Na početku ovogodišnje turističke sezone, u jednom od najposjećenijih nacionalnih parkova Hrvatske, u NP Krka, koji se prostire na 109 četvornih kilometara, vrvjelo je kao u košnici. Ali i sa 38 "celzija" u hladu.
U dvosatnom obilasku susreli smo goste iz pola Europe, ali i one iz dalekog Tajlanda i Australije. Najviše se čuo njemački jezik, te francuski, španjolski i poljski.
Hrvatski smo čuli amo na jednom mjestu, za stolom gdje je objedovao jedan naš iseljenički par iz Sidneya i dvoje uz njih koji su došli s otoka Vira.
Naša pratiteljica iz 0dsjeka za odnose s javnošću NP Krka Tihana Jurić nam je kazala kako je od početka godine park posjetilo 303.000 gostiju, što je za 15 posto više nego lani u isto doba.
Sjeli smo predahnuti na klupicu kraj česme oko koje su se tiskali ljudi da bi napunili boce vodom koja život znači. Na mjestu gdje je (u hladu!) u to doba, oko 13 sati, temperatura bila iznad 38 stupnejva Celzijevih.
Sve i uz šum oslabljenih slapova koje svi fotografiraju mobitelima. Nemali je broj onih koji dolaze biciklima u prostore divljine prirode, obilazeći kroz 388 kilometara dugim biciklističkim stazama, a pješacima je namijenjeno 47 kilometara pješačkih staza. Sve tamo do drugog atraktivnog odredišta Roškoga slapa na gornjem toku rijeke.
Naravno, ne zaobilazi se ni franjevački otok Visovac čiji je crkveni muzej nedavno obnovljen novim vrijednostima crkvene i svjetovne baštine.
A uza sve to, u Buku su nas oni Tajlanđani pitali, gdje utječe ta rijeke, za koju su rekli da po ljepotama koja ih okružuju, slično nikad nisu vidjeli u takvim razmjerima.
Ponudili su nas i ukusnim, slatkim rajčicama koje su ponijeli „od kuće“. Letjeli s one strane, da posjete, kako su rekli, i taj „kutak Europe“.
Nisu bili škrti u hvali ovoga podneblja ni naši Australci, podrijetlom, Dalmatinci i koji svake dvije godine dolaze u „stari kraj“.
A dnevna vrelina činila je svoje. Od obilja prostora s ugostiteljskim objektima malo je stolova u njima bilo popunjeno. Ljudi su se okolišem kretali usporeno, jedan je čovjek rukom štitio od sunca glavu maloga djeteta u njegovoj naprtnjači na prsima.
Kad smo zapitali našeg starog poznanika, konobara Juru, kako tako malo gostiju imaju, rekao je: “A moj prijatelju, nemaju oni obilja, kao ni naši uz ovakve cijene. Di je ono doba kad su se ovdje po cili dan na ražnju vrtjeli janjci…“.
