Grad Skradin je po svome smještaju na ušću Krke bio bogat raznim vrstama kvalitetne ribe koja se nudila i u brojnim restoranima. U jednom razdoblju do osamdesetih godina, ondje postojalo je i uzgajalište lososa.
Centar za istraživanje mora (CIM) Instituta Ruđer Bošković, koji je imao svoj laboratorij na Martinskoj u šibenskome portu, u prostorima bivšeg (ribljeg) restorana, odlučio se u Skradinskom akvatoriju uspostaviti mrijestilište i uzgajalište kvalitetnih lososa, ribe vrlo tražene u to doba na našem tržištu.
Projekt je u CIM-u pokrenuo njegov direktor dr. Marko Branica, inače Zlarinjanin, koga smo susretali na znanstvenim supovima o Jadranskom moru u Primoštenu.
U Zlarinu je želio pokrenuti pomalo bizaran projekt za to podneblje, središnju spalionicu otpada sa šibenskog područja, što u turističkom Zlarinu nije bilo dobro primljeno. Pa se od toga odustalo.
U Skradinu, oduvijek poznatom po ponudi kvalitetne ribe nudio je te „plodove mora“ u više restorana, poglavito u restoranu ACI marine, u ugostiteljskom objektu Drage Petrovića Gasa, hrvatskog branitelja, koji je tragično stradao roneći s bocama kisika u dubokoj vodi pri vađenju mreža sa školjkama za visoke goste iz politike.
Zanimljiv je detalj komu smo nazočili, kad je 2008. u Skradin sa svojom jahtom-krstaricom „Eclipse“ od 160 metara uplovio ruski oligarh Roman Abramovič, izgledom poput nekog „malog od kužine“. Sa svojom svitom prošetao je Skradinom, kad su svi ugostitelji upregli snage da se opskrbe ribom i drugim delicijama, nadajući se njihovoj posjeti i dobroj zaradi.
Ali društvo je samo zastalo u jednom od njih i naručilo - pivo! Pratili smo ih neometani, pa je tajkun Roman i nas ponudio pićem, u kraćem razgovoru u kom je do nebesa hvalio ljepote Dalmacije.
I tako, od doba lososa i druge dobre ribe, i Skradin, drevna rimska Scardona, je urodio drukčijim „konotacijama“ društvenog života, koji se otad korjenito promijenio.