Otok Smokvica kod Rogoznice, nekadašnja vojna nekretnina, koja je od 1995. u najmu tvrtke Glafoplast Zagreb, i koju je zadnjih 11 godina koristila obitelj Ivice Todorića kao svoje ekskluzivno privatno ljetovalište, ponovno je u rukama Republike Hrvatske, odnosno MORH-a.
Na otoku je u srijedu provedena ovrha koju je nadzirala sudska ovršiteljica Grozdana Juričev Šprljan s Općinskog suda u Šibeniku. Ovrsi nije bio prisutan ovršenik, vlasnik tvrtke Grafoplast, Ante Lušić, a ključeve je ovršitelju predao jedan djelatnik tvrtke.
- U posjed Republici Hrvatskoj, odnosno MORH-u, predana je vojarna Smokvica kod Rogoznice sa svim pripadajućim, glavnim i pomoćnim objektima ukupne površine 168.865 četvornih metara. Provedena je ovrha nad ovršenikom Grafoplastom Zagreb, radi oslobađanja vojarne sa svim njezinim objektima,od osoba i stvari.
Glavne objekte- restoran, ljetnikovac, apartmanski objekt- zatekli smo u dobrom stanju, pomoćni su u manje-više dobrom, ali dio pomoćnih objekata je u izrazito derutnom, zapuštenom stanju jer se očiglendo nisu ni koristili- kazala nam je sudska ovršiteljica Grozdana Juričev Šprljan.
U glavnim objektima koje je godinama koristila obitelj Todorić, njihovi gosti i prijatelji, zatečeni su ormari, kreveti, TV-prijemnici, klima-uređaji itd., a veća količina pokretnina uglavnom je sklonjena. Sve što je zatečeno u objektima je popisano, ističe Juričev Šprljan, i ono što je vrijedno , sud će pozvati ovršenika da, u zakonom predviđenom roku od 30 dana, preuzme. Ukoliko on ne preuzme zatečene pokretnine (namještaj), ističe ovršiteljica, sud će po službenoj dužnosti, putem javne držabe, organizirati prodaju a sredstva prikupljena na taj način idu na račun ovršenika.
Ovisno o tome što će sud odlučiti, odnosno uredujuća sutkinja Silvija Maleš, u kontaktu i dogovoru s RH odnosno MORH-om koji su preuzeli nekretninu. Svakako, zaključuje ovršiteljica, od danas je Smokvica u posjedu hrvatske države, odnosno MORH-a.
Na pitanje kako to da ovrsi nije bio prisutan vlasnik tvrtke Grafoplast kao ovršenik, Juričev Šprljan napominje: Sudu je bitno samo da je dostava poziva za njega bila uredna, a jeste, i on je osigurao treću osobu, mornara na otoku, koji nam je dobrovoljno predao ključeve.
Nazvali smo i ovršenika, vlasnika tvrtke Grafoplast Antu Lušića i izravno ga pitali zašto nije došao i osobno bio sudionik ovrhe.
-A što mislite, zašto nisam došao?!- s gorčinom će i prigušenom ljutnjom u glasu Lušić. - Zar ste očekivali da ću nakon što sam 22 godine gradio taj otok ,doći to gledati? Teško je to gledati, meni koji sam svaki kamen na otoku postavio, svaki cvijet zasadio.I kad vidim kakve se sve laži pišu i govore danas, strašno, muka mi je od toga. Ali, mi imamo svu dokumentaciju, i jednog dana sve će to izaći na vidjelo- poručuje Lušić. Na pitanje zašto je 2006. prodao tvrtku Grafoplast zajedno s pravima na korištenje otoka Smokvice vlasniku Agrokora, Ivici Todoriću, Lušić ističe kako je bio izložen strahovitim pritiscima koje jednostavno više nije mogao izdržati.
No, ako je tako, zbog čega je, ustrajali smo na pitanjima, kad je Todoriću "zagustilo", ovog proljeća ponovo od njega preuzeo svoju staru tvrtku. - Zato što je on od Smokvice odustao, a ja sam htio još jednom pokušati. Možda je ovo najbolje- država je preuzela Smokvicu i sad ćemo vidjeti što će s njom biti- reći će nam Lušić.
Vojarna Smokvica, koja je bila u posjedu MORH-a ( države), 1995. je predana na 30-godišnje upravljanje tvrtki Grafoplast Zagreb, a njezin vlasnik Ante Lušić, 2006. je tvrtku i pravo korištenja Smokvice prodao Ivici Todoriću. Gazda najvećeg regionalnog koncerna Agrokora,11 godina je na otoku uživao s obitelji, prijateljima i hrvatskom gospodarskom i političkom elitom koja je povremeno boravila na Smokvici, i razvijao ekskluzivni turizam, bez ikakve naknade državi.
Za to vrijeme Lušić je ostao na otoku kao upravitelj i de facto vodio poslove za Todorića. No, dočim je Todorićevo carstvo zapalo u krizu, domišljati Gazda vratio je Grafoplast i Smokvicu bivšem vlasniku, Anti Lušiću (?!) Da još jednom pokuša, kako veli Lušić, koji je podnio žalbu na rješenje o ovrsi i tražio njezinu odgodu. Sve dokumente koje posjeduje Lušić je predao Općinskom sudu u Šibeniku i DORH-u, dokazujući kako su osigurani uvjeti za mirnu primopredaju otoka. Ovrha je na kraju obavljena, u miru i bez Lušića...
Inače, Državno odvjetništvo provodi istragu nad općinom Rogoznica zbog navodnog pogodovanja Ivici Todoriću koji je godinama uživao na Smokvici Veloj, a da nije plaćao ni lipe naknade za korištenje objekata i pomorskog dobra na otoku, iako je već sedam godina na snazi sudsko rješenje o ovrsi po kojem je ova bivša vojarna ( de facto je to i danas, jer nikad nije promijenjena namjena otoka) odavno trebala biti oslobođena od ljudi i stvari ( imovine), Ivice Todorića i obitelji.
Pravo je pitanje da li bi priča o Smokvici bila otvorena i danas da Todorićev Agrokor nije pao na koljena, zajedno s vlasnikom koji, vjerojatno, strahuje i od uhićenja. Pa mu je Smokvica najmanja briga, zbog čega je se u proljeće ove godine i brzopotezno riješio, vraćajući je Lušiću...
Priča o Smokvici uistinu jest priča o Hrvatskoj ranih 90-ih. Jer ova vojna nekretnina koja je bila pod izravnom ingerencijom MORH-a, voljom i potpisom tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška,1995. se ustupa besplatno, na 30-godišnje korištenje općini Primošten ( tada općina Rogoznica još nije postojala kao zasebna teritorijalna jedinica lokalne samouprave), a njezin načelnik Josip Perkov daje je u podzakup, također bez naknade, već u lipnju iste godine, tvrtki Grafoplast Zagreb, vlasnika Ante Lušića.
Perkov je služio samo za transfer nekretnine od općine do tajkuna svih hrvatskih tajkuna. Jer, tijekom proteklih 22 godine, otkako je Smokvica "privatizirana" i ekskluzivno korištena, vladalo je uvjerenje kako je Lušić i njegov Grafoplast služio samo kao paravan za Todorića kojemu je još Tuđman, navodno, u dogovoru sa Šuškom, namijenio Smokvicu.
