne skine oznaku posebne namjene prostora, a to do danas nije napravljeno. Kada su Todorić i njegov "Agrokor" zapali u financijsko-poslovne probleme, na scenu je stupio tadašnji ministar državne imovine Goran Marić, inače svojedobni direktor "Tiska" koji je također bio dio velikog koncerna.
On je svojim potpisom u ljeto 2018. godine Smokvicu Velu na 30 godina u ime države ustupio "Zelenoj nekretnini". Prema sada raskinutom ugovoru, godišnja najamnina s PDV-om iznosila je 6 milijuna kuna ili 800 tisuća eura, a za 30 godina ta je tvrtka trebala platiti državi 184 milijuna kuna odnosno oko 24 milijuna eura.
Za gotovo četiri godine korištenja školja, tvrtka "Državne nekretnine" trebala je uprihoditi gotovo 2,7 milijuna eura. Je li, ne znamo, ali znamo da je, primjerice za to razdoblje, komunalno poduzeće "Škovacin" izgubilo više od 100 tisuća eura. Toliko je tijekom četiri godine odvoz smeća plaćao Todorić, točnije oko 2300 eura mjesečno, i to, kako kažu u rogozničkoj javnoj tvrtki, bez kašnjenja.
S druge strane, Mađari nisu plaćali. Tvrtka "Zelena nekretnina" je osnovana upravo kako bi mogla unajmiti otok Smokvicu Velu. Osnovao ju je investicijski fond Balansz Zártkörű Nyíltvégű Intézményi Ingatlan Alap iz Mađarske.
Dostupne informacije o fondu su minimalne. Prikupljene informacije upućuju na to da iza njega stoji najbogatiji Mađar, 70-godišnji Sandor Csanyi, većinski vlasnik brojnih velikih banaka i tvrtki, uključujući i OTP banku koja je u svoj portfelj, među ostalima, uključila i dotadašnju Splitsku banku i Dalmatinsku banku iz zadra.
U bliskim je odnosima s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom, a nekada je prijateljevao i s Ivicom Todorićem i bio je čest gost upravo na otoku Smokvici.
I na kraju ove ružne i mučne priče o rajskom otočiću zle kobi pitamo se: koja je svrha bila ulupati stotine tisuća eura u već uređen prostor i ostaviti tone neiskorištenog i uludo potrošenog materijala? Koliko novca imaju "Zelene nekretnine" da ga tako nemilice mogu razbacivati? Jedno je sigurno: nakon viđenog "Zelene nekretnine" nisu nimalo zelene.
