U Zlarinu je prije tri godine, 2014. osnovana udruga roditelja i djece nazvana "Bodulići", pa već to daje na znanje kome je ponajviše posvećena – otočnoj djeci.
Ako Zlarin i nema dovoljno djece za školu punu đaka, ako i ne ostvaruje pravo na postojanje dječjeg vrtića u sustavu, tamošnje roditelje i njihove sumještane, evo, ništa ne može spriječiti da se trse oko toga da njihova djeca odrastaju, a da nisu zakinuta jer žive na otoku, a ne u gradu.
– Osnovali smo udrugu da što više vežemo za otok mlade ljude, ali i da ovdašnjoj djeci usadimo zavičajnu ljubav i vezanost. Baš radom i upornošću lokalne zajednice lani smo ponovno otvorili osnovnu školu za jednu učenicu, Emu, a iduće godine imat ćemo šest osnovaca: Tonku, Viktora, Martu, Antu, Vilima i Lenu, a do tada možda doseli i jedna obitelj pa bi s njima mogla krenuti i Mia – govori predsjednica udruge Suzana Smirčić.
Prvi projekt bilo je uređenje Igraonice u prostoru škole. Predškolci tu uz vodstvo volonterke s otoka kroz igru, odnosno kreativno-edukativne radionice razvijaju sposobnosti koje će im itekako dobro doći u školi – zato, uostalom, na kopnu i postoji sustav predškolskog odgoja za koji su oni u izoliranoj otočnoj sredini zakinuti.
I to nije sve.
Uvidjevši da se – generalno – većina dječjih aktivnosti svodi na korištenje novih tehnologija zbog čega odrastaju u pasivna, a često i destruktivna bića kojima sve postaje "dosadno i glupo", ili da nemaju izraženu svijest o važnosti zdrave prehrane, a još su mali da bi uvidjeli vrijednost samostalnog uzgoja povrća i voća – odrasli Bodulići domislili su se novom projektu: dječjem vrtu.
Već proljetos dobio je "zeleno svjetlo" i oko 13 tisuća kuna Zaklade Kajo Dadić i bilo je: rečeno – učinjeno!
– Ali da bismo u malenom dvorištu uredili naš vrt u sanducima, bilo je potrebno urediti derutno dvorište koje je ionako bilo trn u oku tu usred Zlarina. U projekt "Zlarinski mali vrtlari" uključili su se mnogobrojni odrasli volonteri, prostor je uređen, a uređen je i vrt u sanducima i to po svim propisima, tako da su djeca sve mogla pratiti.
Bodulići su u te sanduk-gredice počeli saditi i sijati povrće, ali, na primjer, i lavandu za presad!
– S njom smo naumili urediti dječje igralište i neke druge javne površine – govori Katarina Gregov, direktorica ureda Turističke zajednice Zlarin, koji je zapravo motor, a dijelom i financijer svih akcija.
Naposljetku, sve su dokumentirali i objavili na stranicama Udruge "Bodulići" i Turističke zajednice.
Treba reći da je Zlarin i inače otok izuzetno privlačan za ljetovanje mladih obitelji. Tu je ljeti mnoštvo djece, tu je nikla i dramska radionica čiji su polaznici danas studenti glume na Kazališnoj akademiji (!), a sve te zlarinske radionice nisu samo za lokalnu djecu nego članovi mogu biti i druga djeca na mjesečnoj, tjednoj ili dnevnoj osnovi. A može i na sate, šale se voditelji ovoga projekta.
Pa i to nije sve!
Ima tu još jedan zanimljiv projekt, a ime mu je "Ja sam spreman".
– Projekt je opet namijenjen predškolcima, no naš je cilj dugoročna revitalizacija otoka. Ne samo temeljnim predškolskim znanjima, nego i mnogim zavičajnim znanjima nastojimo djecu osvijestiti o sredini iz koje su potekli i vezati ih za nju. Nas odraslih sve je manje i jednog dana neće biti nikoga tko bi prenosio ta zavičajna, otočna znanja i spoznaje, pa je potrebno da ih prenosimo na najmlađe kako bi sačuvali svoj kulturni identitet – govori Katarina Gregov.
I niže naoko sitne primjere onoga što otočna djeca mogu i znaju, a u gradu to ne bi mogli ni znali: uhvatiti (i pustiti!!!) guštericu, naučiti plivati u trećoj, skakati na glavu i voziti bicikl na dva kola u četvrtoj godini, sad i vrtlariti... samostalni su i puni samopuzdanja.
– Možda smo mi otočna, pa samim tim izolirana sredina, možda nemamo dječji vrtić, učitelje glazbe i još koješta, ali, naša djeca ovdje mogu razvijati znanja i sposobnosti koje u gradu vjerojatno ne bi. Naše će dite reći čovjeku koji ne može upaliti pentu "barba, a da skineš svićicu i propušeš?"... Sve su to neke njihove prednosti u odrastanju, kad su već uskraćeni za razne gradske sadržaje. Upravo na tome radimo u "Bodulićima". Ko je od nas mislio da će pisati famozne "projekte", no evo, nanizalo ih se dosta i svi surađujemo. I to je vrijednost koja proizlazi iz "Bodulića".
Spomenuti projekt "Ja sam spreman" nastavak je "Male škole Zlarina". Nevjerojatno je što su sve pripremili, a projekt ovih dana kreće.
Imat će tematske radionice, učit će se osnove pisanja i čitanja, informatika, sportske i likovne radionice, osnove engleskog, ekologija, čuvanje baštine kroz folklor i čakavštinu. Ima na otoku i voditelje za sve to: Danica Adum, Andrijana i Mladen Šunjara, Nataša Krnić Miškov, Anita Ljuba, Mira Adum... Sve će trajati do lipnja 2018.
No dugoročan cilj je veća kvaliteta života na otoku za male i velike, smanjenje iseljavanja ili štono bi se reklo – otočne revitalizacije.
– Tu našu igraonicu nikako nećemo zatvoriti kad predškolci stasaju za školu. Doći će drugi! Kroz ovu našu udrugu možemo realizirati sve ono što je, možda, nama falilo kad smo bili djeca – govori Katarina Gregov.
Pametno da ne može pametnije! Primjer za sve – što maleni otok može!
Financiramo se iz proračuna – fala Gradu
– Niste spomenuli Boduličijadu!? – čudi se Katarina Gregov pa, evo, ispravljam grešku! Bodulići su ljetos za mnoštvo djece priredili razna natjecanja, pravu Olimpijadu, pače – Boduličijadu! I taj je projekt bio sjajno organiziran i svi su se sjajno zabavili, i djeca i odrasli.
– Moram naglasiti da se financiramo iz proračuna i zahvaljujemo Gradu Šibeniku na potpori, jer se sredstvima iz natječaja ne može opstati. No i ovako muku mučimo, pa smo molili od Grada povećanje sredstava – govori Katarina Gregov.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....