Ono na što opetovano upiru Prijatelji životinja, a tiče se u njihovoj interpretaciji - mučenja životinja na magarećim utrka diljem obale – u Tribunju nije slučaj. Tako govori načelnik općine Marko Grubelić, a isto je veli, rekao i Državnoj inspekciji. Prijatelji životinja naime, u svome apelu traže da se prestane s „nakaradnim scenama na utrkama magaraca“, koje ne bi trebale biti dijelom turističke ponude, niti ikakve atrakcija.
Smatraju da se s magarcem kao prorijeđenom vrstom domaće životinje djeca i odrasli mogu upoznavati na različite načine na farmama, a ne da utrke ispadaju kao prijeko potreban uvjet da bi tovar kako vrsta uopće opstao u nas.
Naprotiv, nisu Hrvatskoj nimalo na diku, te zaštitari životinja potiču građane među ostalim, da sve takve manifestacije prijavljuju inspekciji, a lokalnim vlastima poručuje neka ne izdaju dozvole za takva okupljanja. U svome nedavnom priopćenju Prijatelji životinja navode sredine u kojima se priređuju utrke magaradi, te navode Tribunj, Crikvenicu, Vodnjan, Tisno, Posedarje i „slična mjesta“.
No, ako netko jest upao u problematičan odnos prema magarcima, kao glavnim akterima utrka koje u pravilu okupe mnogobrojni svijet, Tribunj sigurno nije! Mi imamo vrlo precizan i rigorozan pravilnik po kojem je određeno tko sve može nastupiti kao jahač, a tovara je zabranjeno vući ako se ukopa, niti je dopušteno tući ga ili šibati. Mi se u Tribunju nemamo čega sramiti, a ni bojati! – odrješit je Grubelić.
-Za nas utrka magaraca nije nikakva atrakcija, ona je dio tradicije s obzirom na to da je prvi takav ogled jahača priredila grupa tribunjskih studenata za vrijeme ljetnih ferija. To je bilo 1952. godine, dakle prije više od 70 godina, a oni su jedino htjeli da se na „službenoj utrci“ utvrdi čiji je magarac najbrži. Nikakvog turizma tada nije bilo. – govori Grubelić i nastavlja da je utrka magaraca atrakcija postala kasnije. Tribunjski načelnik međutim, ne smatra da su Prijatelji životinja pretjerali ama baš u svemu kada skreću pažnju na takva natjecanja.
Istina je, naglašava, da su neke sredine shvatile da im jahačko natjecanje na tovarima okuplja goste na lokaciji i ja se slažem da na nekim utrkama ima neprimjerenog odnosa prema magarcima. Kada gledam te slike, jasno je da se ne vodi briga o dobrobiti životinja. Nakaradno se postupa s beštijama čemu bi, slažem se, trebalo stati na kraj. Ili zabraniti takve utrke, ili pak prinuditi organizatore da magarce ne maltretiraju.
Ako nas Tribunjce ostali imitiraju u formi, neka se onda ugledaju i na sadržaj! – govori Grubelić.
Općina Tribunj ne samo da se diči najstarijim utrkama magaraca koje su započele u vremenu kada je život bez njega bio nezamisliv, nego aktivno rade i ulažu za sačuvanje te životinjske vrste prema kojoj svaka tribunjska kuća njeguje zahvalnost i poštovanje.
Prije dvije godine utemeljili su farmu „Ćušin raj“ kojom upravlja Turistička zajednica i trenutačno uzgajaju 13 magaraca, najviše kela. Na farmi imaju i jednu zaposlenu osobu i strogo se drže pravila da ženke ne muzu radi prodaje ljekovitog magarećeg mlijeka.
-Svo mlijeko posiše naša pulad, zato i jesu zdrava, kaže Grubelić i s ponosom dodaje da ženke ne jašu, a za utrku jednom godišnje, 1. kolovoza, služe jedino tri magarca. K tome, zaključuje, magarac nije istaknut samo u grbu naše TZ i kao skulptura na rivi: slikovnica o tovaru obvezna je lektira u 1. razredu tribunjske osnovne škole, a redovito se izvodi i kazališni komad „Kako je Ćušo spasio Tribunj“.
Očito, samo jahanje magaraca bez ikakvih grubosti, u jednom điru oko otočića gdje se izvorno smjestio Tribunj, Grubelić ne smatra mučenjem životinja, a njegovo mišljenje dijeli i kolega mu Kristijan Jareb, tišnjanski načelnik. Životinje koje sudjeluju u utrkama cijelu godinu nisu opterećene ni s kakvim poslom i to im je jedini napor.
Općina je kaže, partner i sufinancijer njihove „Međunarodne utrke tovarov“ koja se odvija na životinjama unajmljenima s jedne farme u okolici Knina.
-S time pomažemo uzgajivaču, s magarcima koji svi imaju uredne veterinarske svjedodžbe upoznamo goste koji dođu na utrku, naročito djecu. Pitanje je bi li oni zbog toga potegli do Knina!? A o tome da netko muči magarca u smislu da ga tuče ili povlači nema govora! Primjerice, na našoj utrci redovito imamo jahača koji na magarca nikad nisu uzjašili. – navodi primjer.
-Beštija to kao da prepozna i ukopa se, tako da ovome ne preostaje ništa drugo nego sjašiti, ali nema govora o tome da životinju itko povlači ili udara. – odriče svaku takvu mogućnost Jareb. Navodi da i tišnjanske magareće utrke, uz prekide u kontinuitetu, traju skoro 70 godina.
-A čujte, što bi to uopće bilo zlostavljanje? – nastavlja Jareb. Možemo li reći da nije lako ni konjima na Sinjskoj alki i što ćemo onda, sve ukinuti!? Po meni, životinji može biti mučniji stres od nove sredine nego jahanje. Je li stres konjima kada u Sinju pucaju mačkule i topovi, uznemiruje li konje, pa i magarce kada se okupe u Tisnome masa ljudi? Vjerojatno da, ali cijeli život je stres, imamo i pse koji se boje… Mislim da Prijatelji životinja neke stvari krivo, zapravo preširoko tumače, no to je njihovo pravo… - završio je Kristijan Jareb.
