Na farmi obitelji Mehić svaka životinja ima svoje ime i poseban tretman.
- One su jako umiljate čak i njena djeca. Svakodnevno ih mazimo, nema tu neke velike tajne. Svaki put kada se uđe u štalu, svakom se posveti barem malo vremena i to oni osjete i to vidite, one su strahovito mirne, objasnila je za HRT Ivana Šimac Mehić, vlasnica OPG-a "Ranch4Me".
- Hranili smo ih na dudu kada su bili telad i tako se vežu za nas. Nema tu neke velike mudrosti. Samo ljubav i ništa više, rekla je.
Ljubav prema životinjama i poljoprivredi u zaleđu Vodica gaje već tri godine. Ona i sin na farmi odrade i do 16 sati dnevno.
- Ljudi su zadovoljni, mi se trudimo održati kvalitetu, nema nikakvog muljanja, laganja, razvodnjavanja ili bilo čega drugog i to su ljudi prepoznali. Sve što proizvedemo, prodamo. Dapače, dogodi se i da fali mlijeka, sirovine, dodala je Ivana.
Mehanizacija olakšava posao
Radni dan započinje mužnjom krava. Ovdje strojevi olakšavaju posao. A nakon petnaestak minuta, svježe mlijeko ide direktno u lonac i počinje proizvodnja koja se temelji na mlijeku i siru uz zanimljive i ukusne kombinacije.
- Ovo je sir koji je napravljen jučer. To je nešto novo u ponudi, to je sir sa pršutom iz kuće Roca. To su naši susjedi gore, predivni i vrijedni ljudi koji imaju svoje svinje i rade vrhunski pršut. I mislim da smo ovaj put pogodili. Otprilike 10% pršuta ide na 1 kg sira, objasnila je.
Uz postojeće, jogurt je top proizvod uz koji će Ivana proširiti svoju kvalitetnu ponudu
- Počeli smo malo s kozama, nastavili s kravama i krenuli u smislu neke samoodrživosti, međutim svaki dan je novi izazov. Ja imam taj sklop u glavi da se natječem sama sa sobom. Hajmo još, možemo još. I evo nas nakon tri godine da i sama ne znam kako, ali došli smo tu gdje smo došli. Čak smo i nominirani za tu nagradu tako da i meni je sve iznenađenje, dodala je Ivana.
Suživot s prirodom, "grad više nije opcija"
Iznenađenje i sreća svaka ja prinova na farmi. Marina se otelila prošlog tjedna i polako staje na noge. Izazovan je to posao, ali Ivana svaki novi prihvaća s osmijehom. U suživotu s prirodom i svojom obitelji, ova bivša medicinska sestra pronašla je sreću.
- Nakon 6 mjeseci grad više uopće nije bio opcija. Niti pod razno ja se više ne mogu zamisliti više u životu u stanu. Ja mislim da bi imala osjećaj kao da me je netko stavio u zatvorsku ćeliju. Ne. Ne, nikako. Samo priroda i ništa više. Iz dana u dan. Kao na hitnoj pomoći, nema vam tu neke velike mudrosti. Izvoli, izloži, trijažiraj i prilagodi se tom danu i moli Boga da sve bude u redu i ništa drugo, zaključila je.
A kad se volji za rad i ljubavi prema životinjama doda Ivanina energičnost i pozitivnost, uspjeh na njihovu putu lako je očekivati.