Obilježava se 17. godišnjica kornatske tragedije u kojoj je život izgubilo 12 vatrogasaca. Na mjestu stradanja na Kornatu održana je komemoracija, a njima u spomen, ispred vatrogasnog doma JVP grada Šibenika, položeni su vijenci i zapaljene svijeće. Počast odaju i vatrogasna društva diljem Hrvatske, piše HRT
Na Kornatima je 2007. poginulo 12 vatrogasaca pripadnika Javne vatrogasne postrojbe Šibenik, te DVD-ova Vodice i Tisno: Dino Klarić, Ivica Crvelin, Ivan Marinović, Marko Stančić, Gabrijel Skočić, Hrvoje Strikoman, Tomislav Crvelin, Ante Crvelin, Josip Lučić, Karlo Ševerdija, Marinko Knežević i Ante Juričev-Mikulin.
Jedini koji je preživio Kornatsku tragediju uz teške tjelesne ozlijede je Tišnjanin Frane Lučić.
U spomen na poginule vatrogasce, u kapelici sv. Florijana na otoku Kornatu služena sveta misa dok su izaslanici vrha države, te predstavnici županije i gradova, Hrvatske vatrogasne zajednice i NP Kornati položili vijence i zapalili svijeće. Također su obišli 12 spomen križeva u čast stradalim vatrogascima.
U svim vatrogasnim postrojbama JVP, DVD i IVP u petka će u 15,25 sati biti upaljene sirene u trajanju od 60 sekundi.
Predstavnici Grada Šibenika, gradonačelnik Željko Burić i njegov zamjenik Danijel Mileta položili su vijenac i zapalili svijeću kod spomen-ploče za stradale pripadnike Javne vatrogasne postrojbe Grada Šibenika. Počast kolegama odali su i predsjednik Vatrogasne zajednice Grada Šibenika Tomislav Banovac te pripadnici Javne vatrogasne postrojbe Grada Šibenika.
- Živa sjećanja su još uvijek prisutna i bit će vjerojatno dugo. Svake godine na ovaj dan pokušavamo se dodatno prisjetiti naših kolega. JVP Šibenik, pored stradalih kolega na Kornatu - ima i četvero kolega koji su stradali u Domovinskom ratu. Iznimno mi je drago što je Vlada prihvatila prijedlog odluke da se današnji dan proglasi Danom sjećanja na sve hrvatske vatrogasce koji su stradali, izjavio je zapovjednik JVP-a Šibenik Volimir Milošević.
Tragično poginulih kolega prisjetili su se i članovi DVD-a Vodice.
Vaša imena su nakon svih ovih godina postala i ostala sinonim za mladost, za ljubav i za emociju koju svakodnevno nosimo sa sobom jer ovo novo vrime je nekako čudno, ne priznaje ništa i ne drži do ničega, napisali su članovi DVD Vodice na svojoj Facebook stranici.
- A recite nam šta bi mi bili danas da nam nije vas, da nije onih naših zajedničkih uspomena i da nije ponosa šta ste, pa makar i nakratko, bili dio naših života!? Koliko smo samo uspomena trebali stvoriti skupa u ovih zadnjih 17 godina, i koliko smo još toga trebali proći, pa da sve skupa zajedno pretočimo u vječnost!? Neki će to nazvati sudbinom, ali mi se nikada nismo i nećemo pomiriti sa tim da vas nema. Vi ste naši prijatelji, naša braća koja samo privremeno nisu tu, na vas računamo u svakom trenu, i tako će ostati do samog kraja, stoji u objavi.
Što se dogodilo na Kornatu?
Toga dana prije 17 godina s Kornata je stigao poziv Centru 112: "Dobar dan! Recite mi, pošaljite neki kanader, na Suhu Puntu, kuće već gore, u Kornat, molim". No nisu gorjele kuće. Samo suha trava i nisko raslinje. Na poziv su se odazvali. Činilo se, u još jednu rutinsku akciju gašenja. A onda šok. "Šango, ovako, reci Mići da ovi do daljnjega ostaju tamo, ima velikih problema, ima ranjenih, navodno ima i mrtvih, neki su ostali dolje".
- Onda sam nekako šakama čičak otkačio nekako ga izvadio, zubima otipkao 93 broj, i nije bilo signala. (...) Bili smo strašno žedni, Tomislav je išao puzeći, nije čep mogao otvoriti. (...) Onda je dopuzao po kamenju Ante Juričev, uzeo kamen i tukao po naprtnjači - tako je rasporio, tako smo izvadili napitke, svjedoči Frane Lučić, jedini preživjeli vatrogasac s Kornata.
Ajka Crvelin, majka Ante i supruga Ivice, vatrogasaca poginulih na Kornatu, rekla je da joj ni na kraj pameti nije bilo da bi se nešto moglo dogoditi. Zvala je sina, pa supruga - obojica su bili nedostupni. Satima su na kornatskoj hridi čekali pomoć. I spašavanje traje satima - put do bolnica za neke i 11 sati.
Dvanaestorica poginulih, među njima dva maloljetnika i jedan civilni ročnik. Za niz propusta sudilo se samo jednom, bivšem županijskom vatrogasnom zapovjedniku Draženu Slavici. Dva suđenja i oslobađajuće presude. Na ponovljenom suđenju sudsko vijeće jasno utvrđuje, krivci nisu optuženi. Ali novih optužnica nema. Ni odgovornih, ni odgovora.
Od čega su stradali?
Za Franu Lučića riječ je o NATO-ovoj bombi. Različite skupine stručnjaka ponudile su pak različite odgovore: eruptivni požar, izgaranje nehomogene plinske smjese, požar s eruptivnim efektom. Dio obitelji i dalje misli - zalio ih je kerozin iz helikoptera, što je sudsko vijeće isključilo.
Uzrok stradanja tako je i 17 godina poslije - nepoznat. Baš kao i krivci za niz propusta. Maloljetnici na požarištu, vatrogasci bez obuke u desantu, kašnjenje pomoći, nekoordinirana akcija spašavanja, samo jedan kanader na raspolaganju.
- Kornatska tragedija se zaboravila. Kornatske tragedije sjete se na godišnjicu i to je sve. Državno odvjetništvo preko mene je opralo i zataškalo sve institucije, sve propuste. Ni moj sustav danas još uvijek nije sa mnom razgovarao i tražio od mene sudsku dokumentaciju, kaže bivši županijski vatrogasni zapovjednik Dražen Slavica.
Nakon što je Vrhovni sud potvrdio drugu oslobađajuću presudu, Slavica je tužio državu. I dio obitelji ne odustaje. Tri godine čekaju da se Ustavni sud očituje o njihovoj tužbi. I dalje traže odgovore, no nakon 17 godina sa sve manje nade, piše HRT
