Hrvatski sabor u utorak je donio državni proračun za 2023. godinu, proširen s jedva 10 od gotovo 500 predloženih amandmana zastupnika vladajuće većine i oporbe. Među tih deset ekstra-amandmana koji su dobili prolaz, jedan je i iza kojeg su stali svi šibensko-kninski zastupnici, neovisno o tome jesu li dio pozicije ili opozicije.
Tkogod bi pomislio da je riječ o nečem krucijalnom za ovu županiju kad su se oko toga uspjeli ujediniti oni koji nemaju puno zajedničkog, nego su, naprotiv, najčešće na suprotnim stranama. Ali radi se tek o “staroj kozi” koju prije svakih izbora za rogove redovito, bez kompleksa, potežu neki lokalni političari pokušavajući na njoj profitirati kod građana. Riječ je o zračnoj luci na Pokrovniku, nedaleko od Šibenika, koja se reciklira gotovo četrdeset godina, uglavnom za političke potrebe…
Ovaj put na respiratoru je održava Hrvoje Zekanović, trenutno član Hrvatske demokršćanske stranke, ali i HDZ-ove vladajuće većine. I upravo ta činjenica da se, ne prvi put, Zekanović priključio vladajućima osigurala je čak pola milijuna eura iz državnog proračuna u idućoj godini za izradu projektne dokumentacije potrebne za izgradnju zračne luke “Srce Dalmacije” (Drniš-Šibenik).
Spomenik egoizmu?
A uz Zekanovića (HDS), ideju koja datira još iz bivšeg sustava poduprli su i Branka Juričev Martinčev (HDZ), Josip Begonja (HDZ) i Franko Vidović (Klub Socijaldemokrata). Svatko od njih ima svoje razloge zbog kojih je podržao zajednički, a zapravo Zekanovićev amandman, no nitko nema pravih, racionalnih argumenata kojima bi ga branio. Jer aerodrom Pokrovnik ponovno je samo neinventivni politički alat za nečije osobne interese… Što drugo ako četvero zastupnika staje iza projekta zračne luke u županiji koja nije kadra pristojno i funkcionalno cestovno (autobusnim javnim prijevozom) povezati ni svoja dva najveća grada – Šibenik i Knin? A u Saboru drukaju za novac kako bi se gradila zračna luka?! Možda kao spomenik njihovu egoizmu i slijepoj ambiciji koja ni na koji način ne korespondira s potrebama županije koju predstavljaju…
Naravno, bilo bi dobro imati aerodrom u ŠKŽ, makar i sportski, kako to veli kvartet šibensko-kninskih zastupnika, ali koliko je to ekonomski opravdano uz 60-ak kilometara udaljen splitski i gotovo jednako toliko zadarski aerodrom. Koliko je to, zaboga, pogubno za Nacionalni park Krka, koji je od sporne lokacije eventualnog aerodroma udaljen par stotina metara?
Ideja o izgradnji aerodroma na Pokrovniku, između Šibenika i Drniša, zahuktala se potkraj 80-ih godina prošlog stoljeća, i da nije došlo do rata, tko zna, možda bi bila i realizirana. Štoviše, 1991. Igor Maly imenovan je v.d. direktora zračne luke “Pokrovnik” u izgradnji i nekoliko je godina figurirao kao netko tko se ozbiljno, za plaću, bavi tim projektom. Koji je s vremenom zamro, a Maly se brzo i dobro zbrinuo.
Hrvatska je poznata po “investicijskim obrovcima”, a kako se čini, tu povijesnu tradiciju nastavlja do današnjih dana.
Pa je tako Vlada predložila, a Sabor prihvatio, da se čak 500.000 eura u novom proračunu osigura za Studiju utjecaja na okoliš, odnosno kompletnu dokumentaciju za predmnijevani aerodrom na Pokrovniku (a možebitno i nekoj drugoj šibensko-kninskoj lokaciji). No to nije prva državna financijska potpora ovom imaginarnom projektu. Jer rebalansom tekućeg proračuna osigurano je 200.000 kuna za financiranje idejnog rješenja budućeg aerodroma, pa kako skupina zastupnika iz Šibensko-kninske županije ističe, prihvaćanje amandmana na novi proračun (za 2023.) predstavlja kontinuitet njihova zalaganja i “prepoznavanja potrebe za ovakvom infrastrukturom od strane Vlade RH”. Nota bene, zračna luka Pokrovnik uvrštena je i u Državnu strategiju zračnog prometa, Prostorni plan županije i GUP Grada Drniša, pa su tako osigurane sve pretpostavke, kažu, za razvoj ovog projekta.
Prihvaćanjem amandmana i izdvajanjem pola milijuna eura za dokumentaciju, država je, smatra Zekanović, stala iza projekta, što će za ŠKŽ biti izuzetno važan i veliki korak prema konačnoj realizaciji projekta, a posebno ga raduje, kako je izjavio, što “kolega Vidović i ja, koji nismo dio vladajuće koalicije, potpisujemo ovaj amandman zajedno s dvoje članova HDZ-a”. Iznimno je optimističan u pogledu izgradnje aerodroma, pa je čak za lokalni portal procijenio kako bi mogao biti izgrađen za tri godine, naravno, ne bude li krize.
Nije to baš skupo...
Zekanović zračnu luku nedaleko od Šibenika zagovara već nekoliko godina. Iako je u politiku došao iz županijske Javne ustanove za zaštitu prirode, koju bi aerodrom trajno devastirao, a NP Krka potpuno ugrozio.
Njegov je argument u prilog šibenskog aerodroma činjenica da Zadar i Split proširuju svoje zračne luke, pa zašto onda Šibenik ne bi imao svoju, koja bi stajala svega desetak milijuna eura. Zračna luka Franjo Tuđman, izjavio je, godišnje prekrca 2,5 milijuna putnika iako je izgrađena za kapacitet od pet milijuna putnika i stajala je 300 milijuna eura, a nitko je ne dovodi u pitanje. Znači li to da Zekanović misli kako bi trebalo graditi zračnu luku Pokrovnik pa makar bila potpuno neisplativa i ekonomski neopravdana?
– Iako zvuči moćno, zračna luka i nije toliko skupa investicija. Pista, signalizacija, terminal, odnosno nekakva procjena investicije je desetak milijuna eura. Mi u Šibeniku imamo brzorastući turistički sektor i trebali bismo tražiti dodatne kapacitete u zračnom prometu. Svaka infrastruktura je preduvjet bilo kojeg razvoja, a zračna luka brendirala bi Šibenik – tvrdio je i ranije Zekanović, ne obazirući se na “tričarije” poput oportunosti trošenja javnog novca i stvarne potrebe građana.
Projekt je na svojem Facebook profilu detaljno elaborirao i 2017., kao jedan od strateških, kako za Šibenik, tako i za Hrvatsku. Ostavio je mogućnost i dislociranja aerodroma s prostora platoa Pokrovnik-Brnjica, eventualno na Pode, to nije toliko bitno, pisao je, važno je donijeti stratešku odluku. I donesena je…
To će Šibeniku, govorio je, donijeti, kao i Splitu i Zadru, prihode od poreza i prireza, zaposlit će se stotine radnika, a naposljetku, tri dalmatinske zračne luke, s obzirom na svoj kapacitet, mogli bismo gledati kao jednu jedinstvenu, ali s izdvojenim pistama (?!).
I tako je Zekanović, zahvaljujući svojoj “političkoj fleksibilnosti i kooperativnosti”, odnosno “priležništvu” s HDZ-om, izboksao 500.000 eura za projekt star gotovo 40 godina. I sasvim pomaknuo svoj fokus s jednog drugog, njemu, navodno, također iznimno važnog projekta, Batižele – TEF, koji je preuzeo od gradonačelnika Šibenika Željka Burića kad je postao dio gradske vladajuće većine. Iako je Burić govorio da je to projekt njegova trećeg mandata, najveći i njemu najvažniji, glatko ga je, za potporu tadašnjih suverenista u Gradskom vijeću, predao Zekanoviću. A on je na čelo tvrtke postavio direktoricu po svojem izboru (Nina Kursar), prošetao područjem TEF-a u društvu s tzv. šeikom i potom još jedan stari projekt, Batižele – TEF, gurnuo u drugi plan, a uhvatio se još starijeg – zračne luke Pokrovnik. I po istoj shemi, kao dio vladajuće većine, osigurao kod Plenkovića i HDZ-a prolaz amandmana kojim se za projektnu dokumentaciju nove zračne luke Šibenik daje pola milijuna eura javnog novca! Makar i uludo…
– U svibnju ove godine Zekanović je pokrenuo tu inicijativu i tada smo neformalno o tome razgovarali – kaže nam zastupnik HDZ-a Josip Begonja iz Drniša. Spominje i da Drniš jedini ima nešto od dokumentacije za aerodrom Pokrovnik. Radi se, veli, o feasibility studiji iz 1995., ali nakon 27 godina to je passe, kaže, sasvim neprimjenjivo.
– Dogovorili smo se da svi zajedno, bez obzira na stranačku pripadnost, pokušamo osigurati novac za dokumentaciju u kojoj bi konačno struka dala odgovor isplati li se takav projekt ili se ne isplati i da tu ideju možemo staviti ad acta ili ići u realizaciju. Iz tekućeg proračuna 2022. bilo je rezervirano 200.000 kuna za projekt, ali s tim se ne može napraviti ni projekt za obiteljsku kuću, i zato smo sada išli s amandmanom na proračun za 2023., težak 500.000 eura. To već jest ozbiljan novac – smatra Begonja. Pitanje je sad, dodaje, tko će biti nositelj projekta. Zalaže se za koncept participacije svih gradova i općina u županiji, osnivanje zajedničke tvrtke za izgradnju aerodroma, pa makar i sportskog. U roku od dva-tri mjeseca, ističe, trebalo bi osnovati koordinaciju i utvrditi definitivno isplati li se ta investicija ili ne. A činjenica je, naglašava, da je taj prostor (Pokrovnik) u prostornoplanskoj dokumentaciji i Grada Drniša i Županije rezerviran za tu namjenu.
– Na temelju riječkog iskustva s pokušajem izgradnje aerodroma za male avione koji su im stvarali probleme u zračnom prostoru, bojim se sporog rješavanja imovinskopravnih pitanja kad je država vlasnik zemljišta. A trebat će naći i investitora… U svakom slučaju – oprezan je Begonja – dobili smo za ovaj projekt ozbiljan novac od države, pa bi bio red da i mi ozbiljno vidimo što ćemo s tim.
Njegova stranačka kolegica Branka Juričev Martinčev naglašava kako je usvajanje zastupničkog amandmana za ZL Pokrovnik nastavak ideje za koju su ove godine dobili 200.000 kuna i očekuje, kao i Begonja, da studija kaže je li opravdano ići u izgradnju aerodroma. Juričev Martinčev ne misli da je izgradnja aerodroma na Pokrovniku neracionalna, jer on ni kapacitetima ni namjenom ne bi bio poput splitskog ili zadarskog, ali bio bi sukladan potrebama ŠKŽ.
– Mislim da je ovo dobar put da konačno saznamo na čemu smo sa zračnom lukom u našoj županiji, projektom koji oživi u svakoj izbornoj kampanji. Osim toga, ne želimo zaostajati ni za Splitom ni za Zadrom. I što je najvažnije, da bi se nama dalo pola milijuna eura za dokumentaciju, nije se oduzelo nikome, već je to osigurano s planirane stavke sigurnosti zračnih luka, s tim da smo tražili da se taksativno navede da je to za ZL “Srce Dalmacije”.
Primjer zajedništva
I za nju je dodatna kvaliteta ove inicijative u tome što je podržava i socijaldemokrat Vidović, što je, kaže, dobar primjer kako se zastupnici, bez obzira na stranačke boje, mogu okupiti oko jednog projekta od interesa za županiju. Sve zračne luke pod izravnom su ingerencijom države, a država, veli, neće unedogled investirati u nešto što nije ekonomski opravdano, “ali ja sam uvjerena”, kaže Juričev Martinčev, “da će studija pokazati isplativost projekta”.
Franko Vidović kaže da je riječ o županijskom projektu i bilo bi naprosto glupo da ga opstruira i odbije kolege samo zato što s njima ne dijeli politička stajališta. Ima, veli, i sentimentalne razloge zbog kojih podupire projekt, jer je njegov pokojni otac bio davnih godina jedan od pokretača te ideje. Osobno, ne polaže velike nade u to, ali bilo bi ružno da je odbio kad ga je Zekanović pozvao da im se pridruži s potporom i na tomu mu može samo zahvaliti.
– Kad cijeli prostor TEF-a zjapi prazan, a gradska vlast ni nakon 30 godina ne zna što bi tu htjela, onda je ovo smiješno spram toga. Realan sam čovjek i znam da je to predobro da bi se realiziralo u našoj županiji, a objektivno nemamo ljude od formata u državi, u sektoru infrastrukture, koji bi taj projekt pogurali. Znamo kako to kod nas ide: trebaš imati svoga ministra infrastrukture da bi takav projekt realizirao.
Tako o zračnoj luci govore saborski zastupnici iz županije, među kojima je, čini se, samo Zekanović euforičan, a ostali manje ili više rezervirani, ali projekt podupiru iz lokalpatriotskih razloga (ili sentimentalnih, u slučaju Vidovića). Nitko od njih, međutim, nije sklon kritički preispitati samu inicijativu, jer važniji je politički profit koji eventualno mogu zaraditi navodnim zagovaranjem županijskih interesa, a zapravo obmanjivanjem javnosti, negoli oportunost trošenja javnog novca na treći dalmatinski aerodrom u krugu od 150 kilometara. I to u županiji, kako rekosmo, koja se nije kadra povezati ni cestovno. Koja se hvali raskošnim prirodnim resursima, a gradila bi aerodrom na rubu Nacionalnog parka Krka te time i njegovu opstojnost dovela u pitanje.
Politika je gadna stvar, ona najčešće polazi od egoizma političara kojima je jedini imperativ ostati u političkom sedlu, neovisno o tome koliko će to stajati državu. No lako je razumjeti lokalne političare, koji bi htjeli ostati upamćeni u svojoj sredini po nekom velikom projektu, ma koliko on naposljetku bio neracionalan i promašen, ali kako razumjeti Vladu (državu) koja ih u tome podupire samo zato da bi osigurala glas za svoju vlast...