Ulica Marka Livaje? Prvi put čujen! Nema toga kod nas! Livaja, to ni betinsko prezime! Nešto ste zabucali! - otkantao nas je na brzinu stariji Betinjanin kojeg smo zaustavili dok je na bicikli, omiljenom prijevoznom sredstvu otočana, lagano bordižavao po mistu.
- Ma čekajte, je li vaš poštanski broj 22244? - ne dam se ni ja
– Je, to je! - odgovora nam barba, a ja mu pružam mobitel, kao krunski dokaz
- Evo, kad ukucam u mobitel, u Googleu Ulica Marka Livaje daje mi rezultat da je u Betini, poštanski broj od Betine, pokaziva jednu malu kratku ulicu?’
- A di pokaziva?’
- A tamo na obali Petra Krešimira IV. – pružam ja barbi krunski dokaz.
Ali njega Google nimalo ne impresionira.
– Ma, to ste vi nešto izmišali! - veli on meni i fotoreporterki Nikolini, a mi se vrtimo dalje. Da izmišali, ko da je lako izmišat Google.
Ali, izgleda da su hajdukovci i u tome uspili, da je "biloj vojski" pošlo za rukom i ono što ni Putinu, ni Elonu Musku ne bi pošlo za rukon. Narugat se dinamovcima i zajebat Google Maps i Street View!
Jer, dvoje mladih Betinjana, zapravo par, koji su nam prišli kad su vidili da spominjemo Marka Livaju, odmah su nam otkrili što je na stvari
– Nije to prava ulica. Ali, kao da jest! Stvarnija je, a uskoro će bit i slavnija, od puno njih što jest. I postat će misto navijačkog hodočašća, skoro kao i ona slavna tabla u praškoj pivnici "Flek", koja kaže da je u njoj 1911. godine osnovan slavni nogometni klub, Hajduk iz Splita.
Dakle, da ne dužimo dalje, jedna mala ulica, koja stoji poprijeko ulici, odnosno šetnici Petra Krešimira IV. u Betini, još uvijek je bezimena. Ali, u njoj se, unatoč tome, apartmani, kao i svugdje na otoku, i to još uz more, apartmani rade i grade, leva – leva. Iz nekog razloga, među brojnim betinskim gostima, vlasnicima kuća i vila za odmor, ili apartmana u njima, među raznim Hansovima, Jirijima, Janezima i Štefovima ima i onih koji nose poznata nogometna imena i prezimena.
I to mahom Dinamova plava – kao što su Leko, odnosno Jerko Leko, pa Ibanez, pa Leovac, pa Tomečak, pa Petković, navodno i Boštjan Cesar. Viđali su tu, pričaju nam ljudi iz ulice i Mandžukića, ali je on navodno bio samo u gostima, kod svojih bivših suigrača, pa i Andreja Kramarića, koji je navodno isto htio kupiti neku nekretninu tu, ali je još uvijek traži.
Naravno da toliki broj poznatih nogometnih faca i njihova koncentracija na malom prostoru nije mogla proći nezapaženo. I to još u "zmajevom gnijezdu" u Hajdukovom mistu, općini i otoku.
- E, sve je to točno. I onda se skupila jedna mlađa ekipa,i došla je na ideju da te dinamovce uvati u đir. I onda kako su svi poludili za Livajom, tako je i njima palo na pamet da tu ulicu u kojoj kuće imaju pusti dinamovci, ili dolaze litovat, nazovu Ulicon Marka Livaje.
Napravili su tablu, pari ka prava, i metnili je na moju kuću. Koja je najstarija na ovom dijelu obale, bila je zapravo i jedina na ovom kraju mista, koji Betinjani zovu Pačipolje. Tu se išlo u polje, masline su tu bile. A vidite sad, koje su tu puste vile narasle - priča nam Neven Ećim, koji je iz Splita, pa ga svi u Betini zovu Splićo.
A napola je i Betinjanin, jer mu je mama Betinka, rođena Bilić, a na njezinu je terenu i kuću napravio. Velimo mu da smo čuli da je baš on postavio tablu s nazivom ulice na kuću – koja inače s donje strane ima urednu oznaku Petra Krešimira IV. 110 – ali on kaže da nije.
– Nisan ja, nego mlađarija. Ali je ne diram, jer mi ne smeta. Pravo da vam kažem, i simpatična mi je - smije se berekinski Neven.
A dinamovci? Kako oni reagiraju na tablu? - pitamo
– ‘Izvrsno! I njima se ova zafrkancija sviđa. Slikavaju se i oni pored nje. I njima je to štos. Evo, vidija san ovu bivšu Lekinu ženu, koja je sad s Brunom Petkovićem, da se slikala isprid table!’ - priča nam Ećim detalje dobrosusjedskih odnosa iz prve ruke.
Prošetali smo malo po Livajinoj ulici, zvonili čak i na neke stanove, ali nigdje nema žive duše. Prekrasni stanovi, s pročeljem u klesanom kamenu, s ogromnim parkinzima, s raskošnim bazenima, terasama i balkonima s velikim staklenim ogradama ovih su jesenskih dana prazni. Sliči ova Livajina ulica prije na naselje duhova.
Ljeti je tu sasvim druga priča. More je, s nasutom plažom, natkritom trščanim suncobranima i izbetoniranim mulima, odmah tu, nadohvat ruke, daleko kojih stotinjak metara. Savršena je to ljetna baza za imućne goste dubljeg džepa, daleko od gužve, a tako blizu svega, osobito Kornata. Nije ni čudno što se toliko svidjela našim nogometnim reprezentativcima. Ibanezu je supruga ovdje, vele nam, od petog do desetog mjeseca, skoro pola godine.
A bravo, a kako je Ulica Marka Livaje, koja od svih papira ima samo jednu plavu plastičnu tablu, dospjela do Googlea. Neki od Betinjana nas uvjeravaju kako je baš tada kad su je postavili prošlo Google Street View vozilo tamo, snimilo je i odonda je unutra, dok drugi odmahuju rukom i vele da Google nema veze s tim, nego da su je hajdukovci koji se u to razume ubacili na hrvatski Geoportal. U svakom slučaju, ova je hajdučka diverzija već postala mitska, čim se o njoj ovoliko priča, i čim o njoj kruži više različitih verzija.
Otok Murter podijeljen je na dvije općine – Murter – Kornati i Tisno. Misto Betina skoro se spojilo s mistom Murter, ali pripada općini Tisno, zajedno s Jezerima. U ova tri mista – Betina, Tisno i Jezera, ima oko tri tisuće stalnih stanovnika i svi su žestoki hajdukovci.
Ima čak i onih koji kad im omiljeni klub izgubi, ili primi gol, napadnu televizor. S prvom teškom i tvrdom stvari koja im dođe pod ruku. Unatoč tome, cijeli je otok, koji živi od turizma, poznat kao ‘zagrebačka baza’ jer odavno već Zagrepčani ovdje imaju svoje vikendice.
Suživot je zapravo, uzoran, ali je rivalitet itekako prisutan, uvijek i stalno, veli nam Branko Pavlov Bajoka, poznati tišnjanski kroničar, i dugogodišnji dopisnik Slobodne Dalmacije i Šibenskog lista.
- Grb Hajduka ode se može vidjeti svugdi, u svakom mistu, u centru, na najprometnijem mistu. To je znak identiteta i pripadnosti širokom navijačkom puku. Poznato je da je bivši predsjednik Hajduka Branko Grgić tišnjanski zet i nama je bilo strašno drago i imponiralo nam ga je vidjeti u Tisnom na kavi, štekatu i među navijačima.
Bio je društven, volio je doći među ljude, nikad se nije denjao javiti se, popričati, dati koju informaciju. Dođe on i sada, kad više nije predsjednik, ode na ribe s domaćim ljudima... - priča nam Branko koji je i sam član Hajduka od svoje 12. godine, učlanio ga je u klub stariji brat Vice, ali je nažalost iskaznicu izgubio.
Još je jedno veliko ne samo hajdučko, nego i sportsko ime iz Tisnog, familija Vlašić je rodom iz tišnjanske Dubrave, Nikolin i Blankin otac Joško ovdje je svake godine barem za Mrtvi dan i blagdan Svih svetih, kada obavezno obiđe grobove svojih najbližih, stavi na njih cvijeće i upali svijeću.
A što se dinamovaca tiče, Branku je lako objašnjivo zašto oni uporno izabiru hajdučku Betinu i Tisno.
- Ludi su, e! A ko ne bi izabra raj na zemlji?!
