Odnio je vrag šalu u sedramićkom zaseoku Plazonje od kada su radnici Hrvatskih željeznica odlučili stati na kraj ilegalnom prelaženju pruge nadomak tog živopisnog seoca i postavili betonske zapreke s jedne i druge strane šina. Na taj način mještanima su onemogućili najbrži i najjednostavniji pristup njihovim poljima i imanjima s druge strane pruge. Uputili su ih na alternativni prijelaz u Močićima, susjednom selu, što je izazvalo revolt i lavinu nezadovoljstva sedramićkog stanovništva.
Pale su teške riječi, u više je navrata unatrag dva-tri mjeseca uredovala policija, ispisao se plik kaznenih prijava, bavilo se Plazonjama i Državno odvjetništvo... I ured drniškoga gradonačelika Josipa Begonje upustio se u prepisku s Hrvatskim željeznicama ne bi li kako izgladio situaciju. Jer, Sedramić je na području grada Drniša, tako i Plazonje koje su u idiličnom suživotu sa svojom prugom živjele još od Austro-Ugarske, ni manje-ni više nego 140 godina.
Ukidanje željezničkog prijelaza, odnosno zabrana pristupa poljima vozilima, traktorima i poljoprivrednom mehanizacijom istim putem kojim su njihovi stari nekoć prolazili karom i konjima i kojim su odvodili stoku na ispašu za njih je ostalo neprihvatljivo.
Betonske su zapreke u međuvremenu uklonjene, a grad Drniš je postavio dva prometna znaka obaveznog zaustavljanja i Andrijin križ nadomak spornog prijelaza. Duhovi se, međutim, nisu smirili jer je prijelaz i dalje nelegalan.
Dojam da će se "bitka" između Plazonja i Hrvatskih željeznica tek rasplamsati, stekla sam već na putu prema ukinutom cestovno-željezničkom prijelazu do kojeg me, čim sam sa ceste skrenula u Plazonje, usmjerio Josip Plazonja Jolaš. Starina se odmah ponudio da će mi u selu pronaći učenije i upućenije sugovornike na tu temu.
Tako se, sve s drvenom stolicom pod rukom, u rekordnom roku vratio u društvu Neđe Plazonje i prezimenjaka mu Mile, a sam je ponovno sjeo na onu stolicu kraj željezničkih tračnica i pomno pratio razgovor.
Pogodio je Jolaš koga će dovesti. Ispostavilo se da Neđo raspolaže kompletnom korespondencijom koju je selo ikada vodilo s HŽ-om oko pružnog prijelaza, od peticije s 53 potpisnika, pa do dopisa Grada Drniša i odgovora HŽ Infrastrukture d.o.o.
- Da vam odma-nama ispričam kad je počela pruga i kako je to bilo. Plazonje postoje priko 300 godina, a put postoji kolko god i Plazonje. Pruga se počela radit 1874. godine, a 1877. je napravljena i prišla je priko našega puta. Nije bilo obratno. To je radila Austro-Ugarska... A znaš šta je još gore?! Pruga ne iđe priko ljuti, gaja, općinskog terena... nego priko privatnih njiva. Naši su preci dali da pruga prođe priko njijove zemlje s tim da mora ostati prijelaz. Takav je bija dogovor. Kad je pruga prošla, taj je prijelaz bija kameni, škaljasti...
Nakon toga je prošlo dosta vrimena. Kad se radija prvi remont, stavili su pragove. Taj prijelaz je uvik postoja i pružni radnici su ga stalno održavali. Onda se 2004. pravija novi remont i onda je stigla depeša da se mora ukinit. Niko od nas o tome nije bija obavješten, nit je ko s mještanima razgovara. Ma ama niko i ništa. Znate li vi da mi nismo znali da se u Močića napravija prijelaz?! Tek kad se napravija, e onda se razglasilo da se ovaj prijelaz u Plazonjama mora skinit zbog nepreglednosti. Aj pogledaj, di je ode nepregledno – zaokružio je Neđo pogledom, a Mile pridodao kako se ispočetka vjerovalo da će se stvar ispraviti, ako ni zbog čega drugog - a ono zdrave pameti.
- Jednostavno je nenormalno da Močići sa, tako reći, četvero stanovnika dobiju prijelaz kojeg nikada nisu imali, a da nas 30-ak stalnih u Plazonjama do naših polja mora kružit po četri kilometra u jednom i četri u drugom pravcu. I znaš šta će bit-za četri-pet godina tamo neće bit nikoga. Pa za koga je prijelaz? Sve šta kaže HŽ nije istina. Tvrde da polja imamo 400 metara. Je kad bi traktor vozili po šinama. Eno im, nek provaju oni. I reci, jel to normalno?! A da ne kažem da je put ka kozja staza. Dobro je dok je asfalt. To jedno, a drugo-kako Žitnić može imati četri prijelaza, a Sedramić nijedan?! Di je tu logika i propisi – uzrujao se Mile.
Doznadoh i to da ni najstariji mještani ne pamte da je na pružnom prijelazu ikad itko nastradao i da je u selu poprilično onih koji to mogu posvjedočiti. Uostalom, i Jolaš je napunio 85 i zakleo se da takvog slučaja nije upamtio.
Neđo je, pak, uvjeren da cijela situacija oko oduzimanja pružnog prijalaza njemu i suseljanima ima zaleđe u kriminalnim radnjama.
- Otvoreno kažem da sumnjamo u pogodovanje pojedincima i zlouporabu dužnosti i ovlasti. Tako je i nikako drukčije! Državno odvjetništvo znade za cilu stvar i točno je upućeno čijoj rodbini odgovara otvaranje pružnog prijelaza u Močićima, a ko je tute zaposlen u Hrvatskim željeznicama. Al, znaš šta je još gore?! Ma to znaju svi u ovom kraju, znaju i oni u željeznici, al se prave mutavi. E, dosta je toga, kume. Nek i državne službe odrade slučaj do kraja - ojađen je Neđo.
On i drugi Sedramićani bave se mišlju da se 5. kolovoza, točno na obljetnicu "Oluje" organiziraju i zapriječe prugu upravo u Plazonjama.
- Napiši slobodno - neka oni u Kninu slave dan Oluje, a da ćemo mi ode stat priko pruge i nećemo dozvolit da prođe vlak. Skupimo se nas nekolko i stalno o tome mislimo. Ovo je bila crta bojišnice, i ode sam dava stražu, pa mogu stat i na prugu. Nas je 130 branitelja iz ovog kraja. Ovo je sramota - Neđo će bez dlake na jeziku.
Da su u Plazonjama svi ogorčeni ukidanjem prijelaza kasnije nam je potvrdila i 83-godišnja Marija Mujan čiji sin, reče, ne može do polja pod smiljem s druge strane pruge.
- Posadili smo 20 iljada sadnica. Sin je u Kninu. Tamo je nevista i dica, ali on dođe svakodnevno. Moramo nosit vodu, tu je traktor, kud će prić... Nema ode da će ko reć drugačije. I šuma, i pašnjaci, i livade i smilje, sve šta imamo je tamo s druge strane, priko pruge. Nama nema druge nego priko pruge u svom selu. Tako je od kad pamtim, a šta ko ima reć protivno, nek mu je na dušu - zaključila je Marija prostodušno.
Kako god, u Plazonje ću, po svemu sudeći, opet.
Josip Begonja: Nema logike
Gradonačelnik Josip Begonja pozvao je mještane sedramićkog kraja da poštuju pravila, ali i zamjerio HŽ-u zanemarivanje činjenice da se put kojim dolaze do svojih posjeda koristio godinama.- Na osnovi internog pravilnika HŽ Infrastrukture, određeno je da dva prijelaza moraju biti udaljena više 1200-1300 metara. Tako je onemogućen normalan život mještana Sedramića. Nisam protiv poštivanja akata, ali smatram da bi se na objektivan i zakonit način morao sagledati problem i, ako je moguće, ispraviti nelogičnosti i anomalije. Grad Drniš je još 2014. godine na inicijativu MO-a Sedramić uputio zahtjev takvog sadržaja ispostavi HŽ infrastrukture u Splitu, a u veljači ove godine je od direktora HŽ infrastrukture zatraženo da se uklone betonske zapreke na nerazvrstanoj cesti i da se omogući mještanima prelazak pruge prema njihovoj imovini. Odgovor je, nažalost, bio negativan, jer je prema njihovim aktima iz 2004. godine upravo taj prijelaz stekao sve uvjete za zatvaranje - obrazložio je drniški poteštat.
Iako je zatvoren za vozila, prijelaz preko pruge kod Plazonja pješaci i dalje mogu koristiti. Begonji je zato apsurdno što su "željezničari" od grada Drniša zatražili uklanjanje prometnog znakovlja.
- Naša je dužnost upozoriti sve koji koriste taj prijelaz na pojačani oprez zbog opasnosti od nailaska vlaka. Odgovorne u HŽ-u sam pitao tko će preuzeti odgovornost ako se dogodi nesreća, a prometna signalizacija bude uklonjena. Taj prometni znak nećemo ukloniti, dok god ne dobijemo naredbu od viših tijela ili dok Grad ne stignu sankcije vezane uz taj slučaj - bio je jasan gradonačelnik.
