Nije joj se to prvi put dogodilo, ima toga I češće nego što mislite, a nije ni jedina koja je doživjela takva iskustva. Gotovo u pravilu se događa I da sama sredina u kojoj živite, vaši susjedi, naprimjer, nerijetko i poznanici ili čak prijatelji, ospu paljubu po vama, kao da ste sami krivi, pa sve još začine premasnim i gnjusnim komentarima, izruguju vas bestidno i osuđuju jer ste progovorili. Jer su progovorile…
Ali, u našem slučaju s Murtera, žena više nije mogla trpjeti. Tog popodneva, a nekidan je to bilo, najprije je vlastitog majmuna rastezao jedan. Naša sugovornica naprosto mu je okrenula leđa, okrenula je ležaljku od njega. Pa je otišao. Za nevolju, ubrzo se pojavio drugi. I njegov bi se majmun zabavljao…
- Onda sam sama sebi rekla: “E, pa nećete danas proći lišo!” I napala sam ga verbalno, vrištala čak. I otišla…
Pomoć prijatelja
Žena je s nama razgovarala samo pod uvjetom da joj potpuno zaštitimo identitet. S Murtera je. Domaća. Na otoku živi, ima kuću. Njezino ljutito pismo, odnosno objava o seksualnom predatorstvu koje je doživjela sunčajući se na jednoj od plažica s južne murterske strane, tamo među brojnim uvalama, od Podjasenovca do Doca, izazvalo je bujicu reakcija. Mnogi je podupiru, ali strašna je buka koju proizvode oni koji je napadaju…
Svojoj prijateljici, a našoj sugovornici, upomoć je priskočio Igor Tomljenović, fotograf i magistar teorije umjetnosti. Upravo ćete čuti na koji način:
- Vjerujte mi da je vrlo ozbiljno. Nadam se da niste jedan od onih koji se svemu tome rugaju, poput načelnika Turčinova, kojemu je ugled mjesta važniji od ugleda i dostojanstva građana. Takvi, a radi se o šačici ljudi, spremni su i na prijetnje: dolazili su mi pred kuću, vikali da će me pretući, da će mi zabiti udicu u nos, svašta. Sve te prijetnje prijavio sam policiji koja provodi izvide. Molim vas, naglasite da je većina ljudi ipak na našoj strani, ali manjina je bučnija.
Prema Tomljenovićevim riječima, prijateljica je tog dana došla k njemu šokirana i uplakana, prepričavajući što se dogodilo. Prva zamisao bila joj je da se javnosti obrati s lažnog profila, ali Igor joj je s pravom rekao da to nije dobra zamisao, da bi se to brzo razotkrilo, pa bi se odmah I stvorila sumnja u autentičnost svjedočanstva.
- Nitko joj ne bi vjerovao! Predložio sam joj onda da ću podmetnuti svoja leđa i objaviti njezino pismo na stranici Murterska butiga na facebooku sa svog profila. Da joj zaštitimo identitet. Tako je sve došlo u javnost, koju smo htjeli senzibilizirati. I moja prijateljica prijavila je sve policiji, a koliko znam, policijski službenici već ozbiljno i postupaju po prijavi - kaže nam Tomljenović.
Naša sugovornica ističe da joj je strašno teško što Igor trpi teške napade, stavljajući se u njezinu zaštitu. Kaže da će ga predložiti za ovogodišnje izdanje nagrade “Ponos Hrvatske”.
Živa hajka
- Moj isključivi cilj bio je zastrašiti te ljude, te predatore. Takvi najčešće i nisu ništa drugo nego obični strašljivci koji bježe čim imalo zagusti. A ja sam se tog popodneva osjećala silovanom. Ničim nisam izazivala, bila sam u kupaćem kostimu, imala oko sebe i pareo. Došla sam se sama osunčati, volim mir i tišinu, volim takve plaže. Bilo je i dosad raznih tipova, prođu, škicaju vas pogledom ili upadljivo gledaju, ali ovim predatorima vjerojatno je sada, koncem ljeta i odlaskom turista, dobra i jedna u kostimu. Pa dvojica drkaju! Oprostite na izrazu, ali prešli su svaku mjeru. Sve i da sam bila gola, nitko nema pravo tako se ponašati i seksualno uznemiravati, zlostavljati druge ljude.
Potpuno je osupnuta reakcijama dijela javnosti po objavi svojeg svjedočanstva. Kaže da je groznim komentarima otvoreno pljucaju i gade čak i prijatelji – potpuno nesvjesni da je u pitanju baš ona, skrivena u anonimnosti. Što je posebno bolno i nevjerojatno, blate je i ismijavaju, štiteći tako predatore, pod svojim punim identitetima. Komentiraju imenom i prezimenom.
- To je živa hajka i u svemu tome isplivao je na površinu grozan problem: ljudi ne vide ništa problematično u ovim predatorima. Kažu da blatim Murter. Kao, oni staju u obranu časti Murtera, ali ne kuže da će murtersku čast obraniti samo ako prokažu seksualne predatore! Upravo oni uništavaju čast mjesta. Nisam očekivala takav primitivizam svojih susjeda, mojih otočana. Dok na svojoj koži ne osjetite zadrtost malog mjesta - ne vjerujete. Uh…
Užasnuta događanjima, naša sugovornica ističe kako ne želi od cijelog slučaja stvarati neku “žensku priču”. Naprotiv, kaže da treba zaštititi I čuvati dostojanstvo ljudskog bića, a ne svoditi sve na spol I provoditi hajku.
- Dobro sam im zapamtila lica. Zapamtili su i oni mene, to su domaći ljudi. To se dogodilo na Murteru, pa je to i murterski problem. Ima toga, nažalost, svuda, ali ja prije svega želim da se počisti pred mojom, pred našom kućom. Zato pozivam i druge žene da se jave, već se i javljaju, nisam samo ja ovako nešto doživjela. Skupi li se dovoljno hrabrih ljudi, koji neće šutjeti, nadam se da će predatori nestati iz naših uvala – veli naša sugovornica.
Uvijek ima 'špijača'
Obišli smo i sami južna murterska mora, razvedenu obalu i bajkovite uvale. Žala je stopila kiša. Prolaznici rijetki, kamperi odlaze. Nasumce smo odabrali Kosirinu. Kamp je poluprazan. Neslužbeno, nudistički je. Usred ljeta bude po tristo posjetitelja. Preostali gosti pojma nemaju, ali recepcionerka zato ponešto zna. I progovara iz duboke anonimnosti:
- Nije to ništa nova… Što ne znači da sve treba ignorirati ili odmahnuti rukom. Velik je to prostor: lijepe uvalice, brojne skrivene, šetnica uz obalu, mediteransko raslinje, borovina, masline… Tu se oduvijek skupljaju nudisti, homoseksualci, govorim bez ikakvih predrasuda, ljudi koji vole osamu. Naravno, onda i “špijači”, kako ih ovdje zovemo. Ljetos je bio jedan, zadarskih registracijskih oznaka na zelenoj mazdi. Sjedio bi ispred wc-a, šetkao se kampom i nedolično pokazivao. Gosti su se žalili, pa smo pozvali policiju. Više nije dolazio.
Ima i jedan baš domaći, lokalac. Iz Betine. Čujemo da mu je osamdeset godina. Ništa ne poduzima. Samo uzme ležaljku, zavali se gol golcat i – gleda. Svaki dan.
- Bio je i prije dva dana! Nije on opasan, ali nekim ženama smeta. Dolazio je ljetos i jedan momak s crnim naočalama, u golfu šibenskih oznaka. Vozio bi se kroz kamp i snimao mobitelom. Tridesetak mu je godina. Vidio ga je naš kontrolor i momci iz kafića. Odvela ga je policija – govori recepcionerka.
Kamp je otvoren, svatko može nesmetano ući i proći, ne mora biti gost. Prije koju godinu policija je uhvatila jednog, vozio je auto registriran u Zadru: gosti su ga snimili, pokazivao se i masturbirao. Zabavljao se. On i majmun mu…
- A čega sve ima po stijenama I udaljenim uvalicama - tko zna. Znate I sami, ne manjka “špijača” uz more.
A ugled mjesta?
Murterski načelnik Toni Turčinov i dalje ostaje kod svoje izjave od prije par dana. Ukratko, osuđuje svako nasilje, ali kaže kako tvrdnje da se radi o domaćim ljudima, iako policija još ništa nije ustanovila, narušavaju ugled mjesta koje zasluženo slovi kao idealna obiteljska turistička destinacija:
- Neću ništa više komentirati… Nemojte mi reći da po drugim obalnim mjestima i gradovima nema onih koji gledaju žene na stijenama. Zašto ne pišete o kući koju gradimo za potresom razorenu Petrinju, to je prava slika Murtera, a ne ovo. Nemamo mi na Murteru ni policiju, ni hitnu pomoć. Ostavljeni smo kao i svaki otok…
U Općini svi nose bijele polo majice ili košulje s općinskim grbom na prsima. Kažu nam niz hodnik, tako je lakše, ne morate se svako jutro misliti što obući. A “špijači” po uvalama? Evo što kažu općinske službenice, onako brzinski, u prolazu. Neugodno im je
- Ima ih svuda, nije Murter unikat! Muškima ne smetaju, ali žene ih ne vole, pa i ne pričaju previše o njima. Zato žene i biraju kamo će na more, radije izbjegavaju sumnjiva mjesta, mjesta za koja domaći znaju da tuda vrebaju “špijači”.
Pokazalo se i po općinskom središtu, ono malo što smo prošetali te turobno sive srijede, da žene radije izbjegavaju temu. Radije šute. A muškarčine često vole masno. Osobito ako nije svojta ili rodbina u pitanju. Čuli ste to sto puta, premasni komentari, premasni bećarci, bijedni vicevi. Evo par brzopoteznih koji su nas očešali:
- Ja je gledam, on joj namiguje.
- Svaki je slobodan pitat svaku: ako oće - oće, ako neće - ništa.
- A di bi ti, kume, gleda nego u nju?!
- Svakoj se mili, samo kad bi veći bili…
POLICIJA: Postupamo po prijavi
O događajima na Murteru pitali smo i PU šibensko-kninsku čiji nam glasnogovornik Šime Pavić kaže da je gospođa čije je pismo objavljeno na nekim portalima uistinu i prijavila nepoznatog počinitelja 4. listopada.
"Vezano za događaj na Kosirni obavještavamo vas kako su opisanim ponašanjem ostvarena obilježja članka 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira čiji je sadržaj 'tko na javnom mjestu vrijeđa ili omalovažava moralne osjećaje građana, predviđena mu je novčana kazna ili kazna zatvora do 30 dana'. Što se postupanja policije tiče u ovakvim slučajevima, obavještavamo vas kako policija protiv osumnjičenika podnosi optužni prijedlog za počinjenje navedenog prekršaja."
Iako su gospođu u medijskim istupima podržale još neke gospođe kojima se dogodilo isto, policija nema nikakvih drugih prijava.
– Možemo vam potvrditi kako u posljednjih nekoliko godina (od 2018. do danas) nemamo evidentiran niti jedan istovrsni događaj na navedenoj niti na okolnim plažama – kaže Pavić