Tri obitelji Francuza, svaka u svome kamperu, uživale su u zeleno-modrim vodama ušća Krke s pogledom na Tvrđavu sv. Nikole i zauzvrat nam u obližnjim borićima, vrlo moguće, ostavili sive vode iz svojih autodomova. Kao kontrast romantičnim, zeleno-modrim, sive vode uljepšan su naziv za sadržaj fekalnih spremnika kakve imaju sve kuće na kotačima suvremenih turista nomada.
Ekipa kojoj u vlastitoj, niti u nekoj drugoj zemlji stare Europe, to ne bi palo na pamet, barem se nekoliko dana odmarala u Hrvatskoj a da ni lipu od njih nije zaradio neki autokamp, lokalna samouprava, turistička zajednica ni država. Uračunamo li kojekud usput ispražnjene sive vode i provištu koju iz Francuske nose sa sobom – od takvih je malo koristi!
Prema riječima očevidaca, rečeni Francuzi su puna tri dana "na crno" uživali u slobodi kampiranja posred šetnice u Kanalu sv. Ante i još bi im se djeca koji dan brčkala na lijepom žalu tik pred nosom, za pretpostaviti je, da idilu nije prekinuo nadzornik JU-a "Priroda" i udaljio ih. I nas je preduhitrio, tako da smo ostali uskraćeni za tu fotografiju, sliku i priliku baškarenja u miru božjem izvan registriranog autokampa ili kamperskog odmorišta, gdje se, prema Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti, autodomovi jedino mogu dulje zadržavati. Kamperi smiju i na parkirališta, poput svakog drugog automobila, no to ne podrazumijeva i boravak u smislu kampiranja, ni noćenje u vozilu, barem ne više od jednom na istom mjestu, premda primjera kršenja odredbi ima posvuda. Divlje kampiranje dugogodišnja je raširena praksa turista u cijeloj Hrvatskoj, a s približavanjem ljeta na našim cestama autodomova je sve više.
I tata bi, sine!
– Mi, dakako, jesmo "tourist-friendly" ustanova i zemlja, no što je previše, previše je – kaže Anita Babačić Ajduk, ravnateljica JU-a "Priroda".
Njezina ustanova upravlja šibenskom šetnicom, a ravnateljica se žali na znatnu brojnost kampera, barem u kanalu. Ugnijezde se uglavnom na istom mjestu kao i Francuzi iz uvoda, no premda globa za ilegalno kampiranje iznosi od jedne do dvije tisuće kuna i nadzornik je ovlašten naplatiti je, uprava je ipak odabrala "frendli" način da se ilegalce najprije upozori, a po džepu udari tek ako se ogluše. No, to se nikada ne događa, u pravilu odu u najkraćem vremenu, jer i sami znaju da su u prekršaju, napominje Babačić Ajduk. Istog dana kada je nadzornik "Prirode" udaljio Francuze sa šetnice, na Jadriji je svjedočila prizoru kampera koji se zaputio pravo na lanternu pred ulazom u Kanal sv. Ante. Vozač se vjerojatno razočarao kada je poljubio zatvorena vrata u službeni objekt sa svjetioničarima, no ako ništa drugo, njemu i ostalim kampistima "na divljaka" treba priznati da znaju odabrati najljepše pozicije uz naše more za besplatni odmor. "I tata bi, sine!" – otme se na to čovjeku poznata replika iz jednog filma.
U "frendli" filmu prema nelegalnim kampistima su i šibenski komunalni redari, sudeći barem iz odgovora gradske uprave na naš upit. Prema Odluci o komunalnom redu, oni mogu uredovati u slučajevima nelegalnog kampiranja i također odmjeriti do dvije tisuće kuna globe, no i gradska politika prema turistima izabrala je za metodu najprije opomenu, tek potom opipljivu kaznu. Lani je bilo 20 slučajeva upozoravanja kampera zbog nepropisnog zadržavanja, navode u gradskoj upravi, pa ako će netko primijetiti da su redari previše popustljivi, podsjećamo da je udio turizma u BDP-u zemlje (pre)velikih 20 posto.
Kada bi nekom nesrećom presahnula jedina spomena vrijedna grana gospodarstva u Dalmaciji, postali bismo Slavonija na moru, ustvrdit će svatko tko s turizmom ima veze, pa se, jasno, prema prekršiteljima radije pribjegava opisanom mekšem pristupu. Ipak su oni naši "liebe gaeste", makar neki od njih u zamjenu za modro-zelene vode ovog mora pored puta ostave sive vode iz svojih putujućih kuća.
– To s nelegalnim kampiranjem je po onoj "ako prođe prođe" – govori Željana Šikić, direktorica županijske Turističke zajednice.
– Svi oni znaju što se smije, a što ne, budući da su kampisti specifična, vrlo povezana skupina turista, poput nautičara ili bajkera, te razmjenjuju iskustva na brojnim internetskim forumima – dodala je Šikić i ocijenila da je divljeg kampiranja ipak sve manje. Razlog tome je što su se lokalne samouprave u međuvremenu konsolidirale, budući da još prije nekoliko godina uopće nisu sankcionirale nelegalno kampiranje u svojim aktima i jasno odredile mjerodavnosti komunalnih službi, tako da komunalni redari imaju sve ovlasti i interveniraju. Makar to bile uglavnom opomene, kampisti se više ne osjećaju sigurnima i neometanima kao prije, a ni vlasnici privatnih zemljišta nisu toliko benevolentni prema nepozvanim gostima.
Jednostavna procedura
– Nema nikakvog opravdanog razloga da netko kampira na crno jer već dosta dugo imamo sasvim dovoljno autokampova – ističe Šikić.
Na području županije ih je 48, s 13 tisuća i tristo smještajnih jedinica, što je više od deset posto ukupnih smještajnih mogućnosti na našem području, zajedno sa zadarskim, poznatom kao omiljeno odredište za kampiranje.
U zadnje dvije godine, otkako je zakonom bitno pojednostavljena procedura, otvaraju se i kamperska odmorišta, te ćemo ih ove sezone najvjerojatnije imati desetak na području županije. Odmorišta su opremljena stanicom za ekološki prihvatljivo prikupljanje otpadnih voda kampera, priključcima za struju i vodu, a boravak s uračunatom turističkom pristojbom jeftiniji je nego u kampovima. Dugo godina, objašnjava Šikić, u cijeloj zemlji bila su jedino dva kamperska odmorišta, i to u Istri, no sada treba pratiti sve izraženije trendove u načinu odmora kampista. Na svojim putovanjima žele posjetiti što više odredišta i kraće se zadržavaju u kampovima, te su odmorišta kao nova ponuda u nas najbolji odgovor na takav stil putovanja. Ubrzo će, očekuje se, nastati solidna mreža, odmorišta se grade i razmjerno su nevelika investicija, veli Šikić. Zaključuje da bi sankcije prema nelegalnim kampistima svakako trebale pratiti razvoj i ovoga dijela infrastrukture namijenjene za njih.
– Mislim da se ne trebamo brinuti jer će se kamping turisti brzo uklopiti. Znaju oni sve uzance, jedino trebamo biti uporni da ih onemogućujemo u divljem kampiranju!
Brodarica bila omiljeno odredište
Antonija Grubišić, voditeljica TZ-a Krapanj-Brodarica, također govori da je zadnje dvije godine sve manje kampiranja na crno, po čemu je Brodarica prednjačila. Omiljena pozicija kampistima bila je plaža Rezalište prije uređenja i sve do prije nekoliko godina bilo je uobičajeno da je autokamp pokojnog kapetana duge plovidbe Šime Zenića na Brodarici, primjerice, zjapio poluprazan, a da su istodobno kamperi danima bili parkirani pokraj plaže uživajući u ležaljkama pod razapetim tendama okućnica improviziranih na javnoj površini.
– Imali su uza se precizne karte s ucrtanim mjestima u Dalmaciji pogodnim za besplatno kampiranje, otkrilo se u akcijama koje je u suradnji s prometnom policijom pokrenuo kapetan Zenić, no toga je sve manje, ni blizu kao nekad – ističe Grubišić.