Nedavno raspisan natječaj za direktora zračne luke "Srce Dalmacije" na Pokrovniku predstavlja još jedan korak bliže ka ispunjenju cilja koji u Šibeniku postavljen prije pedesetak godina. Međutim, i tada, kao i danas, stalno je u zraku visjelo pitanje "treba nam li nam uopće aerodrom?". Na tom tragu je i tekst objavljen u Šibenskom listu 1987. koji je bio naslovljen "Aerodrom na Pokrovniku - želja ili potreba?".
Evo što je pisao nepotpisani autor...
PODNASLOV: Prije 12 godina učinjen je prvi praktičan korak da Šibenik i ova subregija dobiju aerodrom. Od tada do danas urađeno je prilično posla na tom planu. Međutim, začuđuje da je do sada za gradnju aerodroma na Pokrovniku nedovoljan interes pokazala turistička privreda koja bi njegovom gradnjom mogla i najviše profitirati.
Samo pedesetak kilometara daleko od splitskog graditi još jedan aerodrom u najmanju ruku izaziva čuđenje. Pogotovo što zrakoplovne luke u Osijeku, pa i novootvorena u Nišu zjape prazne najveći dio godine I ma koliko te činjenice bile apriori protiv aerodroma na Pokrovniku, nije naodmet detaljnije sagledati što bi takav aerodrom značio za ovu regiju. Tim prije, jer je u proteklih 12 godina urađeno prilično posla na tom planu, ali javnost još nije ugledala elaborat o opravdanosti i ekonomske isplativosti takve investicije. Uostalom, krenimo redom.
U SR Hrvatskoj postoji danas sedam zrakoplovnih luka povezanih sa najvećim metropolama svijeta. Izuzev zagrebačkog Plesa, i Osijeka preostalih pet aerodroma smješteno je na Jadranu: Pula, Rijeka, Zadar, Split i Dubrovnik. Osim ovih aerodroma u našoj republici postoje aerodromi i u još 13 gradova: Čakovec, Daruvar, Borovo, Slavonski Brod, Varaždin, Grobnik kod Rijeke, Otočac, Sinj, Poreč, Vrsar, Lošinj, Lučko kod Zagreba i Udbina. U tu mrežu trebali bi ući i planirani aerodromi u Koprivnici, Karlovcu, na području Siska na otoku Hvaru, i, napokon, Šibeniku. Stvaranje guste mreže aerodroma može se opravdati općeobrambenim razlozima, interesom privrede, te zahtjevima tehničke kulture i sporta.
Konkretnije aktivnosti za izgradnju aerodroma na Pokrovniku počele su 1975. godine. Tada je na inicijativu tadašnjeg predsjednika Izvršnog vijeća Skupštine i predsjednika Narodne tehnike Šibenik održan sastanak s najodgovornijim ljudima Šibenika, Drniša i Knina, zatim predstavnika Saveznog sekretarijata za saobraćaj i veze, JNA, Zrakoplovnog saveza SR Hrvatske, Republičkog sekretarijata za narodnu obranu i drugih zainteresiranih.
Tom je prilikom zaključeno da sve tri općine u svoje programe razvoja stave razvoj zrakoplovstva i izgradnju aerodroma "Pokrovnik". Nakon toga formiran je poseban zajednički odbor čiji je zadatak bio da obavi pripreme za izgradnju aerodroma. U međuvremenu prikupljene su brojne suglasnosti potrebne za gradnju takvog objekta, sačinjen je idejni projekt aerodroma, riješeni su imovinski-pravni odnosi za lokaciju Pokrovnika i, što je izuzetno važno, dobivena je određena suma novca od igara na sreću SR Hrvatske.
To bi, u najkraćem, bila kronologija događaja oko aerodroma "Pokrivnik" koji je, za neke, - želja, za druge - potreba, a treće - ideja o kojoj nema smisla danas u ovo vrijeme tračiti snagu i novac. Da li je to tako?
Činjenica je da se aerodrom "Pokrovnik" u skoro vrijeme ne bi mogao naći na listi zračnih luka gdje bi tokom cijele godine redovno slijetali avioni. Međutim, imajući u vidu saznanje da je Šibenik danas, kao rijetko koji grad ove veličine, naprosto odsječen na prometnoj karti zemlje, onda bi takva zračna luka, zahvaljujući povoljnim meteorološkim prilikama, bila najsigurnija veza sa svijetom tokom cijele godine.
Mislimo da je nepotrebno dokazivati kako je Šibenik danas povezan kopnom s unutrašnjošću (krajnje loše željezničke veze i još gore cestovne), koliko je naprosto odsječen od svijeta u pomorskom prometu. Međutim, nije potrebno ni posebno dokazivati da razvoj turizma na ovom području, pored ostalog, traži suvremen promet. Ne smije se zaboraviti da danas na ovom vrlo razvedenom dijelu Jadrana ima desetak marina, dva nacionalna parka.
Zekanović o natječaju za direktora šibenske zračne luke: ‘To je jedini način...‘
Te prirodne ljepote nužno je, unovčiti, nužno je "prodati" i to ne samo kao do sada, već i "iz zraka". Nema smisla turističke radnike uvjeravati što bi to značilo sa stanovišta ponude koja se ne koristi svim komparativnim prednostima ovog područja. Stoga ideja da se izgradi jedan sportsko-turistički aerodrom na koji bi mogli slijetati avioni sa 50 putnika može imati ekonomskog rezona, uz obrambeno-strateške interese i širu podršku.
Sigurno je da za mnoge to danas znači jedna suluda ideja. Podržati je ovako javno znači veliku odgovornost. Međutim, i turistička privreda u ovom času još odgovornije mora odvagnuti da li joj treba takva zračna luka ili ne. Nažalost, za sada ova privreda šuti. Iza takve šutnje teško je procijeniti koliko je aerodrom "Pokrovnik" želja, a koliko potreba.