Neretva i Krka, kao poveznica šibenskog kraja čvrsto su se zagrlile zajedno s morem u tribunjskome Sovlju, gdje je iz brodogradilišta “Stipaničev” isporučena polovica narudžbe od 33 lađe za Udrugu lađara Neretve koje će se koristiti u njihovom poznatom Maratonu lađa. Trinaest lađa privezane su jedna za drugu i pucnjevima iz paradnoga topa, bakljama te ovacijama okupljenih na fešti porinuća otegljene do ribarske luke u Tribunju, gdje su ukrcane na trajekt koji ih je prevezao do odredišta na jugu Dalmacije.
S tim opsežnim poslom koji će završiti dogodine, Udruga lađara Neretve obnovit će nakon četvrt stoljeća svoju flotu natjecateljskih veslarica. Priznanje je to Igoru Stipaničevu koji je u međuvremenu, postao jedan od laureata nagrade „Zlatne ruke“ koju dodjeljuje Hrvatska obrtnička komora.
Preostale dvije, nedovršene lađe iz prvog kontigenta bit će Neretljanima isporučene do 10. kolovoza, obvezao se kalafat Igor Stipaničev na kanati upriličenoj u svome sovljanskome škveru koji je utemeljio njegov otac Ignacio prije 60 godina.
Kanata je tradicionalna fešta porinuća kojom se oduvijek obilježavao završetak gradnje nekog broda, a ova je bila uistinu s velikim brojem uzvanika i uglednika, te u znaku povezivanja neretvanskoga i šibenskoga kraja. Čvrsta spona postale su lađe nastale u jednom od rijetkih preostalih škverova drvene brodogradnje u nas. Kalafatstvo se održava jedino još na Murteru i eto, u Sovju. Tribunj i Sovja nisu otok, no brodogradnja u drvu postala je izoliranim zanatskim umijećem, kao školj usred mora.
Tako je Igora Stipaničeva i njegova poslovnog partnera Ivicu Savića dopala čast izgraditi novu flotu za neretvansku udrugu.
– Nove lađe izlazit će na vodu jedino za natjecanje na Maratonu. Svaka natjecateljska ekipa dobit će na korištenje lađu identičnu ostalima u svim pojedinostima – kao što je uostalom izgrađena i prva flota prije četvrt stoljeća, a stare lađe služit će za treninge i vožnju kup natjecanja – kaže Luka Oršulić, predsjednik Udruge lađara Neretve. S bine podignute za svečani protokol porinuća Oršulić se zahvalio obitelji Stipaničev i drugim meštrima na izradi lađa:
-Drvo ne traži jedino „zlatne ruke“, nego ljubav i strast. Ja sam osjetio da je to utkano u ove naše lađe, koje su s time postale i vaše, tribunjske i sovljanske. S tom poveznicom plovit ćemo u tim brodovima našom Neretvom, poručio je Oršulić. Da se slično razmišlja i u Općini Tribunj, potvrdio je i Marko Grubelić, načelnik Općine Tribunj.
-Ponosan sam što s ovim činom stvaramo neraskidive veze između ovoga kraja i doline Neretve. I jedni i drugi držimo do tradicije, ustvrdio je Grubelić. Poželio je lađama mirno more na putu do Neretve i nastavio:
-Udruga lađara izabrala je Igora Stipaničeva da im obnovi flotu, a Općina Tribunj dodala je još jednu poveznicu, te će financirati izgradnju jedne lađe koja će nositi tribunjsko ime. S istaknutom zastavom općine plovit će i natjecati se na Maratonu lađa, a lađe će na prvu plovidbu od Sovlja do Tribunja povesti tribunjski ribarski brod; i ribarstvo je tribunjska tradicija. – završio je Grubelić.
-Jako nam znače ove veze s Neretvom preko ovih lađa, a ponosim se i činjenicom da u krugu od 10 kilometara od Sovlja imamo najveću koncentraciju tradicijske brodogradnje u zemlji. – kazao je župan Marko Jelić i podsjetio da je Šibensko-kninska županija utjecala i izborila se da u novi Zakon o pomorskom dobru uđe stavka po kojoj se brodograditelji u drvu ne natječu za koncesiju na obali. To je jako važno, budući da im nakon toga nitko ne može odnijeti pravo na korištenje obale pred kućom, gdje su obično i njihova brodogradilišta, podsjetio je Marko Jelić.
Obitelj Stipaničev na ovu je kanatu pozvala brojne mještane, prijatelje, kolege kalafate iz Betine, javne djelatnike iz državnih i županijskih služba, te ljude od mora i jedrenja na latinsko idro udružene u nekoliko udruga. Među uzvanicima bila je i Branka Juričev Martinčev, saborska zastupnica, a novu je flotu neretvanskih plovila, nakon nadahnutog slova o životu u delti Neretve koji bi bez lađe bio nezamisliv, blagoslovio don Ante Ivas, šibenski biskup u miru. U službenom dijelu programa nastupio je ženski zbor sv. Nikola iz Tribunja, a sudionike kanate kasnije je, između stolova s trpezom zabavljao tročlani bend izvodeći popularne melodije.
Ovacije oduševljenja prolomile su se iz publike kada je na binu stupio Igor Stipaničev zajedno sa suradnicima. Prije nego što je neretvanskom predstavniku uručio zapisnik o primopredaju, programom je bilo predviđeno da opiše tehnički postupak izgradnje brodova. Kazao je meštar sažeto sve o rokovima, broju lađa i dopremi, no sve je osvojio iskrenim priznanjem da nije od velikoga govora, te je s bine pozvao svoju radnu ekipu da stanu uz njega, jer bez kolega ništa od svega ne bi bilo.
-Svi govoru da je ovo bina, a ja van moran reći da je to zapravo tavulac di zabijemo glave od brodova samo smo ga pošili sa ovin pločama da kome noga ne propane. Na njemu smo radili glave za lađe i od ribarica Majka Terezija i Zdravo Marijo, evo ih ode isprid škvera. – završio je Igor svoje s bine – tavulca. Onda je top ispalio kalun, prva lađa spuštena je u more i fešta je mogla započeti…