Prije nešto više od mjesec i pol dana hrvatska je Vlada donijela, birokratskim rječnikom rečeno, "Odluku o izboru investitora, raspolaganju nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske u k.o. Skradin i davanju koncesije na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja dvije plaže i izgradnje i gospodarskog korištenja luke posebne namjene – luke nautičkog turizma – privezište u k.o. Skradin, radi realizacije izgradnje Projekta Prukljan u Gradu Skradinu".
Jednostavnije kazano, država je dala zeleno svjetlo jedinom investitoru koji se javio na natječaj s ponudom da uz obalu Prukljanskog jezera, na površini od gotovo 200 hektara, izgradi golf-terene, hotel i urbane vile te dvije plaže i luku nautičkog turizma. Po odluci države, 54 hektara državnog zemljišta prodaje se investitoru, i to 30 hektara za izgradnju hotela i/ili turističkog naselja, i to za od 29 milijuna kuna, dok se još 24 hektara u obuhvatu igrališta za golf, na kojem će se graditi turističke vile, prodaje za 17 milijuna kuna.
Spominju se ulaganja od 300 milijuna eura koje je investitor spreman "ubaciti" u projekt, a radi se o tvrtki "Dalmatian dalmatian golf and health resort" d.o.o., koja je registrirana na adresi u Splitu.
Prema aktualnim podacima iz sudskog registra, tvrtka je osnovana 2007. godine, otprilike u vrijeme kad se počelo "šuškati" o ovom projektu. Osnovala su je, prema informacijama iz Registra, dva Nizozemca. Tvrtka nema zaposlenih, nema imovine, a ni prihoda. Nema čak ni fizičkog dokaza o postojanju tvrtke na adresi na kojoj su prijavljeni, ali zato imaju gubitke, i to ukupno četiri milijuna i 230 tisuća kuna.
Jedino što je poznato, a to stoji i u odluci Vlade, jest da "iako se radi o hrvatskom društvu, iza njega stoji kapital iz inozemstva. Osnivači su iz Nizozemske, a u vezi su s investitorom iz Velike Britanije imena dr. Ali Parsa, čije tvrtke su osigurale tražena jamstva".
Parsa je britansko-iranski poduzetnik i bivši investicijski bankar, a osnivač je i izvršni direktor digitalne zdravstvene tvrtke "Babylon Health". Pokušali smo, naravno, i osobno provjeriti stoji li dr. Parsa iza svega i zna li uopće za Hrvatsku i projekt "Prukljan". Poslali smo e-mailove i na njegovu tvrtku i na adresu nizozemskog direktora splitske firme, no odgovore do zaključenja ovog teksta nismo dobili.
Trbuhom za kruhom
Vlada je izvijestila da je investitor državi dostavio traženo pismo namjere, kojim Nedbank Private Wealth s otoka Guersneyja (off shore banka osnovana u Južnoj Africi prije 180 godina, a jedno od sjedišta je na otoku koji se nalazi između Irske i Velike Britanije) potvrđuje da će izdati bankarsku garanciju na iznos od 14 milijuna eura, što je više od traženih 100 milijuna kuna.
Zaputili smo se prema Skradinu i selu Prokljanu, želeći vidjeti što na sve ovo kažu domaći ljudi, ali i domaći političari. Buduće elitno naselje s golf-terenima trebalo bi se prostirati uz područje guste borove šume uz obalu jezera s gornje, skradinske strane, gotovo do samog sela Prokljana te prema autocesti, od koje bi bilo udaljeno možda koji kilometar.
– Ima deset godina da oni tako o tome govore. Reče ovi, reče oni, pa sve jedno veliko ništa... Ako bude nešto od toga, može bit dobro za mlađariju da se zaposle, a nama starima kako bude – govori nam 66-godišnji Mirko Damjanić iz Prokljana dok dokon sjedi na klupi ispred svoje kuće i bezbrižno štapom crta krugove po prašini. Mirko kaže kako su njegova dva sina već četiri godine u Belgiji, otišli su "trbuhom za kruhom" i bilo bi dobro kad bi se imali gdje vratiti.
– Ih, ima sam ja konobu desetak godina prije rata. Dobro se radilo, imali su ljudi para, bilo je posla i trošilo se. A onda je doša taj prokleti rat i ode sve kvragu. A kažeš, golf, hoteli... A je, vidit ćemo... E, evo ti njega, on će ti govorit – Mirko će. Pokazuje nam na kršnog čovjeka u radnom odijelu. Sijeda brada i naočale na markantnom licu.
Umirovljenik Živko Damjanić (70), inženjer ljevarstva, mirovinu je dočekao radeći u nekadašnjem šibenskom TEF-u. On je, pak, dosta kritičan prema najavljenim stotinama milijuna eura koje će se "sliti" na ovaj prostor.
– Ja san još prije tri, četiri godine govorija da je to bezveze, pa sam ispa budala, a ljude koji su u Skradinu bili protiv toga po novinama su obrukali. Ispali smo ka neki antidržavni elementi, ali ja ti kažen, ako se to napravi, nema više spasa, uništit će cili ekosustav, a šta mi dobijamo s time? Pet, šest stotina radnih mista? Šta ćemo, nositi štake za bogatin Britancima i kuvati im čajeve? Samo da znaš, Prukljan je jedno od ritkih jezera di se možeš okupati a da ne dobiješ neku boleštinu, a mo'š misliti šta će biti ako naprave te golf-terene. Di će ići tone i tone tih pesticida i otpada? Kažeš, nepropusne folije, kanali... Ma je, to su priče za malu dicu? – kaže Živko.
– Ma, mi nemamo ni pitke vode, a oni bi gradili golf-teren. Ajme, sinko – ubacuje se na tren njegova supruga. Neće da joj ime "stavljamo u novine". Veli, prepoznat će je u njezinu mjestu, a ona se ne želi eksponirati.
Sjedimo uz obalu jezera. Tišinu prekida jedino šum drveća i neka pozadinska, daleka, potmula buka prometa s autoceste. Uz mul je vezano nekoliko brodica. U blizini se ispred svojeg parkiranog kampera u platnenim stolicama odmara mladi njemački par, a par stotina metara dalje još je jedna kamp-prikolica njemačkih oznaka, iz koje iskaču mala djeca i praćakaju se u jezeru. Idila. I to, barem koliko smo vidjeli, još neotkrivena za širi puk, a posebno za turiste.
Put nas vodi u Skradin. Na razgovor s 42-godišnjim HDZ-ovim gradonačelnikom Antonijom Brajkovićem.
U petak, kad smo ga posjetili, bio mu je rođendan, a u svečarskom ga raspoloženju nisu omela niti naša pitanja o projektu i "fantomskom" investitoru. Brajković nas je i odvezao do nadvožnjaka, na lokalnu cestu prema Prukljanu, odakle se pružao najbolji pogled prema zoni budućeg projekta.
– Već od 2005./06. godine postoji interes za to područje i ono je uvršteno u prostorne planove Grada i Županije, i to nekoliko puta s obzirom na to da je bilo potrebno usklađivanje planova. To je de facto projekt Vlade Republike Hrvatske jer je cjelokupno zemljište u vlasništvu države i oni su ga proglasili strateškim projektom. Pravi krupni koraci napravljeni su zadnjih par godina. I napokon, 1. travnja one prošle, pandemijske godine, raspisan je natječaj i javio se taj jedini investitor. Mi kao lokalna vlast nismo s njima imali izravan kontakt, nego s posrednicima koji ih zastupaju, a pretpostavljam da će u nekoj perspektivi, kad se bude sklapao ugovor o realizaciji projekta, a onda i ostali ugovori, doći do izravnog kontakta između Grada i investitora – kaže nam Brajković.
Na pitanje o Irancu koji navodno stoji iza kapitala blago se osmjehuje.
– To je čovjek koji ima bonitet imenom i prezimenom. Vjerojatno je tvrtka iz Splita donijela nekakav dokument kojim dokazuje vezu i potporu tog čovjeka, pogotovo jer je država u svojoj odluci navela njegovo ime i prezime i bankovnu garanciju. Ali što se može loše dogoditi ako se pokaže da je to neozbiljna firma? Za državu se neće dogoditi ništa štetno ako taj investitor ne bude mogao pribaviti jasne dokaze kojima će dokazati da ima ozbiljne namjere, kreditnu sposobnost i sredstva. Projekt jest kontroverzan, kao i svaki takav – veli gradonačelnik.
Pitamo ga što kaže na to da će investitor platiti izradu studije o utjecaju na okoliš, o čijim rezultatima, dakako, ovisi hoće li se uopće krenuti dalje.
– To omogućuje zakon i dobra praksa. Investitor je dužan o svojem trošku izraditi navedenu studiju, no nju evaluiraju nezavisni stručnjaci. Bio bih najsretniji da smo bili u situaciji da je Vlada u zadnjih desetak godina izradila sve potrebne studije i drugo što je potrebno, pa onda raspisala natječaj za investitora. Mi smo sada zadovoljili jednu razinu, a pred nama je još puno, puno posla, pogotovo kroz ishođenje raznih dozvola i posebno kroz studiju utjecaja na okoliš, koja će morati biti takva da investitoru omogući gradnju, ali, naravno, pod uvjetima koji će štititi interese države, ovoga grada i ljudi. Vjerujem da se investicija može dogoditi i da će utjecaj na okoliš biti minimalan koliko god je to moguće. Vjerujem našim institucijama i kontrolnim mehanizmima da investitor neće moći raditi ono što želi i bez kontrole. Uvijek je najbolje prodati projekt koji je spreman, a ovdje još ima puno nepoznanica. Osnovni budući prihod Skradina od projekta je komunalni doprinos i komunalna naknada, a radi se o višemilijunskim prihodima koje bismo mi potencijalno ostvarili i kroz poreze, zapošljavanje, potrošnju i slično. Svakako bi to bila velika injekcija za grad i bilo bi idealno da se dogodi. I da je ne prate nikakve kontroverze, koje će je sigurno pratiti do trenutka dok razne studije i mišljenja ne dokažu suprotno, a to je da neće biti štete za okoliš – smatra naš sugovornik.
Matići ne žele resort
Prukljansko jezero nalazi se u donjem toku rijeke Krke, a u kanalu koji povezuje jezero i Šibenik poznata su uzgajališta orada i brancina te dagnji, koje zbog miješanja slatke i slane vode spadaju među najkvalitetnije u Hrvatskoj. I baš zato svoj glas protiv najavljenog projekta dižu i Dušan Prelević i Frane Kalauz, predsjednik i dopredsjednik Ceha za ribarstvo i akvakulturu Udruženja obrtnika u Šibeniku.
– Ne ide nam u glavu da je odobren projekt na toj lokaciji i smatramo da bi to bila ekološka katastrofa. Treba slušati struku, a ne ići stihijski. Uokolo tog područja ima puno privatnih parcela, puno OPG-ova i treba vidjeti kako bi sve to utjecalo na njih. Pa mi mislimo brendirati pidoču nakon 40 godina s jedne strane, a s druge strane planiraju nas zagaditi. Mi ćemo se boriti protiv toga, okupit ćemo ljude, pokrenuti peticije, što god možemo... Najlakše je pustiti sve da ide kvragu. E, nećemo, i to je naš čvrsti stav – govore nam Kalauz i Prelević.
Jedan od onih koji su pokušali i tužbom poništiti natječaj je Jere Matić, mladi splitski odvjetnik čiji otac živi u selu Matićima, neposredno uz lokaciju predviđenog budućeg resorta. Nije uspio, veli, ali neće odustati. I nije, kaže, protiv projekta, ali neke se stvari moraju znati.
– Ako se stanovništvu jamči da neće biti redukcija vode, da neće biti pretjerane upotrebe pesticida, koja bi ugrozila poljoprivredne kulture na cijelom tom području, ali i kvalitetu vode u Prukljanu, nema razloga da se ljudi tome protive. Naprotiv, svi želimo razvoj i prosperitet skradinskoga kraja, zapošljavanje i zaustavljanje depopulacije. Voda je naš najvrjedniji resurs, i ako prethodna studija pokaže da će investicija poštovati svu zakonsku regulativu koja se odnosi na zaštitu prirode i okoliša, svi će podržati projekt. Ali pretpostavka je za to da studiju utjecaja na okoliš ne radi sam investitor, nego država – kaže Matić. Dodaje i da je sporan i status tvrtke koja ima jednog zaposlenog i evidentirana dugovanja.
– DORH je, na traženje Vlade, dao očitovanje možemo li u primjerenom roku pozvati investitora da dostavi traženo pismo namjere. To očitovanje ne znači zapravo ništa, jer se ne zna koji bi bili mehanizmi naplate garancije zbog nepoznavanja propisa koji uređuju bankarsko poslovanje na otoku Jerseyju, tako da je nevjerojatno da se u poslu u kojem se planira utrošiti 300 milijuna eura dostavlja pismo namjere s otoka Guersneyja, a ne korporativna garancija ili bankarska garancija barem slabo poznate novčarske kuće, pogotovo jer iza svega stoji Ali Parsa – kaže odvjetnik Matić.
Sporno mu je i da, kad država proda zemljište, ne postoje mehanizmi ili se barem ne spominju mehanizmi povrata tog zemljišta.
– To ukazuje na to da država ima jedini interes odmah uprihoditi 20 milijuna kuna jer oni očito, kao vrsni ekolozi, znaju da će studija o utjecaju golfa na ovu mikrolokaciju biti savršena, što je zapravo točno jer je radi investitor – sarkastičan je Matić.
Predsjednik šibenske Županijske skupštine očekivano je bio vrlo direktan u svojem protivljenju.
– Ovo je uobičajeni hrvatski model. Da ne bi ispalo da sam ja protiv razvoja, daleko od toga, ali besmisleno mi je da se na taj način, primjerice, ugrožava Prukljan i ušće Krke. Čini mi se da je tu cilj pretvoriti tu zemlju u građevinsko zemljište jer je izuzetno atraktivno. Kako to da Općina Primošten nije mogla staviti na poluotok Raduču 50 kreveta više, a netko po Prostornom planu dobiva golf-terene od 100 hektara bez problema? Zalažem se za to da studija utjecaja na okoliš bude presudna za odluku hoće li se taj projekt raditi, ali ne studija koju će naručiti investitor. A ovo, da će posao od 300 milijuna eura raditi firma koja nema niti jednog zaposlenog i koja je u dugu, čisti je užas. Možemo mi ovaj projekt zaustaviti tako da ga izbacimo iz Prostornog plana županije. To će biti prijedlog naše nezavisne liste na idućoj sjednici, ali teško da će to ići ako je Vlada dala blagoslov. Ako župan Jelić i Skupština budu imali volje, projekt se može makar zamrznuti dok se ne izradi studija utjecaja na okoliš i dok se ne vidi tko uopće stoji iza toga – kategoričan je Stipe Petrina.
Neovisnost postupka
Naposljetku, kontaktirali smo i šibensko-kninskog župana dr. sc. Marka Jelića, koji je kazao kako u Županiji "načelno podržavaju svaku poduzetničku inicijativu koja će donijeti nova radna mjesta, koja će biti ekološka i ponašati se odgovorno prema okolišu, koji je naš temeljni resurs".
– A hoće li nešto biti u redu ili neće prema okolišu, odlučit će stručnjaci, uostalom, zato i postoje studije utjecaja na okoliš. Ništa što ne zadovoljava najviše standarde u zaštiti okoliša neće biti prihvatljivo – kaže naš sugovornik.
Na pitanje kakav je njegov stav prema tome da investitor sam plaća studiju o kojoj ovisi njegov projekt, župan veli da je to, nažalost, normalno, ali nije ni zdravorazumski ni ispravno.
– Po mojem mišljenju, za ovakav strateški projekt Ministarstvo zaštite okoliša trebalo bi provoditi postupak izrade studije utjecaja. Ona bi se trebala napraviti o državnom trošku jer mi smo odlučili da je to strategija. S druge strane, ako je nešto strateški projekt Županije, onda bi Županija trebala biti dužna to napraviti, a ne investitor, jer se tako osigurava neovisnost u postupku i otklanjaju se ovakva opravdana pitanja – kaže Jelić.
– Uvijek se oslanjam na stručnu analizu, a ovdje je država nešto odlučila učiniti po svojem uvjerenju da je to u redu. Iz ovoga što ste rekli mogao bih donijeti osobni sud, koji neću iznijeti jer sam župan, ali država treba sve provjeravati. Ne vjerujem da su prihvatili jamstvo koje nije stvarno. To što je država odredila rok od tri mjeseca za prodaju zemlje ne znači da će to stvarno biti tamo ako ne prođe studija utjecaja na okoliš – smatra župan Jelić.
Dožupanica nije za projekt
Šibensko-kninska dožupanica Iris Ukić Kotarac smatra da je paradoks da se odobrava ovakav projekt, a lokalni ljudi koji imaju OPG-ove zbog zaštite prirode ne mogu graditi male objekte radi navodnjavanja.
– Osobno nisam za taj projekt, službeno smo još rezervirani. Radije neka voda koja je predviđena za golf bude preusmjerena za navodnjavanje poljoprivrednih površina. Strah me je da iza svega stoji očekivana apartmanizacija. Mi kao nova vlast nismo imali priliku upoznati investitore, a zanimljivo je da nemamo podatke od naših prethodnika što kao Županija dobivamo od takvog strateškog projekta – kaže Ukić Kotarac.
Kako bilo, u šibenskom su se zaleđu uzburkali duhovi, a kako će sve to na kraju i završiti, pokazat će vrijeme.