Psoliki grabežljivci koji su glavni prijenosnici bjesnoće masovno ulaze na naseljena područja: S prvim mrakom zavlada jeza i nadomak Šibenika

Traže se, isključivo mrtvi! Desperadosi nose krzno, zovu se čagljevi i lisice, a za njihove glave država je u nedavno otvorenom natječaju odredila milijun kuna potpore lovačkim udrugama i zakupnicima lovišta diljem zemlje, objavilo je Ministarstvo poljoprivrede.

Ne baš tim riječima, no u prijevodu dođe na isto: psoliki grabežljivci ne samo da ugrožavaju plemenitu divljač u lovištima diljem Hrvatske, nego ulaze na naseljena područja izravno ugrožavajući zdravlje ljudi i životinja jer su glavni prijenosnici bjesnoće. Stoga je potrebno svesti im brojnost na podnošljivu mjeru, obrazložio je ministar Tomislav Tolušić odluku da se dio javnog novca odvoji za lovački hitac na čaglja (Canis aureus L.) i lisicu (Vulpes vulpes).

Udruženi u čopore

Jednom ovlašteniku lova dopušteno je prijaviti i ugovoriti najviše 21 tisuću kuna, a uspješan pucanj na tu divljač iz roda pasa sufinancira se sa 700 kuna po ocijenjenom trofeju, odnosno 600 kuna po strvini dostavljenoj ovlaštenoj veterinarskoj organizaciji, stoji u propozicijama natječaja otvorenog najkasnije do 16. studenoga ili kraće, ako se predviđeni novčani fond ranije razdijeli.

Ova vrlo opipljiva državna stimulacija dolazi gotovo unisono s apelima stanovnika trogirskog otočića Drvenika Velog koji je čopor od 50-ak čagljeva doslovce zaposjeo istrijebivši zečeve i fazane, a sada ne uzmiču ni pred ljudima. Slične vijesti stižu iz Splitu od nedalekih Tugara i Žrnovnice, na samo desetak kilometara od zvonika sv. Duje, o čemu je ovih dana pisala "Slobodna Dalmacija".

Za razliku od samotne lisice, vrste oduvijek prisutne u blizini naselja i široko rasprostranjena posvuda u zemlji, čagalj se udružuje u čopore i zadnjih 20 godina naselio je područja gdje ga nikad nije bilo.

Zapravo, svako naše misto, malo koje bez iznimke, "svoga čaglja ima". Budući da je sve manje dalmatinskih lera, mogla bi to biti neka nova pjesma kao nimalo pretjerana zamjena onoj davnoj "Dubrovačkih trubadura".

'Plač i naricanje'

Nema razlike ni u šibenskoj Dubravi, samo na koji kilometar od gradskog centra, a na udaru je i Lozovac, zatim Vrpoljački gaj...! Tko nije upoznao jezu, neka se slobodno doveze autom na glavnu dubravsku prometnicu u prvi mrak, zastane negdje sa strane pod Kamenarom i kroz otvoreni prozor - ukoliko ga je strah - oslušne dozivanje čopora čagljeva, kao da djeca plaču, žale i nariču nečim prestravljena, na trenutke isprekidano glasanjem poput kikotanja hijena!

O tome svjedoči Ivana Škugor, tajnica Županijskog lovačkog saveza i stanovnica Dubrave.
- Njuškaju bez straha i po dubravskim dvorištima po mraku, govori Škugor i napominje da je država lani s 300 kuna po glavi stimulirala tir na lisicu, a ove godine prvi put potiče i odstrel čaglja, europskog šakala.

Učestali su ti koncerti čagljeva već nekoliko godina u šibenskom country sideu, no izgleda da je državnoj administraciji glasni alarm zazvonio tek na sve češće raporte čak iz prekosavskih lovišta o sve većoj brojnosti te očito vrlo prilagodljive, oportunističke vrste i nove divljači u lovištima na tom širokom prostoru, gdje ima dosta plijena.

Vukovi ih trijebe

Čopori su došli i do Slavonije, a iznenađuju i vojvođanske lovce, vidljivo je uz malo truda uloženog za švrljanje po Googleu. Ni znanost još nije načisto u određivanju svih ishodišta te silovite migracije, kako sugerira istraživanje Agronomskog fakulteta u Osijeku iz 2015., no za šibensko područje nema tajne. Za vrijeme Domovinskog rata, čagljevi, toliko umilnog prirodoslovnog imena označena epitetom "zlatni" (aureus), poput pravih desperadosa prešli su iz Bukovice, gdje im je bila stalna domaja, ovdašnji Rio Grande, rijeku Krku i nakon toga kao da im je nebo granica.

Doduše, dio ih se po Dalmaciji zacijelo proširio i s Pelješca, gdje ih je bilo oduvijek, a u prirodi im je jedini pravi šerif, sudac i egzekutor, nitko drugi do li zakonom zaštićeni vuk. Tamo gdje ima najvećeg i najžešćeg iz skupine domaćih divljih canida, nema čaglja, a nit' lisice baš kolo ne vode, jer "vule" zatire konkurenciju za plijen gdje stigne i bez ikakve milosti.

- Brojnost lisica, naročito čagljeva na županijskom području koleba od lovišta do lovišta. Tamo gdje ima više vukova, znatno je manje tih drugih predatora, jer vuk, kao najjači, eliminira konkurenciju - potvrđuje Nediljko Dujić, predsjednik Županijskog lovačkog saveza, sveopće iskustvo.

Primjer iz Kistanja

Napominje i da je uspješna kampanja suzbijanja bjesnoće oralnom vakcinacijom pogodovala porastu broja te divljači čiji redoviti odstrel spada u trajne obveze lovačkih društava. Neka su prisutnost tih vrsta na svojim terenima svela na podnošljivu mjeru.

Jednim od tih lovišta, onim u Kistanjama, upravlja tvrtka dipl. vet. Marka Maričića i on kaže da je na svom području u posljednjim godinama uložio puno truda da bi reducirao populaciju čagljeva.

- S čagljevima danas gotovo da i nemam nikakvih problema. Šteta što država ne predviđa nagrade onim zakupnicima lovištima koji su se pokazali dobrima i prije ovog natječaja na koji se nećemo prijavljivati - našalio se Maričić. Na obračun s tim predatorom još više ga je potakla pošast koja već nekoliko godina kosi zečeve i na širem dalmatinskom području, a to je virus europskog zeca. S velikom brojnošću čagljeva zec bi se vrlo teško oporavio, a je li pomor po tradiciji najviše cijenjene divljači dalmatinskih lovaca prohujao, vidjet će se najbolje u rujnu i listopadu, kada zaredaju kiše. Vlaga naime, najviše pogoduje razvoju bolesti - ističe Maričić.

Prema očekivanjima predsjednika Lovačkog saveza Šibensko-kninske županije, koji okuplja 21 udrugu s oko dvije tisuće lovaca, natječaj bi trebao naići na dobar odjek kod lovačkih društava, no zasad je prerano prognozirati, budući da ima još vremena do zaključenja prijava. Obavijest o natječaju je, ističe, iz Saveza odaslana svim udrugama, a one će postupiti prema vlastitoj odluci, ovisno o prilikama u lovištu. Ohrabruje ga što je za intenzivniji lov na čagljeve i lisice zainteresirano dosta mladih lovaca.