Ulazak u eurozonu značit će "kraj agonije" za hrvatske izvoznike, s obzirom na uklanjanje prijetnje daljnjeg jačanja kune, kao i uspostavu istih pravila igre s drugim zemljama članicama EU-a, istaknuto je u četvrtak na panelu "Utjecaj uvođenja eura na izvoz i izvoznike".
Panel je održan u sklopu 18. međunarodne konferencije Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR) o poticanju izvoza.
Potpredsjednik Vlade i ministar financija Zdravko Marić kazao je 2023. moguća godina za uvođenje eura, no kako ne želi o tome nagađati, jer vremenski horizont ne ovisi isključivo o našoj strani.
Hrvatskoj predstoji ispunjavanje 19 mjera na koje se obvezala u pismu namjere za članstvo u Europskom tečajnom mehanizmu II (ERM II) a tu je i pismo o bliskoj suradnji s Europskom središnjom bankom, koja podrazumijeva i provođenje "stres" testova nad najvećim hrvatskim bankama, navodi Marić.
Kaže da je cilj sve finalizirati najkasnije do kraja predsjedanja Hrvatske Vijećem EU-a, koje će se odviti u prvoj polovici iduće godine.
"Teniskim rječnikom rečeno, u ovom trenutku loptica je na našoj strani, no kada i nakon što ispunimo te mjere loptica naravno prelazi na drugu stranu", kaže Marić.
Zamjenica guvernera Hrvatske narodne banke (HNB) Sandra Švaljek kazala je da će se konverzijski tečaj znati otprilike šest mjeseci prije ulaska Hrvatske u eurozonu, a dogovarat će se s ECB-om i zemljama članicama eurozone.
Pritom napominje da je puno važnije definiranje središnjeg pariteta, koji će se dogoditi prije ulaska u tečajni mehanizam ERM II.
Iako se još ne zna koji će tečaj pri ulasku Hrvatske u eurozonu biti, Švaljek kaže da treba nastojati da bude što optimalniji. Pritom kaže da su tu dvije zainteresirane strane - izvoznici, kojima bi odgovarala deprecijacija kune u odnosu na euro, no i dužnici u eurima, kojima slabljenje kune nikako ne bi odgovaralo.
Marko Jurčić iz Hrvatske gospodarske komore (HGK) ocjenjuje da bi izvoznike ulazak Hrvatske u eurozonu, u kontekstu njihovih stalnih apela za slabljenjem kune, značio "kraj agonije", jer bi tečaj nestao kao faktor utjecaja na njihovu konkurentnost, a s drugim zemljama članica EU-a bi bila uspostavljena ista pravila igre.
Kaže i da samo uvođenje eura ne daje nijedan argument da će doći do gospodarskog rasta ili pada, s obzirom da i neke zemlje koje nemaju euro, poput Češke i Poljske, bilježe snažan rast.
Uvođenje eura je politička odluka koja će ukloniti mnoge rizike, smatra Jurčić, no s druge strane izvoznicima se mora dodatno pomoći i na brojne druge načine, s obzirom da je izvoz od iznimne važnosti, kaže.
"Euro i Europa više nisu svetinje"
Predsjednik Uprave Slovenske izvozne i razvojne banke Sibil Svilan sudjelovao je i u uvođenju eura i u Njemačkoj i Sloveniji, a kaže da je svako uvođenje eura, s obzirom na vrijeme i situaciju kada se to događa, jedinstveno, te se ne može uspoređivati.
"Danas euro i Europa nisu više svetinja", kaže Svilan.
Kaže da u Sloveniji ne žale za tolarom, a da su tamo kod uvođenja eura bili svjesni da je to za njih kao izvozno orijentiranu zemlju dobra odluka.
Ističe i važnost da je odluka o uvođenju eura u Sloveniji donesena na referendumu, čime je dobiven legitimitet za sve što se događalo kasnije, kao što je rast cijena, kaže Svilan, koji podsjeća i da je Njemačku po uvođenju eura pogodila recesija.
Dagmara Zawadzka iz Poljske razvojne banke kaže da su za razvoj pojedinog gospodarstva izvoz i internacionalizacija poslovanja vrlo važni, a napominje da Poljska bilježi snažan rast izvoza.
Ocjenjuje da ta zemlja barem u skorije vrijeme neće ulaziti u eurozonu. Pritom smatra da tečajni rizik nije prevelik problem za velike kompanije, dok bi uvođenje eura značajno pomoglo većini malih i srednjih poduzeća u Poljskoj, kojima tečajni rizik predstavlja značajnu barijeru i koja bi ulaskom u eurozonu profitirali.