Pretposljednji siječanjski vikend u lovištu Bukovica zakupnika Željka Bušića i njegova talijanskog partnera po dobrom je običaju rezerviran za veliki novogodišnji lov na divlje svinje, kada se pod nazubljenim vrhovima Južnog Velebita, u oporoj ljepoti krajolika prošaranog šikarama graba i hrasta medunca, okupi 70-ak lovaca.
Ovaj put bio je to deseti lov s kakvim se u Bukovici diče kao malo gdje u Dalmaciji, a rame uz rame s kolegama na terenima oko Ervenika u Šibensko-kninskoj županiji opet su bile drage gošće, lovkinje iz prve i zasad jedine ekskluzivno ženske Lovačke udruge "Dama Dama", njih deset mahom iz kontinentalne Hrvatske.
Izvrsni domaćini
Da ne bude zabune, kada se "dama" izgovori dvaput zaredom, kao gore, to ne označava nijednu, kamoli dvije pripadnice ljepšeg spola, nego jelena lopatara na latinskome, no dosjetljivom igrom riječi povezalo se plemenitu divljač i žene u zelenim odorama, po tradiciji skrojenim isključivo za muški svijet. Splićanka Katja Beara jedina je Dalmatinka među njima, no u pogledu muških predrasuda zbog sudjelovanja žena u lovu na jugu nije baš najgore, premda se broj lovkinja idući prema sjeveru zemlje znatno povećava. No, u moru od 60 tisuća lovaca u zemlji lovkinja je u udrugama svega 60-ak, a u klubu "Dama Dama", inače bez vlastitog lovišta ima ih 20.
- Momci su zbunjeni i trebat će, izgleda, proći još dosta da shvate da žene ne love zato da bi im prale suđe nakon lovačkih susreta. Kao da teško shvaćaju da je žene u lov dovela jednaka strast poput njihove, a sitne razlike najviše leže u lovačkim rancima, iz kojih će žene za obrok prije izvaditi čokoladu nego pancetu ili kobasicu - govore lovkinje.
To je zorno pokazala Maja Slamar, kada je na zajednički stol, pretrpan slanim, masnim i pikantnim zalogajima, poslije lova razlomila oveću čokoladu.
Dame se u Bukovicu, međutim, rado vraćaju upravo zato što ih njihovi izvrsni domaćini za koje biraju, jedino komplimente - Željko Bušić i grupa šibenskih lovaca koja tu godinama lovi na čelu s lovnikom Goranom Plenčom - prihvaćaju ravnopravno.
Ove godine lov se odvijao uz posebne mjere prevencije protiv afričke svinjske kuge zabilježene u Mađarskoj, opasne zarazne bolesti koja kosi ne samo divlje, nego i pitome svinje, te može izazvati velike štete ako se razmaše.
Malo je falilo
Zato je Bušić, u skladu s naputcima Ministarstva poljoprivrede, osigurao da svako vozilo koje je ušlo u lovište prijeđe preko spužve natopljene dezinfekcijskim sredstvom, a da je bilo uspjeha u lovu, na poseban način postupilo bi se također s utrobom odstrijeljenih životinja, zakapanjem u duboke jame pripremljene u jednom dijelu lovišta. Ovaj put, međutim, nije bila odstrijeljena ni jedna divlja svinja u glavnom lovu, niti dan prije, u pogonu priređenom u čast gošća. Divljač je viđena i ima je, psi su dobro radili i pucalo se, no to je ona druga strana lova, kada se ne poklopi da lovci steknu lovinu, kazao je Željko Bušić uoči fotografiranja za uspomenu na Veliki novogodišnji lov u Bukovici, ovaj put bez divljači.
To nije umanjilo oduševljenje dvodnevnim boravkom u Bukovici slovenskih gostiju, lovaca Viktora Herlea i Štefana Virjenta, a veselo druženje uz večeru, muzikaše i zahvale sudionicima i domaćinima po običaju se nastavilo u restoranu lovca Nike Bukića na Lozovcu.
Na vrhuncu večeri Željko Bušić za lovca godine u Bukovici proglasio je Šibenčanina Željka Šišaru-Miću i nagradio ga lovačkim hlačama, a posebna zahvalnica za unaprjeđenje lovstva uručena je Branimiri Seki Zimić, lovkinji s 35-godišnjim stažom. Dio njezina srca, kaže Seka Zimić, ostao je u vrletnoj Bukovici…
Svinja, srna i pokoji medo...
Lovište od 28 i po tisuća hektara uza Zrmanju i Krupu, koje uglavnom pohode talijanski lovci na šljuke, najvećim dijelom je u Zadarskoj županiji, a dvadeset posto površine je na šibensko-kninskom području kod Ervenika.
Jedva prohodna šikara grabuše i kržljavog hrasta medunca svlači odjeću s lovca, krijući u njedrima ne samo divlje svinje već i brojne srne, barem dva vučja čopora, a po svoj prilici u Bukovicu se trajno naselio i medvjed, govori Željko Bušić.