StoryEditorOCM
ŽupanijaSPASILAC S 'LAVSE', KAPETAN BRANKO RAMEŠA

 Na moru ljude ubija i brodove potapa - panika

Piše Jordanka Grubač
Nikolina Vuković Stipaničev/HANZA mEDIA
19. studenog 2017. - 12:53

Kad u veljači iduće godine lučki kapetan iz Murtera Branko Rameša ode u mirovinu s tim će, znaju to dobro svi koji ga poznaju i koji su pratili njegov rad, u profesionalnom smislu biti ispunjeno - premda ne dovršeno! - njegovo životno djelo.
Za istoimenu nagradu, dakle "za životno djelo", Međunarodne pomorske spasilačke organizacije IMRF (International Maritime Rescue Federation) koja se dodjeljuje u britanskom pomorskom gradu Pool, ove ga je godine nominiralo Ministarstvo prometa, pomorstva i infrastrukture.
Štoviše, u kategoriji internetskog glasanja kapetan Rameša vodio je sve do 15 sati toga 2. studenoga pa mu se smiješila i ta, internetska nagrada. No u zadnjim minutama prije ograničenog vremena (17 sati) pretekla ga je urugvajska volonterska organizacija za spašavanje na moru i rijekama ADES. Jednostavno su njihovi više klikali!
Murterski je kapetan, eto, postao finalist među spasiocima na moru iz cijelog svijeta. To što u finalu nije pobijedio sasvim je nepresudno za ovu priču.

Odlazak iz Splita

Branko Rameša je dijete ali baš cijelog Jadrana, cijele jadranske obale! Bio je treće dijete u obitelji oca pomorca. Dok je otac bio časnik u JRM-u stalno su mijenjali mjesto boravka i živjeli od Boke do Pule u kojoj je i rođen. S četiri godine počeo je živjeti u Splitu, ostao do 1979. kad se rodio sin Tonko.
Kad se davne 1980. zaposlio u tek formiranoj Kapetaniji u Murteru iza njega je bila Viša pomorska škola u Piranu, nekoliko godina navigavanja na Šibenskoj i Splošnoj, a ispred njega široko Murtersko i Kornatsko more. I bračni život zbog kojega se iskrcao i doselio u Murter.
- Je, bilo je to nekako neobično. Tada su svi hrlili u gradove a ja iz Splita u Murter. K tome mi je i žena Neda Kaštelanka. Otac, umirovljen s 43 godine, nastavio je ploviti, mati je za nas troje bila i otac i mati. E onda sam rekao - neću više navigavat, cili sam život zbog mora bio bez oca... - govori danas kapetan Rameša.
Doselio se s mladom familijom u roditeljsku prizemnicu u Murteru, došli su, uklopili se i ostali.
Sve drugo moglo bi se čitati iz šturih dnevnika Lučke ispostave koja je tek par godina iza Ramešina dolaska dobila - brod. Tamo je sve nabrojeno, i isplovljenja i uplovljenja i kontrole i - spašavanja, sa svim činjenicama i podacima.
Ali, samo Branko Rameša, i oni koji su u tim prilikama bili s njim, najbolje znaju kakve su se drame - pa i smišne stvari - događale iza tih šturih, službenih dnevničkih zapisa.

Pothlađeni i ukočeni

U murterskoj Hramini izgrađen je 1988. godine, rukama murterskih kalafata i po projektu Mira Pelajića, brod "Lavsa" koji je i danas, onako stamen i probojan, nenadmašan i nezamjenjiv u akcijama spašavanja. Branko Rameša s njim je tvorio jedno tijelo.
Ono što je u mom novinarskom živom sjećanju, jedna je orkanska bura na regati Jabuka (koja se upravo odvija...) kad se dogodio niz nezgoda i havarija. A kad smo se ujutro vezali u Vodicama stigla je dojava da je brod "Ana", koji je krenuo put Primoštena, ostao bez pogona i da ga more nosi na pučinu.
-Tu smo ga i našli. Nevrijeme je bilo strašno. Iskoristili smo prolazak jednog kontejneraša koji je napravio zaklonicu prema jedrilici, prekrcali posadu, uzeli brod u tegalj. No tegalj je pukao a brod otplovio prema Italiji. Kasnije su ga našli neki talijanski ribari. Spasili smo ljude to je najvažnije.
Iste te godine bilo je još jedno dramatično spašavanje:
- Ribaricu "Orijak", jugo od preko 45 čvorova razbilo je o Garmenjak u Kornatima. Bilo je strašno hladno, a mi smo po susnježici stigli oko ponoći. Brodolomci su bili pothlađeni i ukočeni, prilaz mjestu strahovito opasan, spašavali smo jednog po jednog, bježali od obale i vraćali se. U nizu pokušaja za zadnjeg smo ostavili najjačeg iz posade. Ali, više se nije mogao uspeti na "Lavsu", jedva smo ga izvukli. Da nam je tada ostao o moru bio bi izgubljen.

Glavu kroz ponistru!

Priča Branko Rameša kako na moru ljude ubija i brodove potapa - panika!
- Koliko je situacija da čovjek padne u more, posada se ne snađe i uspaniči se a čovjek se utopi. Pravilo broj jedan: kad netko padne u more jedan član posade mora bez prestanka i netremice motriti i to kažiprstom pokazivati gdje je, ako se vrti brod, vrti se i on, ali nikako skinuti kažiprst s točke u moru! Čim se čovjek u moru izgubi iz vida - gotovo je. To se dogodilo jednom Slovencu koji je po buri ispa s broda. Našli smo tijelo poslije nekoliko dana.
Rijetko su Murterini bili spašavani u Ramešnim akcijama, oni, kaže, poznaju vrijeme, prilike i moguće prolaze.
- Najopasniji su stranci. Opuste se, plove po GPS-u premda u svim uputama piše da je to pomoćno sredstvo i da se plovi po pomorskim kartama. I - glavu kroz ponistru! Pogotovo noću!
Prisjećamo se jedne nevere poslije Gospe od Tarca kad sam i sama skoro bila predmetom Ramešina spašavanja, pa 2008. godine pijavice koja je poharala Murter a s mora je stiglo četrdesetak poziva za spašavanje...
- Pozive smo "sortirali", najprije smo pritekli najbližima, bila su tri nasukanja na 400 metara od Hramine do Gradine. Nasred Murterskog mora prevrnio se 14 metarski katamaran s pet Talijana u moru, kad smo njega riješili krenuli smo prema Kornatima, na punti Opata nasukala se Bavaria 36, do nje katamaran od 11,5 metara. I tako redom. Bože sačuvaj!

Krpa, žena i dijete

Ali, Rameša nije spašavao samo službenim brodovima, kao što ni u mirovini neće prestati spašavati ljude na moru...
- Jednom sam vozio jedrilicu iz Istre u Dalmaciju, sa mnom je bio sedmogodišnji sin Tonko. Padao je mrak, bilo je friške bure, jedrili smo ispod Lošinja i moj je suputnik rekao da mu se čini da je nešto vidio na moru. Gledamo - nema ništa...ili je ono neka zastavica kakvu su ribari imali na menalima!? Nisam imao mira, uzeo sam dvogled: u moru je bio čovjek koji je rukom držao neku krpu, kao zastavu... Kad smo prišli, za njega su se, promrzli i modri držali žena i dijete.
Zvao sam kolegu iz Lošinja, obavijestio Hitnu pomoć u Rijeci. Kad su bili zbrinuti čovjek je htio platiti, pitao je kako se zovem... ja sam rekao "Za majku Božju!", i niti ime mu nisam dao.
Otišli su, mi se vratili na naš brod. Na stolu si bile naušnice koje je ostavila žena. I danas ih imam.


Strašna uspomena
Za akcije spašavanja kapetana Rameše trebala bi sabrana djela! Najteže je, naravno, kad se dogodi tragedija kao s ribaricom Borak, kad su stradala dva ribara. Stradanje murterskog ribara koji je nestao s koćarice i nikad nije nađen strašna je uspomena. Sve to, kapetan Rameša dijelio je s kolegama, najviše tišnjanskim kapetanom Živkom Šokotom, s Jadrankom Papešom i u zadnje vrijeme s Milom Ježinom.


Vrsni jedriličari
Obojica, i kapetan Branko i sin Tonko vrsni su jedriličari: davnih dana Branko je jedrio u splitskom Labudu i '73. kao junior bio državni prvak u seniorskoj kombinaciji u klasi šljuka. Njegov sin Tonko evo - prošlog je vikenda postao državni prvak Hrvatske u krstašima na prvenstvu koje je održano u Šibeniku.
Vjerojatno nema jedriličara duž jadranske obale koji ne pozna kapetana Branka Ramešu...


Bilo je i smišnih zgoda
Na moru je, srećom, više nezgoda nego nesreća. Bilo je i smišnih zgoda:
- Iz jedne pasare, onako po ljetnoj izmaglici, kod Ganragarola, maše čovjek. Priđemo, a on mene pita da li ja znam di sam. Gledao sam ga u čudu i rekao da znam, a on će ti: Onda recite i meni!
Krenuli su sa Žakna u Šibenik, a bili bi prispili u Lamjanu - da ja nisam znao di se ja nalazim, hahaha...


Guverner otoka Jabuka
Kapetan Branko Rameša prati pučinsku regatu Jabuka od njezina prvog izdanja. Tako je jedne godine, a to je redovito u studenom, Branko Rameša proglašen je prvim guvernerom otoka Jabuke. To je ostao do danas sa svim izgledima za doživotni mandat. Priča se da je stanje demokracije na Jabuci gore nego u Sjevernoj Koreji...


Murterin, ali ne i Kornatar
Jedan od rijetkih Murterina koji nema posjede u Kornatima - osim ako se ne uzme da su cijeli Kornati njegov "posjed"... upravo je kapetan Branko Rameša. Njegov je maleni naslijeđeni posjed na isto tako malešnom otoku Gangarolu.


Pucamo po šavovima
Zadatak Lučkih kapetanija i njihovih posada prije svega je spašavanje i sigurnost na moru, a tek potom inspekcijski poslovi.
Ali zbog administracije koja seže od kontrola do naplata turističke pristojbe nautičarima (!), pogotovo u ljetnoj sezoni, lučki kapetani pucaju po svim šavovima, govori kapetan Rameša i zaključuje:
- Kad odem u mirovinu, najradije bih na neko vrijeme otišao negdje iza Velebita i da jedina voda koju ću vidjeti bude gorski potočić.

24. prosinac 2024 16:19