Psi su velika ljubav satnice Helene Khanove, češke policajke na ljetnoj ispomoći hrvatskim kolegama u policijskoj postaji Vodice. Kada govori o svojim šampionskim bokserima, oči joj poprime poseban sjaj, a nasmije se od srca na spomen članova svoje obitelji koji su svi zaokupljeni da dvjema ženkama boksera, koliko ih je sada u njenoj uzgajivačnici, sve bude na pasje zadovoljstvo i radost dok je ona mjesec dana na službi u Vodicama.
-I to već u jedanaest navrata, svaki put tijekom srpnja izuzme li se prošla godina. Tada češke policijske vlasti nikoga nisu slale na Jadran, zbog epidemije, koja se kod nas rasplamsala čim su završili godišnji odmori, podsjetila je satnica. Kako u Vodicama, tako je Helena Khanova podjednako postala 'našom' i 'udomaćenom' također u hotelima Am Adria Park, bivšem 'Solarisovu' kompleksu gdje svo vrijeme odsjeda.
Vidi se da je gospođa Khanova i sretno rastavljena, budući da osim kćeri i majke, za dobrobit bokserki uskače i njezin bivši suprug. Čovjek koji bi iz nekog razloga dospio pod kakvu policijsku istragu, možda bi na prvu pomislio da će lako izaći na kraj sa satnicom Khanovom. Puno priče o psima, o bokserima naročito, pretvorilo bi raznježenu policajku u socijalnu radnicu, pomislio bi taj, no zacijelo bi se grdno prevario. Jer, Helena Khanova, pjeva Boris Dvornik u „Nadalini“ – „smantala bi i većega muškardina, di neće takega karonju….“
Naime, nekadašnja krim policajka u velikome Pragu – „zlatnoj Prahi“ (više od 1,3 milijuna stanovnika) imala je svojedobno važnu ulogu u raskrinkavanju i razbijanju mafijaške hobotnice koju su sačinjavali Srbi i Crnogorci.
Upravo zbog toga složenog posla nadređeni su Khanovu poslali na tečaj srpskog jezika te joj je pristojno znanje Hrvatima bliskog jezika kasnije bilo presudno da bude određena u sastav češke policijske grupe u zajedničkim ophodnjama s hrvatskim kolegama ljeti na Jadranu. Otkriva da je 17 godina radila naporan, vrlo stresan posao kriminalistkinje, a potom je uplovila ipak u mirnije vode službe te već godinama radi na poslovima granične policije, najviše na praškome aerodromu.
Ljetna pripomoć stranih policijskih službenika u vrijeme sezone izvorna je zamisao MUP-a RH a projekt se provodi od 2006. godine. Od ovoga ljeta pod novim nazivom „Sigurna turistička destinacija“, te se očekuje sudjelovanje 68 policajaca iz 15 različitih policijskih organizacija. Osim Helene Khanove, druga češka policajka, Katerina Reslerova raspoređena je na ispomoć u policijskoj postaji Šibenik; Jadranu uvijek vjerni Česi, pa i kada je ovdje bilo najteže, u Domovinskom ratu, već godinama su među najviše zastupljenim turistima na području Šibensko-kninske županije i nalaze se u „top 5“ europskih nacija na listi koju predvode Nijemci. Osim Khanove i Reslerove, na području mjerodavnosti PU Šibensko-kninske na ispomoć su došli i Janko Stojanovski, makedonski 'plavac', te očito 'fetivi' njemački policijac Roko Perić.
-To je izvrsna ideja hrvatskoga MUP-a, kaže Helena Khanova. Pa kako biste se vi osjećali u stranoj zemlji, nego sigurnije i ugodnije kada znate da se možete obratiti svome policajcu!? - objasnila je ono što zacijelo misli svaki češki, a i slovački gost, budući da joj se za pomoć mogu obratiti i Slovaci.
Prije 30-tak godina, kada se urušio sovjetski komunistički lager, ta dva naroda, od kraja 1. svjetskog rata u zajedničkoj državi, Čehoslovačkoj, razdružila su se bez ikakvih trvenja, kao primjer civiliziranog političkog razlaza. Kamo sreće da je to uspjelo i kod nas!
Njezin vodički kolega, Domagoj Čičin Šain dodaje da je Helena na raspolaganju posredstvom broja 112 cijelog dana, 24 sata.
Da netko ne pomisli da je kolegica satnica došla na ljetovanje, nasmijao se. Toga dana, Khanova je, kao i uvijek kada je službeno u Hrvatskoj, radila jutarnju smjenu u ophodnji čiji je najmlađi član – činom i godinama života, pored vodnika Domagoja, bio Marinko Bura.
-Ja sam svima podređen! - našalio se Marinko na vlastiti račun kada sam primijetio da je Helena činom najstarija među njima, a k tome još i tijekom poslijepodneva se ne odvaja od službenog mobitela. Cijeli dan stand-by, kao u makini!
-Provale, krađa imovine, prometne nesreće... - to su najčešći problemi Čeha na ljetovanju u Vodicama. Nazovu me preko 112, a najteže je svima kada netko umre. To je najteže u ljudskom smislu, tada pomažem oko dokumenata i drugog, a u tim trenucima šokiranim ljudima moje potpora znači puno i u psihološkom smislu, govori Helena Khanova. Ona je prava predstavnica svoga naroda u inozemstvu i sasvim razumljivo, ne da puno na svoje i susteže se od kritičnih tonova prema ponašanju Čeha na ljetovanju. S jedne strane je njihova velika ljubav prema moru, a s druge avanturizam već opjevan u anegdotama, pa kaže da je bilo slučajeva da su se u smiješnom, gotovo pa dječjem brodiću češki mornari upuštali u pomorske poduhvate koji su mogli tko zna kako završiti da ih policija nije izbavila iz nevolje.
Ako se tome ponekad doda alkohol i to ne pivo ili kakvo bijelo, lepršavo vino, nego žestica po najjačem suncu, zamalo se dogodi tragedija, kao prije nekoliko godina. Tada je Helena Khanova radila zajedno s kolegicom poručnicom Ivanom Černakovom, također praškom policajkom koja je otišla u mirovinu a sedam sezona su bile uigran tandem.
-Surađujemo također s pomorskom policijom i tom prigodom smo u posljednji trenutak od sigurne smrti spasili grupu čeških 'mornara' koji su potpuno bezumno, iskapili četiri litre tekile usred podneva krstareći u iznajmljenoj brodici. Srećom, domaći ljudi u blizini prvi su zamijetili da nešto s njima nije u redu, te su alamirali 112... Jako mi je drago što je s tim ljudima dobro završilo, ispričala je Helena. Nevoljko se požalila da je zapitkuju za stvari s kakvima se nitko nigdje ne obraća policiji. Dan prije, tako, neki Česi nazvali su Helenu Khanovu s pitanjem gdje mogu okupati svoga psa u moru!
Pa valjda tamo gdje je dopušteno, na službenoj plaži za pse, kao bilo gdje u kulturnim zemljama, odgovorila je i zamolila me da to ne napišem, no zanimljiva je bila dopuna Domagoja Čičina Šaina, te ipak nisam udovoljio napomeni satnice Khanove.
-Ma slažem se s Helenom da ima zanovijetala, no smatram da je važan podatak da svatko tko nazove broj 112 tražeći policiju, dobije odgovor, ma koliko nama izgledalo da nam oduzimaju vrijeme s nečim banalnim. Važno je radi sigurnosti, a i doprinosi reputaciji zemlje, jer ne bi bilo prvi put da zbog psa kojeg vlasnik pušta da se kupa među ljudima i djecom izbiju razmirice, pa i tučnjava, iznio je Domagoj.
Osim što bi (smijeh) volio naučiti Češki, pa da i on zimi odlazi na ispomoć policiji u Prag, europsku metropolu s više prihoda od turizma nego cijela Dalmacija, smatra da je lijepo i gostima ugodno vidjeti svoga policajca u ophodnji s kolegama zemlje domaćina.
-Naši gosti sigurni su uvijek, no ovako im je kod nas još ugodnije. To je prava stvar – drži Domagoj – i smatra da bi mješovite patrole trebalo proširiti doslovce na svako turistički važnije mjesto na obali. Po njemu, ne bi to trebalo biti toliko teško tijekom dva mjeseca sezone.
-Da ukupna ponuda Hrvatske i u tom pogledu bude na razini 'pet zvjezdica', razmišlja Domagoj, na što ga Helena podsjeća na konkretni problem u češkim policijskim redovima, a to je nedostatak ljudi koji govore hrvatski. Tako češka policija ove godine u srpnju nije uspjela pokriti Omiš, no u kolovozu hoće.
Primjećujem da satnica Khanova ne nosi pištolj, niti drugu uobičajenu policijsku opremu.
-Mi smo vam najbolja policija. Ne kažnjavamo niti zatvaramo, smije se, jedino pomažemo u komunikaciji kada hrvatski kolege ureduju s Česima ili Slovacima.
Bajkovita je to policija, no ipak se bavi životom i to njegovim manje ili više neugodnim licima. U najvećoj mjeri, Helenini zemljci žrtve su mnogobrojnih lopova što se sjate na more u sezoni ili nesretnih slučajeva, kaže Helena, veteranka u tome projektu MUP-a.
Malo se trznula na to 'veteranka', potom se nasmijala i rekla da je uistinu već dugo u policijskom poslu. Pitam hoće li do kraja službe dodati barem još zvjezdicu više činu satnice, no dosta je bilo kaže ova prava Čehinja. Pri tome mislim na njezinu povezanost s Jadranom, tako da se, pored 11 'službenih' godina, od čega je dvije provela na ispomoći u Omišu, njezinoj vezi s Hrvatskom trebaju pridodati i sve one godine provedene u Dalmaciji na ljetovanjima.
-Je, Helena je naša, prava, domaća i udomaćena, kako hoćete! - počastio ju je Domagoj, a ona je za kraj otkrila da ima pravo biti Vodiška ako ni po čemu drugom, a ono – začećem!
-Da, da, mama i tata bili su ovdje na ljetovanju. Tu sam začeta, kasnije sam s njima redovito dolazila ljeti, poslije i sa svojom kćerkom, kazala je nasmijano.
Da bi je pretpostavljeni naposljetku, bez ikakve njene sugestije ili zamolbe, premjestili na ljetnu službu u Vodice. Onda nije slučajno što ovdje već godinama proslavlja svoje rođendane, 21. srpnja. Uz graševinu, vino koje Heleni vrlo prija, otkriva i to.
A Domagoj je berekinski iskamčio i podatak da je ove godine rođendan okrugli, pa neka je nazdravlje.
Novih zvjezdica na činu dakle, više neće biti, a što kažu zvijezde za horoskopsku račicu opasno približenu lavu, pa nije veli, sigurna što je točno.
-Kada se vratim iz Vodica, idem na godišnji odmor i to opet u Hrvatsku. Ide kod đuvegije boksera u Karlovac, vodi svoje kujice i bit će mladih, očekuje. To je za kinologe uvijek posebni događaj, napominje Helena. A što zvijezde kažu za bližu budućnost?
-U skoroj mirovini... Nije isključeno da preselim u Hrvatsku...Pogodite gdje, ha, ha.