Išli smo u borbu ka da iđemo u svatove!

- To srce, taj zanos, taj osjećaj da ideš oslobađati ono svoje, di si rođen, to je teško opisati. Ništa nam nije bilo teško, mi smo išli na Miljevce u borbu, kao da iđemo u svatove. Iako smo, s druge strane, svi bili te 1992. godine već iskusni ratnici, znali smo da tada, kada smo ušli četnicima iza leđa, nema nazad. Išli smo samo naprid! - pričao nam je o tome gdje je bio taj dan 25 godina prije Robert Mihaljević, tada 21. - godišnji pripadnik diverzantskog voda 113. šibenske brigade HV-a.

Oslobađao je zajedno sa svojim suborcima - njih 250, raspoređenih u 25 borbenih grupa po deset ljudi - 108 četvornih kilometara miljevačkog platoa, u prvoj i dotad najvećoj napadnoj operaciji Hrvatske vojske, zvanoj i "Miljevačka oluja". Njezin neposredni zapovjednik, danas brigadir Kruno Mazalin - i sam prezimenom s Miljevaca - i danas će reći da u povijesti modernog ratovanja nema sličnog primjera da su pričuvni vojnici bili sudionici jedne takve akcije, da su napali, osvojili i zadržali toliki teritorij, ne uzmaknuvši ni milimetra, odbivši protunapad tenkova i oklopnih transportera.

- Silno sam ponosan na taj ratni podvig i na to što sam imao sreću biti zapovjednik takvim ljudima i jedva čekam stati s njima ponovno u isti stroj i proslaviti obljetnicu te naše velike pobjede - kazivao ja Mazalin koji je u srijedu navečer, na obljetnicu oslobođenja Miljevaca, bio zajedno sa svojim suborcima iz 113. šibenske, 142. drniške brigade i Vojne te redovne policije postrojen pokraj crkve u Drinovcima.

U njemu su se, jednako kao i u Ivanu Bačiću, još jednom Miljevčancu koji je oslobađao svoje, ratnom zapovjedniku 113. brigade HV-a, kao uostalom i brojnim drugima miješali ponos i tuga. Tuga zbog onih koji slobodne Miljevce u slobodnoj Hrvatskoj nisu dočekali iako su oni za njih dali najviše što su mogli - vlastiti život.




U samoj akciji oslobađanja poginulo je šest pripadnika HV-a, dok su još dvojica umrla od zadobivenih rana - Ivica Goreta, Petar Sedlar, Milan Novaković, Ivica Barišić, Mate Pućo, Nikola Cigić, Ante Škopljanac i Halid Kopić.

Mihaljević se još i danas sjeća kako je Kopić stradao u Ključu, pogođen je u vrat u akciji čišćenja kuća, a njegov suborac Neven Ćorić koji je na proslavu stigao iz rodnog Omiša sjeća se kako je i onda, kao i jučer, na Miljevcima bilo pakleno vruće. Njihov treći suborac Frane Rašetina bio je zapovjednik 2. satnije 4. bojne 113. brigade koja je u odbijanju kontranapada najprije imala sreće što su je plotuni "ognjeva" prebacili bez gubitaka, da bi se neprijatelj, nakon što mu je Drago Đikić osom uništio tenk, a drugi pogodio ZIS iz Dubravica, dao u bijeg i povlačenje.

Isti osjećaj tuge i ponosa miješao i kod obitelji poginulih hrvatskih branitelja kada im je predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović zahvalila na žrtvi koju su podnijeli za Hrvatsku.

- Ako ima utjehe, mislim da je najveća slobodni Miljevci u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj - kazala je hrvatska predsjednica, koja je prije dolaska na 25 obljetnicu oslobođenja Miljevaca posjetila i franjevački otočić Visovac, gdje joj je domaćin bio gvardijan fra Božo Duvnjak, a Ivica Lovrić, dopredsjednik Miljevačkog sabora, uručio joj je i prigodan dar - Miljevački zbornik.

Predsjednica RH položila je kod spomen obilježja u Drinovcima i vijence za sve poginule hrvatske branitelje, a vijenac u ime predsjednika Vlade RH položio je Damir Krstičević, ministar obrane, te u ime hrvatskog Sabora župan Goran Pauk.

Svetu misu zadušnicu i odriješenje za sve koji su položili živote za hrvatsku slobodu u crkvi imena Isusova predvodio je monsinjor Tomislav Rogić, šibenski biskup, a nakon otvorenja izložbe ratnih fotografija iz vojno-redarstvene akcije Miljevci bogati kulturno umjetnički program zaključen je prigodnim druženjem i nastupom ansambla hrvatskih narodnih plesova i pjesama "Lado".