Dvometraša, točnije dva su mu metra i pet centimetara, Ivana Cukrova (36), bez problema sam mogla zamisliti na košarkaškom terenu ili na biciklu, ali u kajaku... Pa gdje će s tolikim nogama, pomislila sam istog trena kad sam "otkrila" da se, osim programima namijenjenim biciklistima, ili, kako se to popularno danas kaže, cikloturizmom, bavi i kajacima. Morala sam ga upitati kako stane u kajak.
– I veliki ljudi bez problema stanu u kajak, a imam ja i svoj veliki bicikl, tako da nemam nikakvih problema zbog visine. Nisam ni košarku zaboravio. Danas je igram rekreativno, a nekad sam se njome bavio i profesionalno – kaže Ivan.
Povod za naš susret s ovim mladim i, po svemu sudeći, ambicioznim i sposobnim Vodičaninom je "Zlatna boula", priznanje koje uspješnima i zaslužnima za rezultate postignute u turizmu dodjeljuje Turistička zajednica Šibensko-kninske županije. To priznanje je krajem prošle godine, među ostalima, dodijeljeno Ivanu i njegovu obrtu, i to za doprinos u razvoju i promociji aktivnog turizma. Na priznanje je ponosan, a rezultatima svojeg rada zadovoljan. Dobro je ispitao tržište i triput promislio prije nego je odlučio dati otkaz na poslu, vratiti se iz Zagreba u rodne Vodice i otvoriti prvu turističku agenciju koja će se baviti biciklizmom. Danas kaže da ništa nije slučajno i sve se dogodilo s razlogom. Sportski je tip, igrao je u ranoj mladosti košarku profesionalno u Šibeniku te u nekim klubovima u Zagrebu. Kako je to "zanat" od kojeg se, dugoročno gledajući, baš i ne može dobro živjeti, Ivan se zaposlio u biciklističkoj branši i istodobno izvanredno studirao te diplomirao na zagrebačkom Prometnom fakultetu, smjer telekomunikacija.
Kako sam odlučio?
– Osam godina sam radio u jednoj od jačih tvrtki za biciklizam u Hrvatskoj, prošao sam sve segmente, napredovao i došao do voditelja veleprodaje. Kad sam vidio kako se biciklizam, kao dio turističke ponude, razvija u drugim sredinama, počelo me kopkati da i sam nešto pokrenem. Živio sam u Zagrebu, a u mislima su mi bile Vodice, priroda, more, bicikli, staze i kako to iskoristiti. Dosta sam toga doznao od ljudi iz Istre, s Brača i iz Splita, koji su bili moji kupci i već tada su se bavili iznajmljivanjem bicikala i vođenjem biciklističkih tura – prisjeća se Ivan.
Aktivno se i tada bavio biciklizmom i počeo je ozbiljno razmišljati kako ljubav prema bicikliranju, iskustvo koje je stekao u toj branši i želju za povratkom u Vodice, pretvoriti u biznis. U zimu 2014./2015. godine došao je na godišnji odmor u Vodice, istražio teren, u glavi sve posložio, na papir stavio financijsku konstrukciju i donio odluku.
– Šefu sam najavio otkaz i dobio njegovu podršku, a kad sam odlazio, ostavio sam mu i desetak tisuća eura za bicikle i opremu koju sam kupio. Ostali smo prijatelji i danas poslovno surađujemo. Bilo je to pred sezonu 2015. godine i mogu reći da je u početku bilo dosta teško. Biciklističkih staza na vodičkom području je bilo, ali nisu bile kvalitetno označene i umrežene. Na sreću, stvari su u Vodicama krenule u pravom smjeru zahvaljujući Turističkoj zajednici, koja je prepoznala važnost razvoja aktivnog turizma, u koji spada i cikloturizam, a to se ubrzo dogodilo i na razini županije. Staze su danas povezane, imaju GPS tragove i nijedan se turist neće izgubiti bilo da ide sam ili u grupi – kazuje Ivan.
Položio je ispit za biciklističkog vodiča, osmislio rute pod nazivom "Put u povijest Vodica", kojima turiste vodi u zaleđe, do arheološkog lokaliteta Velika Mrdakovica, uz suhozide, do crkvi i bunja te drugih znamenitosti. Istodobno je radio i na marketingu u svojemu mjestu s ciljem da se poveže s onima koji goste primaju, a on im može ponuditi nešto što sami nemaju.
Dnevno dvije ture
– To je bilo vrijeme ispitivanja terena i mogu reći da je svake godine interes sve veći. Posao raste, odlično surađujem s našim hotelima, koji me zovu kad im trebaju bicikli za goste ili da ih vodim na neku turu. Također, ima i agencija koje nude moje programe, posebno u predsezoni i posezoni. Turisti me, kad na internetu proučavaju destinaciju u koju idu, u ovom slučaju Vodice, pronađu i sami. Ako traže "bike", odnosno bicikl, iskoči im moj obrt – kazuje nam Ivan. Prošle godine nije znao kud će od posla. Posebno je bila gužva u petom i šestom mjesecu, a biciklista turista ima od Uskrsa pa do kraja listopada.
– Najviše ih je u predsezoni i posezoni. U pravilu su to strani turisti koji žele istraživati i uživati u prirodi, tako da znam raditi dvije ture dnevno, jutarnju i popodnevnu. Rute su, ovisno o željama turista, duge od 15 do 20 kilometara i traju od dva i pol do četiri sata, a idealna je grupa od osam do deset ljudi. Posao je naporan, radite s ljudima i odgovorni ste za njih iako svaki turist potpisuje izjavu da vozi na vlastitu odgovornost – veli Ivan. S obzirom na to da u špici sezone, po najvećim vrućinama, malobrojni žele sjesti na bicikl i pedalirati desetak i više kilometara, Ivan je godinu dana nakon otvaranja obrta proširio djelatnost, i to kajakarenjem. Tako, uz 12 bicikala, danas ima i sedam kajaka, šest za jednu i dva dupla, za dvije osobe.
– Uvijek mi je bila velika želja probati kajakariti i otvorila mi se opcija da mogu nabaviti kajake i voditi ljude. Bio sam malo skeptičan prema samom sebi, ali ljudi su mi pokazali i kad sam naučio kajakariti, bio sam spreman učiti i druge. Otok Prvić me fascinira, jako ga volim i zato sam napravio turu "Kajakarenje do Prvića". Polazak je s kraja Plave plaže, iz Blata, prema Tribunju kroz vrata između Logoruna i Tijata prema Prviću. Ljudi su oduševljeni otokom, popiju piće, okupaju se, provedem ih otokom i vratimo se natrag. To je tura od tri i pol sata. Druga tura je "Zalazak sunca". To je lagana vožnja, odnosno veslanje do Logoruna i promatranje sunca kako "pada" u more.
Moraš biti prvi
Dodaje da se puno radi, ali i zaradi, te da jedna obitelj može cijelu godinu dobro živjeti od zarade.
– Ni u jednom trenutku nisam požalio što sam se odlučio na ovaj biznis i često se sjetim bivšeg šefa koji me učio da uvijek treba pratiti trendove, a ne samo "tući" po jednom, jer ako pratiš trendove, bit ćeš prvi u nečemu. Svjestan sam toga da će mi biti sve teže, jer je danas više ljudi koji se bave iznajmljivanjem bicikala, nisam više jedini u Vodicama. Zato idem korak dalje i ponudio sam trodnevni i sedmodnevni program aktivnog turizma: bicikl, kajak i treking. Naravno, u tu priču moraju biti uključeni i iznajmljivači i ugostitelji. Priča drži vodu i ima budućnost, samo treba naše ljude u to uvjeriti. Moraju mijenjati navike i konačno shvatiti da turizam u Vodicama, a i drugim mjestima u okruženju, nije samo sunce i more u srpnju i kolovozu, nego da može živjeti cijelu godinu – na kraju će Ivan.
Skandinavci pedaliraju, a Poljaci i Česi veslaju
Voziti bicikl na rutama od Vranskog jezera do Krke, po Murteru, vodičkom zaleđu, skradinskom i šibenskom području, najviše vole Finci, Šveđani, Norvežani, Danci, Nizozemci, Nijemci, nešto Slovenaca i Engleza, a najmanje je domaćih turista. Kad je riječ o vožnji kajakom do Prvića ili Logoruna, najviše su zainteresirani Poljaci i Česi, ali i domaći turisti.
Besplatni izleti
Biciklistički izleti u povijest Vodica prošle su godine ušli među turističke projekte koje sufinancira vodička Turistička zajednica. Organizirano ih je ukupno 12 u predsezoni i posezoni.
Prošli smo na natječaju i za ovu godinu i dobili potporu TZ-a, s tim što će biti 15 izleta, tri više nego lani. Izleti su za sudionike besplatni, ja im dajem bicikle s opremom besplatno, a mogu ići i sa svojim biciklima. Ove smo godine uveli jednu novinu. Naime, grupa će se na povratku s rute zaustaviti na OPG-u Birin, gdje će moći degustirati domaće vino, suhe smokve, maslinovo ulje i sir – kaže Cukrov.
S obzirom na to da u špici sezone, po najvećim vrućinama, malobrojni žele sjesti na bicikl i pedalirati desetak i više kilometara, Ivan je proširio djelatnost i na kajakarenje. Tako, uz 12 bicikala, danas ima i sedam kajaka
