Prvić bi i u ovim malim pričama o šibenskim otocima u doba korone trebao, kako mu ime govori, biti prvi, ali mi smo redoslijed zabucali, i to slučajno, pa je poslije Zlarina i Žirja, Prvić, evo, treći(ć), a zadnje će biti Kaprije - redoslijed je, uostalom, posve nevažan.
Prvić već skoro mjesec i po pored poslovične i samourođene samoizolacije prakticira i ovu novu. I kako govore predsjednici mjesnih odbora Šepurine, Danijela Antulov, i Luke, Alen Škalabrin - žive sasvim normalno.
U startu su ipak bile presudne „mjere“; vole svoje vikendaške suotočane, ali je ipak manje rizično bilo kad se nisu baš svi mogli ukrcati na otok:
- Otočani su na to jako pazili, nema da će se ko provući neopažen, na otoku se sve vidi, a i sami se pridržavaju svih uputa. Da nije bilo mjera, u Šepurini bi nas bilo bar trista. Oko 10.3. došlo je 65 ljudi, svi su popisani i popis smo poslali Stožeru u Vodice - govori Danijela.
A predsjednik MO Luke Alen Škalabrin kaže da su i oni ostali uglavnom na istom broju, osim što ima nešto građevinaca, najviše petnaestak, ali imaju sve njihove podatke.
Šepurina i Luka udaljene su desetak minuta hoda i petnaestak plovidbe. Pošta dolazi svaki dan - svaki dan naizmjenice jedan Lučanin i jedan Šepurinjanin odvoze poštara natrag na kopno jer tako je sad jednostavnije. Nažalost, to otočno radno mjesto Hrvatska je pošta, pogodite - ukinula...
Vjenčanje dogodine
- Najviše smo se bojali u početku, jer da nas uhvati zaraza, bili bismo gotovi - govori Alen.
Danijela iz Šepurine ima radno mjesto u Luci. Tamo vodi privez brodova, ribarski klub, izvlačilište... a kako je sada mrtva sezona i ostat će još dugo mrtva - eno nje pituraje šentade u Luci...
-... a u Šepurini šentade pituraje jedan Slovenac Mido, šta je s curom došao sređivati kuću pa su ostali. Inače, svi pituraju, sređuju okućnice, ograde, rade masline, dućan u Šepurini dobro je opskrbljen, u Luci nema cigareta pa svako jutro kad idem na posao nosim šteku - kaže Danijela.
Ambulanta radi kao i obično, škola ne radi kao ni drugdje, a što se lijekova tiče, Luka (Prvić...) ima svoju apotekaricu Andreu Matak koja radi u Vodicama:
- Tjedan Andrea radi u Vodicama pa nosi lijekove, a drugi tjedan ja idem po lijekove - kazuje nam Danijela.
Reć’ bi - sve funkcionira, oba su se mjesta dobro snašla - i jesu - ali na spomen apotekarice Andree otvara se još jedna, i to najzanimljivija otočna, prvićka priča. Andrein momak, uskoro i suprug, Luka Mažibrada (29) u Prviću je otvorio OPG!
Mladi Splićanin, čija je mati Prvinka, od Bumbakovih, nakon završene Agronomije stavio je prst na čelo i zaključio da mu se ne radi u nekoj splitskoj kancelariji ili nekim parkovima i nasadama i otišao je na otok svoje matere, na Prvić. Pokušao je raditi neke sezonske poslove, a onda, što je za agronoma bilo i očekivati, bacio oko na zemlju.
- Počeo sam s obrtom i štandom za povrće. Uskoro sam i sam uzeo poticaje, bilo je to 100.000 kuna „mjere do karijere“ pa sam kupio zemlju za povrtnjak. To je iznad igrališta u Prvić Luci. Sedam smo dana samo pilali stogodišnju makiju. To je udolina, dao sam zemlju na analizu i vidio da se može nešto napraviti. Andreini su se bavili proizvodnjom rasada u Ravnim kotarima pa nam je to dobro došlo. Andrea putuje u Vodice na posao, a 1. maja iduće godine ćemo se oženiti.
Tek dogodine!?
- A šta mislite! Kad sam išao pitati, rekli su mi da je taj datum rezerviran tri godine unaprid. Kako bilo, u dnu prvićkog jaza pa iza igrališta počela je proizvodnja: krumpir, kapula, lubenica - jedna je bila od 16 kila! - cate, blitva. Imali su i kukuruz, ciklu, mrkvu, kupus.... i naravno - ljetne kraljice pome, paprike, kukumare i tikvice.
Na Prviću, a sad imamo štandove u Šepurini i Luci, pokrivamo 70 posto potreba otočana.
Luku sam, inače, uživo vidjela u njegovu brodu na zlarinskoj rivi: spasio je Zlarinjane verdurom, a bogme i rasadom!
- Nikad se više nije sadilo šta ove godine. Samo se bojim ako mjere popuste i ljudi odu da će im se sve posušiti, ako se ne bude zalivalo. Ove sadnice šta sad prodajemo na red bi inače došle za 20 dana. Lipo mi je neugodno šta nisu veće, ali potražnja je ogromna. Prodali smo dvi tone rasada!
Andreina baka, inače, njihove sadnice prodaje na šibenskoj pijaci, ali ove godine im neće doteći.
Što na otoku, što izvan otoka, na Lukinu OPG-u već u zemlji ima 1200 pomidora, 1200 paprika, 600 tikvica, 600 kukumara, 600 kvadrata ima samo pod salatom, a od ove godine će, kaže, raditi i na otoku cijelu godinu jer će opremiti plastenik.
- Da Prvić ima polje ka šta je na Zlarinu, ja ništa ne bi proizvodio na kopnu. Ali na Prviću je ovo jedina zemlja, možda još jedno-dvi manje parcele, sve ostalo je kamen.
Hvali suradnju s LAG-om More iz Vodica, u suradnji s njima dobio je 15.000 eura i kupio novi traktor, za priključke je sam doplatio.
- Kupit ćemo i sadilicu za krumpir, ubili smo se sadeći ih ručno u Ravnim kotarima.
Lani je, kaže, prodavao sto kila pomidora dnevno.
- Berem ih kad porumene, svaka tri dana, a onda stavim u mrak da dozriju, a ostanu tvrdi. Da, i ja sam mislio da ih treba staviti na sunce, ali tada pocrvene samo izvanka, a unutra ne. Ali, to je stvar iskustva naših iz Ravnih kotara.
Još me je nešto poučio Luka: kad pomidoru nešto probije sa strane, onda su to ptice i fazani. A ako je probije odozdo, onda je to miš. Probije bužu i pije.
Uvozni lobi
Prvićki gosti, vikendaši i turisti navikli su doći u Lukino polje, sami beru, Luka im izvaže i naplati, oni uživaju. Ima svoje pomoćnike, svoje sezonske radnike. U Kotarima, gdje su se zemljom bavili Andreini roditelji, sad radi njezin brat Andro Matak.
- Kad mi sa štanda u Šepurini ili Luci jave da je nestalo blitve, ja trknem u polje, uberem i donesem, na štandovima je uvijek sve baš svježe ubrano.
Luka pršti energijom i bogme je imao zašto upisati agronomiju. Vidi se, zemlja mu je strast. Usput, dokazuje da se može živjeti od zemlje, no on ima sreću da valjda ima dobar razmjer proizvodnje i plasmana. U nekoj nedavnoj analizi bilo je rečeno da Hrvatska ima poljoprivrednih površina dostatnih da prehrani 11 milijuna stranovnika! A županija koja ima razmjerno najmanje iskorištenih poljoprivrednih površina je, rekoše u toj analizi, Šibensko-kninska. Ovih dana vidimo kako domaći lanci mame i nutkaju domaće proizvođače, odjednom ih cijene i daju im priliku... ali to je samo dok roba teže putuje. I dok je uvozni lobi valjda isto u izolaciji, karanteni, na godišnjem odmoru ili duboku, nažalost kratkotrajnu, snu.
Vidit ćeš kad se opet pojave na sceni kako će lanci zaboraviti hrvatske proizvođače i poljoprivrednike, i velike, nekmoli male!
Luku to neće smesti, on o njima neće ovisiti. Još kaže:
- Da mi je zlarinsko polje, ništa ne bi proizvodio na kopnu.
A da mu je tek žirajsko!
I, zanimljivo je, svi se žale kad su „osuđeni“ raditi na otoku, a Luka kaže da uopće ne bi radio na kopnu da ima većeg polja na Prviću...
U Šepurini na štandu radi Vesna Smolček, doselila prije četiri godine iz Posavine. U polju mu pomaže rođak Bruno Ivičin. Sve se tu čini jednostavnim - a koliko je truda iza svega!
- Luka je fenomenalno dite! - završit ćemo s riječima predsjednika MO Luke Alana Škalabrina - fenomenalno! Neizmjerno mi je drago i važno da će ostati na otoku i neka odmah dobiju nekoliko dice da nas je više na otoku!
Pa eto, riječi mu se pozlatile, i prije prvi maja dogodine...