Prosinačkom naredbom Tomislava Tolušića, ministra poljoprivrede i potpredsjednika Vlade, još u siječnju počeo je u cijeloj Hrvatskoj masovni izlov divljih svinja do biološkog minimuma. Od prvog dana ta drastična odluka za prevenciju afričke svinjske kuge, neizlječive i bez iznimke smrtonosne bolesti isključivo za svinje, izaziva brojne kontroverze i otpore u stručnim i lovačkim krugovima, jer se bolest nije pojavila u nas, a preventivne metode su istrebljivačke i krajnje neetičke. Doduše, ova svinjama nimalo bezazlena, a ljudima i ostalim vrstama apsolutno neopasna zaraza je "ante portas" i u Europi je prisutna od 2014. godine.
U većini država virus je potvrđen kod domaćih i divljih svinja, kao u Bugarskoj, Italiji, Latviji, Litvi, Poljskoj, Rumunjskoj i Estoniji, dok se u Belgiji, Češkoj i Mađarskoj bolest kreće jedino unutar populacije divljih svinja.
Visoka plodnost
Radi zaštite neprijepornoga gospodarskog interesa domaćeg svinjogojstva s ukupno 1,16 milijuna jedinki, od čega su, prema podacima ministarstva, 134 tisuće krmače i nazimice, a ostalo prasad i tovljenici, naređenje je "od reda" odstrijeliti polovicu divljih svinja u lovištima, čak i krmače s mladunčadi, bez lovostaja, ograničenja pa i uz upotrebu inače nedopuštene tehničke opreme, poput svjetala i optičkih ciljnika u noćnom lovu. Kada se smanji gustoća populacije, manji je kontakt među jedinkama i tako s vremenom virus nestaje, logika je ovog Tolušićeva naređenja.
– Kod nas još nema afričke kuge, no pitanje je samo kada će virus stići – napominje Nediljko Dujić, predsjednik županijskog Lovačkog saveza. Stručnjaci su, nastavlja, rekli svoje i ova mjera ima za cilj usporiti dolazak afričke svinjske kuge na prostor Hrvatske s nesagledivim posljedicama za uzgoj domaćih svinja. Svi mi volimo životinje, ali moramo biti odgovorni prema društvu. Tisuće obitelji žive od svinjogojstva i ne smijemo dopustiti da propadnu – ističe Dujić, slično kao i kolege mu, čelnici nacionalnog lovačkog saveza.
Dodaje kako nikome ne pada na pamet loviti divlju svinju toliko da joj brojnost padne ispod biološkog minimuma. Dujić je, inače, bio zagovornikom povećanog odstrjela divljih svinja zbog njihove brojnosti, a dokaz tome je što su naselile otok Zlarin. Zato govori da nisu opravdane tvrdnje da će divlje svinje nestati, s obzirom na visoku plodnost i koćenje čak dvaput godišnje.
Za razliku od Hrvatske koja propisuje toliko radikalnu, antilovačku mjeru a da virus još uvijek nije zabilježen na njezinu tlu, Francuzi su poduzeli kampanju drastične eliminacije oko 600 divljih svinja jedino uz granicu s Belgijom, gdje se afrička kuga pojavila, a ovlaštenim lovcima u ozbiljnom zadatku logistički je pomagala vojska, dakako, bez naoružanja. Podignut je i zaštitni zid, a to rade i Danci duž granice s Njemačkom radi zaštite svoga vrlo razvijenog, izvozno orijentiranog svinjogojstva vrijednog 4,55 milijardi dolara, premda bolesti nema kod njih, niti u Njemačkoj.
Koliko ih ima?
Da bi se spasilo pitome i domaće, u nas divlje treba desetkovati: dopušteno je sve ono što lov i odstrjel razlikuje od istrjebljenja, kako su mediji već nazvali ovaj presedan, nikad zabilježen pohod na jednu vrstu u povijesti domaćeg lovstva. Biološki minimum ili polovica populacije je barem 20 tisuća glava, ako ne i 35-40 tisuća, budući da se do danas objavljeni podaci o brojnosti divljih svinja u medijima razlikuju. No, za kriterij uzmimo službeno priopćenje Ministarstva poljoprivrede, prema kojem je u Središnjoj lovnoj evidenciji zabilježeno više od 40 tisuća jedinki divljih svinja.
Nedavni događaj iz Smilčića, u zaleđu Zadra, kao da je radnja kakve Brešanove groteske. Dvojica lovaca pucali su i usmrtili tri, a ranili sedam domaćih, crnih slavonskih svinja lokalnog uzgajivača, zatvorenih u ogradi s električnim pastirom, misleći, navodno, da su divlje (!).
Kako god da se okrene – ne računajući spomenute sramotne "junačine" koji zaslužuju jedino drastičnu kaznu i trajno isključivanje iz lovačkih redova – upravo su lovci najviše pod lupom javnosti u ovoj kampanji, stjerani između čekića i nakovnja.
Svinjogojci i država od njih traže da desetkuju divlje svinje, zaštitari životinja oglašavaju ih bešćutnim istrebljivačima, a zapravo se velika većina njih odupire Tolušićevoj naredbi, gnušajući se i same pomisli da bi trebalo pucati na krmače s mladima i do te mjere drastično srezati fond tzv. crne divljači.
Dvojica s kojima smo razgovarali – a povezani su s komercijalnim lovištima – ni u primisli ne žele da im se otkriva identitet, jer su ogorčeni Tolušićevom odlukom. A kada je netko takvog raspoloženja, tada će se naći na meti učestalih inspekcija i vlastima dati štofa za pomisao da će u načelu biti saboteri naređenja u praksi, obrazlažu svoj zahtjev za anonimnošću.
Psi goniči
To kako je u nas "presječena" prevencija protiv afričke kuge smatraju krajnje nestručnom, upravo fatalnom odlukom za budućnost divlje svinje, inače vrste koja je temelj lovnog turizma na 70 posto lovnih površina u zemlji. Umjesto da oprezno promišlja sudbinu čistokrvne divlje svinje u zaleđu Dalmacije jer se ovdje ne križa s domaćom kao diljem Slavonije, država se vodi jednostavnom logikom da ako bolest dođe, tada će nastupiti pomor i divljih i pitomih svinja, pa nitko neće imati ništa osim katastrofe! Naše sugovornike malo što može razuvjeriti da se iza toga možda krije perfidni plan da zatiranjem divljih svinja unište lovozakupnike ne bi li danas-sutra bili prinuđeni divlje svinje kupovati iz Francuske ili Njemačke ili ih natjerati da odustanu od zakupa.
Po njima, kampanju drastičnog odstrjela trebalo je provesti jedino uz granicu s Mađarskom, a sve ostalo je nepotrebno, osim što treba biti na oprezu.
Pri tome, nitko im ne oprašta lovozakupnine, koje godišnje treba platiti državi i nekoliko stotina tisuća kuna – te se pitaju što će loviti kada za dvije godine, prema očekivanjima, fond divljih svinja bude sveden na biološki minimum? Ove mjere, drže sugovornici, vrlo su "čudne" i zbog još jednog razloga: od 1. veljače do 1. kolovoza, naime, dopušteno je u lovištima izvođenje pasa goniča jer bez njih nema ozbiljnog lova na divlju svinju. No, upravo zbog toga, potreban mir u razdoblju godine kada stasava pomladak, neće u lovištima imati ni druga divljač.
Sličnog je stava i kninski gradonačelnik Marko Jelić, strastveni lovac, član Izvršnog odbora Lovačke udruge "Dinara" i predavač kolegija "Lovstvo" na tamošnjem Veleučilištu. Po njemu, ta je odredba neprovediva barem zbog dva razloga: neetički je pucati na bređe krmače i nije on jedini koji se tome protivi, niti ga itko na takav čin može privoliti. I nadalje, Hrvatska ima toliko duge granice da su migracije divljači nezaustavljive, pa budući da nama susjedne države - osim Mađarske - takvu mjeru ne provode, moglo bi se dogoditi da devastiramo vlastitu, zdravu i kvalitetnu divljač a bez rezultata usmjerenog ka prevenciji virusa afričke kuge.
- Ministar sigurno ima svoje razloge zašto je donio ovakvu naredbu, no uvjeren sam da mu lovni stručnjaci to nisu savjetovali. Treba ići s drugim metodama, sigurno ih ima - uvjeren je Marko Jelić. I naposljetku, sve da se naredba i provede na tako bezdušan način, društvima bi godinama bio zabranjen lov dok se populacija divljači ne popravi, a lovozakupnine bi se uredno plaćale. Kakva je to motivacija za lovce kojima je divlja svinja s vremenom postala skoro pa najvažnija lovna divljač i u interesu im je da je sačuvaju? - pita Jelić.
Mogla bi to na kraju biti čorba skuplja od mesa, vrlo neugodna i nesretna epizoda u hrvatskom lovstvu, zaključuju naši sugovornici.