Pun šešir komplimenata stigao je bukovičkim i šibenskim lovcima za organizaciju devetog po redu Velikog novogodišnjeg lova na divlje svinje (20. siječnja) u lovištu Bukovica od njihovih kolegica i gošći, lovkinja iz LU "Dama Dama", prve i zasad jedine ekskluzivno ženske lovačke udruge u nas.
Da ne bude zabune, kada se "dama" izgovori dvaput zaredom, kao gore, to ne označava ni jednu, kamo li dvije pripadnice ljepšeg spola, nego jelena lopatara na latinskome, no dosjetljivom igrom riječi povezalo se plemenitu divljač i žene u zelenim odorama, po tradiciji skrojenim isključivo za muški svijet.
Prošlogodišnja prethodnica, kada je lovkinja na prvom gostovanju u Bukovici bilo osam, sa sobom je očito ponijela lijepe dojmove, te su se ove godine vratile u pojačanom sastavu. Zajedno sa šezdesetak lovaca, najviše iz zadarskog i šibenskog kraja, s pridruženom oklajskom družinom braće Lučić ovaj put lovilo je trinaest dama zakićenih šik dodatkom svojih odora, šalom nježno narančaste boje s izvezenom siluetom jelena lopatara.
Propustio krmaču
Anita Skrt iz Koprivnice zaslužila je prema starom lovačkom običaju za šešir zataknuti hrastovu grančicu umočenu u krv lovine jer je u subotnjem lovu odstrijelila jednu od pet divljih svinja. Ostale su stekli Vice Rajčić, Perica Miljković i Milan Flekač, gost iz Novske, a kapitalca od 150 kila s dobrim kljovama oborio je Predrag Mijić. Živi u Italiji i doputovao je samo zbog ovoga lova, kao da je znao da ga u Bukovici čeka lijep vepar. A Dražen Bumbak nije pucao na golemu krmaču i kaže da veću nije vidio, a lovi već godinama. Majke - matice pravi lovac ne dira, njih se čuva!
Lovište od 28 i po tisuća hektara uza Zrmanju i Krupu, koje uglavnom pohode talijanski lovci na šljuke najvećim dijelom je u Zadarskoj županiji, a dvadeset posto površine je na šibensko-kninskom području kod Ervenika.
Udruga "Dama Dama" nema svojih revira, a budući da ih se poziva diljem zemlje, dobro znaju kako izgleda dobro priređen lov s obiljem divljači kao što odmah namirišu lovca s predrasudama prema "suknji naoružanoj lovačkom puškom". Prema tim kriterijima, gošće su domaćinima na čelu sa Zadraninom Željkom Bušićem, zakupnikom lovišta Bukovica, i Goranom Plenčom, lovnikom grupe Šibenčana koji tu već godinama love, brinu se o divljači i pomažu Bušiću, dale čistu peticu i oznaku "G", kao gentleman, što će reći da kolegice po strasti prihvaćaju kao sebi ravne.
Gospoda i mangupi
Od preko 60 tisuća lovaca u Hrvatskoj, lovkinja je jedva stotinu, od čega ih je u udruzi "Dama Dama" nešto više od dvadeset. Žene inače, imaju svoja matična lovačka društva, a u udrugu "Dama Dama" sa sjedištem u Sv. Križu Začretje organizirale su se 2005. godine, uz potporu Hrvatskog lovačkog saveza najviše radi promicanja lovstva i lovne kulture među najmlađim naraštajima, predškolcima i osnovcima. Uz povezivanje domaćih lovkinja i kolegica u međunarodnim lovačkim organizacijama to im je najvažnija misija, kaže predsjednica Anita Bračun, uz pohvalu organizatorima jednog od rijetkih, ako ne i jedinoga lovačkog susreta takve vrste u Dalmaciji.
- Sve je bilo savršeno! Ovim lovištem uzorno se upravlja, disciplina u lovu bila je na visini i hvala svim kolegama lovcima, pristojnima do zadnjeg. Ovo ističem jer se posvuda nađe mangupa sa svojim podcjenjivanjem žena u lovu, međutim odavde nosimo samo najljepše dojmove - rekla je Katja Beara iz Splita, lovkinja već 30 godina i jedna od rijetkih u Dalmaciji. U Bukovici je prvi put i jedva čeka vratiti se kući prenijeti impresije suprugu, uz kojeg je ušla u lovačke redove i postala dijelom muškog društva, poput većine kolegica. Divlje svinje najomiljenija su joj lovina i dosad ih je odstrijelila najmanje stotinjak; najveći je govori, lički vepar od 227 kila s kljovama u rangu srebrne medalje.
Muž mi je Škrt
- U vrijeme kada sam ja, kao zaljubljenica u prirodu, gljivarstvo i ribolov postala lovkinjom, to je bilo - ajme! Čak sam se i sramila govoriti da idem u lov, no sada je drukčije. Postala sam dio muškog društva, zaprtim i ja na leđa vreću kukuruza i kamenu sol za divljač... Razumijem sve takve reakcije, normalne u tradicionalnim sredinama, no drago mi je biti u ženskom lovačkom društvu jer ne razgovaramo samo o lovu kao muškarci, objašnjava Katja Beara kroz smijeh.
U Dalmaciji se lovkinje još uvijek broje na prste jedne ruke, a na kontinentu, od Karlovca prema sjeveru, žena u lovu ima sve više i ukupno ih je stotinjak. Katja je u Bukovicu došla ravno iz Like, gdje je odstrijelila jednog veprića, no priznaje da je pomalo ljubomorna na ovoga najvećega stečenog u Bukovici, jer je u gubici nosio jači trofej nego onaj njezin lički golemaš.
Poput Katje Beara, direktorice obiteljske tvrtke, prvi put u Bukovici bila je Anita Skrt, iz Koprivnice, dama oštrog oka koja "dečkima stvara pomutnju zato što je lovkinja i zbog toga što je u streljačkim natjecanjima bolja od većine kolega!"
- Pazite, ja sam Skrt, a Škrt mi je muž - smije se Anita koja je lovački ispit položila prije deset godina, nakon što je postala baka i kako govori, ukrala za sebe konačno malo vremena. Kod nje je bilo obrnuto, te se u lovačke redove nakon nje upisao muž, vjerojatno zato što mu je dvije godine nedjeljom bez nje bilo dosadno kod kuće, objašnjava sa šeretskim osmijehom. Iskustvo Anite, koja među lovcima slovi kao "ona koju divljač hoće, pa na nju često izlazi", potvrđuje međutim da "južnije nije najtužnije" kada je riječ o prihvaćanju žena u aktivnosti koja se od davnine povezuje isključivo s muškarcima.
Medvjeđi pršut
- Dečki su zbunjeni i trebat će, izgleda, proći još dosta da shvate da žene ne love zato da bi im prale suđe nakon lovačkih susreta, ili zbog nekih drugih razloga, da ih sada ne navodim - govori Anita uz odobravanje kolegica.
Teško shvaćaju, zaključuje, da nas je u lov dovela ista strast poput njihove, a sitne razlike najviše leže u lovačkim rancima iz kojih će lovkinje za obrok prije izvaditi čokoladu nego pancetu ili kobasicu. Ili, kako voli reći Ana Cat Glaser, razlika između muškog i ženskog lova jedino je u tome što je lovcima puno jednostavnije obaviti malu nuždu! Ana, dugogodišnja medicinska sestra u Njemačkoj svoga je muža, Winija Manna, umirovljenog kriminalista, upoznala u lovu kod Hamburga prije 30-ak godina. Rodila se ljubav i otada dijele istu strast: već godinama žive u Mrkoplju, gotovo usred lovišta, a u stopu ih prati njihov kućni ljubimac, psić Pikolo. Uzgred, on jedini u obitelji ne lovi. Gospodin Wini uglavnom je zdvajao nad lošim vremenom ove godine, zabrinut da im se u pušnici kod kuće ne pokvari medvjeđi pršut.
- Katastrofa! Jedan dan jugo, pa zahladi deset stupnjeva, onda opet zatopli... Pa gdje je zima? - negodovao je pogledavajući na Crnopac, dominantni vrh južnog Velebita, gdje oko stalno zapinje dok ste u Bukovici. Da se nastavila kiša od petka, subotnji lov bio bi katastrofa, ali Crnopac, prekriven prvim snijegom obavijali su gusti bijeli oblaci, siguran znak bure i upravo idealnog vremena za lov na bez premca najtežem terenu u zemlji.
(Ne)prohona šilkara
Jedva prohodna šikara grabuše i kržljavog hrasta medunca svlači odjeću s lovca krijući u njedrima ne samo divlje svinje, već i brojne srne, barem dva vučja čopora, a po svoj prilici u Bukovicu se trajno naselio i medvjed, govori Željko Bušić. U tom je gustišu, rame uz rame s kolegama u pogonu sudjelovalo i nekoliko lovkinja dok su ostale bile raspoređene na premetima divljači. Psi su vrlo brzo počeli sa strastvenom pjesmom na svježem tragu: av, av, av..., odzvanjalo je obroncima nasuprot ćuke Zmijštak i korita Zrmanje u tenorskome registru. Nema puno da su upravo na Zmijštaku kod Ervenika, priča Bušić, vuci rastrgali i do gole kosti za deset minuta oglodali krasnog balkanskog goniča koji je pratio veprov trag. Toliko o divljini koja sve više guta ne samo opustjelu Bukovicu.
- Željko, veprova ima ka spuža! - glasio je poziv na mobitel i Bušić je zadovoljno zaključio da će to biti dobar lov. Ne zbog odstrjela, koliko zbog užitka svakom lovcu da makar ugleda divljač ako već nema priliku za hitac ili promaši. A prilika je doista bilo, iznio je kasnije statistiku lovnik Plenča. Ne događa se često da na divljač zapuca čak 20 lovaca, a nema ni puno prilika kada se to radi u društvu s damama...
Blaženki Pezić odlikovanje prvog reda
Tijekom trodnevnog gostovanja, šibenski domaćini kolegicama su upriličili posjet muflonskome lovištu Hrvatskih šuma na poluotoku Oštrici kod Grebaštice, a posjetile su i Muzej grada Šibenika gdje ih je sa stalnim muzejskim postavom upoznao ravnatelj Željko Krnčević. Kao pasionirani, nagrađivani fotograf Krnčević je u Bukovici naoružan fotoaparatom ulovio mnoštvo kadrova na temu lova i valja ih očekivati na nekoj od skorih izložaba njegova fotokluba "Šibenik".
Zbog kiše u nedjelju, posljednjeg dana gostovanja, lovkinje, među kojima je bila i njihova slovenska kolegica Jožica Janežić nažalost, nisu posjetile slapove Krke, no sigurno će biti drugih prilika jer je prijateljstvo učvršćeno još jednim lovom i začinjeno navečer, veselim druženjem u restoranu lovca Nike Bukića na Lozovcu, u čijem su pansionu i odsjele. Na svečanoj večeri razmijenjeni su pokloni, a u ime Hrvatskog lovačkog saveza lovkinji Blaženki Pezić lovačko odlikovanje prvog reda za njenih 36 godina u lovstvu uručio je Damir Perić, predsjednik LS-a Zadarske županije.
