StoryEditorOCM
ŠibenikU znaku Martinja: Veselo društvo u jednoj od najljepših šibenskih konoba

Vino i gitare "Starih prijatelja" kod Šime Panjkote

9. prosinca 2016. - 07:27

Kada iz nebesa padaju sikire, kao navečer, na blagdan sv. Martina, tada je najbolje sklonište lijepa, prostrana konoba u prizemlju obiteljske kuće Šime Panjkote u Crnici. Tu je po peti put zaredom održano "Martinje kod Šime" i opet se kod poznatog Šibenčanina, legendarnog pirotehničara iz Domoviskog rata i mirnodopskog pjevača u zboru Katedrale sv. Jakova okupilo veselo društvo prijatelja da bi se kušala mlada vina, uživalo u pjesmi i druženju uz obilje smijeha i priče iz vremena didova, kada su toverne bile glavne škole pisme i mjesta druženja težaka, a kite od borića, smrike i masline visile posvuda na kantunima gradskih kuća, označavajući vrstu vina na toku.
Puno o tome zna Ive Batinica koji je još kao mladac, zalazeći u njih s društvom vršnjaka toverne upoznao u dušu. U svojoj konobi u Škopincu vodi klub gdje se članstvo redovito sastaje, zapiva i štogod skuha održavajući plamičak izgubljenih "zemana". Ive je i čuveni "profondo" bas i odlično je te večeri dopunio sastav "Stari prijatelji", umjesto Pave Arasa, koji bio spriječen doći. Braća Širinić, Nikola i Božidar, na gitarama, Aco Cvjetić, mandolinista i Ivica Bukić, tenor, glavna su postava grupe pjevača i vrsnih zabavljača koji ove godine obilježavaju 50. godišnjicu djelovanja.

Vječni "Stari prijatelji"

I tako, dok se nebo obrušavalo na zemlju, a sv. Ilija grmljavinom podsjećao tko u toj sili na visini vodi glavnu riječ, osim dobrih, raspjevanih ljudi u Šiminoj se konobi nakupilo i drugog blaga božjeg, kako je i red kod dobrog domaćina u važnoj prigodi kao što je upoznavanje s dušom novog crnog vina koje zrijući još pomalo kuha.
Kike Ninić, Panjkotin susjed pripremio je veliku teću odličnih goveđih tripica, a Zoran Petković Peko, odvjetnik i lovac skuhao je mladu veprovinu iz nedavnog ulova s penetama kao prilogom. U pohvalu kogima navraćalo se po još, odnekud se kasnije na stolovima stvorila i prasetina s ražnja, a iskazale su se dakako i dame, priredivši košarice fritula i kolača.
- Po preporuci našeg interniste, dr. Ante Samodola koji je svake godine ovdje s nama, glavna jela skuhali smo lakše, slabije začinjena, objasnio je Petković, na što je neizostavni Ljubo Kapitanović, uz Šimu Panjkotu pokretač ovih susreta na Martinje prognozirao da bi, vodeći se takvim savjetima doktora koji ne traže puno žrtve, ovo društvo u kojem je većina na pragu ili je već zašla u 60 - te, s lakoćom moglo slaviti barem još 20 godina. Razriješio je Kapitanović i neizvjesnost u vezi mogućih nasljednika "Starih prijatelja": o tome ne treba brinuti, jer su oni vječni! - zaključio je Ljubo uz odobravanje domaćina Panjkote:
- Ovakvog društva malo gdje ima, tvrdim. Nakon pet godina uštimali smo se kako treba i nadam se da je pred nama još puno susreta u zdravlju i dobrom raspoloženju, kazao je Šime netom prije proglašenja ovogodišnjeg pobjedničkog vina, kada je večer poodmakla.

Posljednji na Gorici

U ime ocjenjivačkog suda (Petković, Panjkota, Kapitanović) koji je 20 ovogodišnjih uzoraka kušao bez uobičajenih degustatorskih formalnosti dok se poslijepodne kod Šime kuhalo, Zoran Petković proglasio je najboljom plavinu Siniše Martinovića, snimatelja šibenskog dopisništva HRT-a, a slijede je vina Ive Baljkasa i Zorana Lovrića. Preuzimajući svoje priznanje, Martinović, koji maleni vinograd od 400 loza, okružen maslinikom obrađuje zajednički s ujakom Miljenkom Stančićem zamolio nas je da objavimo njegovu fotografiju iz konobe na Gorici, dok se iz torkula nakon trganja cijedio svježi sok plavine koja je kao mlado vino osvojila kušače.
- Stari vinograd, dobro grožđe visokog sladora bez ikakvih dodataka i odležavanje u inoks bačvi uz nešto znanja sva je naša receptura za dobro vino. To je međutim, zadnji torkul na Gorici koja je čitava bila težačka. Ujak i ja ostali smo posljednji koji u konobu unosimo grožđe... - govori Martinović.


Ivas i Bilić kao "lijevo" i "desno"
Ugodno iznenađenje večeri bili su pjesnici Petar Ivas i Frane Bilić, koji su naizmjence kazivali svoju poeziju nakon Ivasova uvoda o svjetski poznatim stihovima na temu vina i ljubavi dakako, od biblijskog Salamona, preko pjesnika staroga Rima, do Villona u Francuskoj srednjeg vijeka. Da se i pri tome politika spomene makar u šali, pobrinuo se konferansijer Siniša Gulin predstavivši Ivasa, inače SDP-ovca lijevom, a Bilića (HDZ) desnom polutkom mozga, sa zaključkom da jedino s obje može normalno funkcionirati. Nakon što je Šime Panjkota primijetio da je Bilić izrekao više pjesama od Ivasa - u skladu s rezultatima izbora, na poziv Zorana Petkovića Ivas je kazao još jednu pjesmu - da "lijevog" odveć ne uzmanjka.

26. studeni 2024 00:28