Novi krvavi napad vukova u našoj županiji: ‘U staju mi ulaze kao u samopuslugu, bez puške ih se ne možeš riješit...‘

- U moju staju vukovi ulaze kao u samopuslugu. Znaju da je uvik puna i da neće pofalit. Oćeš kozletine, oćeš jaretine, samo navali - razočarano i pomalo ljutiti će Stipe Čulum iz Kijeva kojem su jutros po tko zna koji put dinarske zvijeri pred očima zaklele dvije koze i jedno jare.

Cijeli slučaj, opisuje kao najbolji filmski scenarij samo što akteri nisu bili kaskaderi niti glumci, nego stvarne i dobro „školovane“ zvijeri koje gotovo pa svakodnevno stražare pred njegovom stajom i sa čežnjom očekuju trenutak da se otvore vrata i koze iziđu na pašu.

- E onda krene rašomon. Neki dan ih je bilo pet u redu, a jutros dva. Čekali su nas na nekih dvjestotinjak metara od staje. Čim su ugledale koze nastala je strka. Ne znaš na koju ćeš stranu. Pas na jednu ja na drugu. Moraš trčati za kozama jer su se razletile na sve strane, a paralelno pratit vukove. Tu je stotinjak koza i šta ako mi pobignu, a to u pravilu bude uvijek jer je normalno da biže od vukova. Treba ti brat bratu sat dva da ih sve pronađeš, a do tada vukovi orgijaju - tvrdi Stipe.

Tako je bilo i ovog puta. Dok se kijevski stočar „utrkivao“ sa kozama, vukovi su se na drugoj strani gostili jaretinom. Vidio je on što su vukovi naumili, pa je krenuo u njihovom pravcu. Međutim, zvijeri su se na trenutak povukli, a onda kada su vidjeli da je zrak čist ponovo vratili i nastavili sa „marendavanjem“.

- Našao sam ih gdje jedu jare. Pokušao sam ih potjerati ali koja korist nitko ne voli da mu gledaš u tanjur pa kesu zube…, režu, a opet ne znaš ‘oće li te napasti. Bacam kamenjem, ali oni ni makac. U pomoć je doša i pas i nekako su se pomaknuli, ali opet na pristojnu udaljenost. Čim sam krenio za kozama kako bi ih stjera u staju, oni su se vratili i „dokosurili“ kozle. To je za nevjerovati.

Stipi Čulumu iz Kijeva jutros su po tko zna koji put dinarske zvijeri pred očima zaklele dvije koze i jedno jare

Mijo Ercegovac/DVD KIJEVO

Samo ove godine ostao sam bez petnaestak jaradi i tri koze. I sve to uvijek kraj staje.

- Hvala Bogu, ne treba im dalje ići. Oni kraj tora kao kupci pred vratima dućana tijekom sezonskih sniženja. Naomečili se tu i bog. Nemoš ih se odrenit bez puške. To jednostavno nije uredu – nemoćno će Stipe, jedan od nekolicine tamošnjih stočara čiji kolege dijele iste probleme sa našim sugovornikom.

Lovci sliježu ramenima. Njima ne nedostaju koze, ali jesu psi. Prije dva dana je u vučjim raljama skončao i jedan istarski gonič.

-Tu nema riješenja - dočekao nas je Jure Teskera, predsjednik kijevskih lovaca i prisnažuje:

- Nema dana da nešto ne strada. Ili psi, ovce ili koze. Što se tiče štete u staji Stipe Čuluma to je već pitanje za Ministarstvo. Znate, kada se životinja nauči da tu i tu ima hrane, teško ćete vi nju potjerati bez puške. U ovom slučaju radi se o velikoj šteti koja se sustavno događa. Danas troje, neki dan dvoje i tako iz dana u dan. Ovdje treba Ministarstvo dozvoliti preventivni odstrel jer drugog načina nema. Na zapadu takve stvari se promptno rješavaju. Kao u Švicarskoj ili Francuskoj gdje se štete ponavljaju, odmah se dozvoli preventivni odstrel jednike i riješen problem. Samo to kod nas sporo i nikako - predlaže riješenje Jure Teskera.

U njegovom zaseoku, tvrdi, vukovi ulaze među kuće. Sela su pusta, a groblja puna i onda što preostaje nego da životinje „kucaju“ na vrata.