Kada je Ante Toni Galić počinjao s turizmom i apartmanima u Bogatićima Miljevačkim, pa kad je još počeo kopati bazen, u većini su bili oni koji su mislili da se tim biznisom neće obogatiti. Dapače, nisu bili rijetki ni oni koji su mu rekli – "Pa ti nisi normalan, ode će ti turisti doći?" No, danas i zadnji "nevjerni Toma" uviđa da Ante ima pravo kada kaže da od tri apartmana, koliko ima njegova obitelj, on se ne može sad silno obogatiti, ali može zajedno s tom istom obitelji pristojno živjeti za hrvatske prilike.
Sve svojim rukama
- Ja sam odnedavno u starosnoj mirovini, imam 1332 kune. I da danas živim samo od toga, bio bih socijalni problem. Ali, znao sam što me čeka i išao sam u ovu turističku investiciju, u kojoj smo svi skupa osim novca i obiteljske imovine, očevine i didovine, uložili dosta i vlastitog rada i truda. Sve ovo što oko mene vidite sam svojim rukama, zajedno sa svojom obitelji, podigao - veli nam Galić, predstavljajući nam vlastitu ponudu obiteljskog gospodarstva.
- Imam jednosobni, dvosobni i trosobni apartman, s dvije, četiri i šest osoba. Cijene su različite u predsezoni, sezoni i posezoni, a kreću se od 50, 60 do 120 eura po apartmanu. To su cijene za naše uvjete relativno dobre, ni na moru se ne postižu bolje. Mi smo sad objekt zatvorenog tipa, radimo s agencijom, mi formiramo cijene, oni uzimaju proviziju i dovode goste. Goste veće platežne moći. Oni ne trpe gužvu, malo su na bazenu, malo na izletu, svake godine nešto novo dodajemo u ponudu. Morate biti u trendu, tržište se mijenja - veli Galić, koji dodaje da nije sve išlo glatko kako se sada čini.
Dapače, kada je 2007., prije deset godina, otvorio seosko domaćinstvo, i nije baš krenulo najbolje.
- Ja i supruga smo radili desetak godina prije toga u Roškom slapu, u turizmu, imali smo neko iskustvo, i to još iz vremena kada je NP Krka imao nekih 100-120 tisuća posjetitelja, a danas ih je milijun.
I računali smo, ako je od 100 do 120 tisuća ljudi njih deset, petnaest tisuća izlazilo na marende, ručkove i večere, a nismo imali ni izbliza ovakvu infrastrukturu kao što smo mi napravili kod sebe u Bogatićima - imali smo tamo u Otavicama jednu gostionicu gdje su ljudi jeli s nogu – moći ćemo i od tog milijuna dovesti bar toliko' - vele Galići, prisjećajući se kako su počeli kao OPG s pružanjem usluga smještaja i prehrane u izletničkom turizmu.
Klime i 12 kreveta
Napravili su natkriveni prostor u kojem više od 50 ljudi može blagovati, veliki komin i pušnicu s pet peka, i veliku kuhinju, kompletnu infrastrukturu za rad s grupama, jedan kilometar zračne linije od Roškog slapa i NP-a Krka, ali pokazalo se da to baš ne ide.
- Mi smo slali natječaje na agencije, obavijesti, pokušavali se povezati s ovima što vode te grupe, ali ništa od svega. Onda smo čuli da iznajmljivanje kuća s bazenom ide dobro, pa smo se morali preorijentirati u hodu. Uredili smo tri apartmana, sada imamo 12 ležajeva, stavili smo klime, podigli smo sve skupa na jedan viši nivo - kazali su nam.
Dakako, Galići su digli i nekoliko kredita, opteretili se ukupno s više od 500 tisuća kuna, u dva-tri navrata.
- Te 2008. godine kada je došla kriza, i mi smo je svi osjetili. Tada sam pokušao staviti jedan kredit u stanje mirovanja, samo jednu godinu, ali nisam uspio. Nije bilo milosti. Imali smo mjesečnu ratu kredita od četiri tisuće kuna. To je puno za jednog početnika, za mene, suprugu i dva sina. To je 50 tisuća kuna godišnje. Kada sam tražio kredit za bazen, pa sam rekao da garantiram da ću povećati broj dolazaka i noćenja za 200 posto, odbili su me. I jedna i druga banka. I onda slučajno dođeš u Razvojnu agenciju Šibensko-kninske županije i čovjek kada je vidio poslovni plan mi kaže – "Ja mislim da je ovo sve u redu, ja mislim da ćeš ti dobiti kredit sto posto".
Za 15 dana kredit je riješen, preko Jadranske banke. Čak sam malo i riskirao, kada je kredit odobren, još bazen nije bio ni gotov, a ja sam ga već bio prodao preko foto-montaže, jer sam bio uvjeren da ću ga napraviti dok gosti dođu.
I stvarno smo za više od 200 posto povećali noćenja. Imali smo ih 200-tinjak, a nakon bazena došli odmah do 600-700 noćenja - veli nam Ante Toni Galić, koji ističe da je gradnja montažnog bazena definitivno bila prekretnica.
Puni pet mjeseci
- U Miljevcima ih već ima dosta, a u Bogatićima se do moga gradi još jedan montažni bazen. Iznajmljivanje apartmana ide preko agencija, i to je solidno popunjeno – u petom mjesecu možda neki datum ima da nije svaki dan popunjen, a u sedmom i osmom mjesecu je sve to popunjeno odavno, šesti isto – popunjenost je pet mjeseci godišnje minimum. Lani smo imali goste, njih nekoliko stotina, iz 24 zemlje s pet kontinenata - vele naši domaćini, napominjući da je bavljenje turizmom na Miljevcima (pre)okrenulo i neke demografske trendove. Nabolje, dakako.
'Kad sam ja išao u prvi razred bilo nas je u mom selu u 40-ak kuća, 57 učenika od 1. do 8. razreda, to je bilo krajem pedesetih godina. Sada je taj broj nula, nema nikoga! Ali, za sljedeću godinu već imamo dvojicu! I sada u selu već imamo četiri objekta koji se bave turizmom, peti je napravljen i mnogi ljudi vide svoju perspektivu u turizmu. Neće ode nitko doći napraviti tvornice, ali u turizmu definitivno imamo šansu. Relativno smo blizu mora, a opet daleko od gužve, tu je blizina Krke, tu su prirodne ljepote, puno povijesnih spomenika, čistog zraka...
Bazen osam puta četiri
Mene je bazen veličine osam puta četiri metra – ima dakle 32 kvadrata – koštao između deset i 12 tisuća eura. Dosta sam toga sam radio, građevinske radove s još jednim zidarom, zato me je i izišao jeftinije, iako su mi svi drugi govorili da se ne može napraviti ispod 20 tisuća eura.
Mi smo i ga sastavili, došao je u kamionu, i relativno smo jeftino prošli, jer smo od države dobili 50 tisuća kuna subvencije, što je više od pola, ali morate sami raditi. Bilo je tu akcija, na ho-ruk sistem, prijatelji su mukte dali ruku, ali ako sve mislite platiti, onda vas neće izići ispod 20 tisuća eura - veli Galić.
Grijota bi bilo reći
da se ne pomaže
Pomaže se u nas razvoj turizma, grijota bi bilo reći da se ne pomaže - i ministarstvo, ne samo turizma, nego i poljoprivrede daje za razvoj turizma, pa Šibensko-kninska županija daje, pa grad Drniš subvencionira ove kredite sa 2,9 posto kamate, razvojna agencija Šibensko-kninske županije mi je izišla u susret kada su me svi drugi otpisali - vele Galići.