U pravilu bira se jeftinija marenda, ona po cijeni od pet kuna po danu, u kojoj nema ni voća, ni mlijeka, ni sokova... Djeca bi pizzete i krafne, a Grad nema kuna za jabuke

Poluprazni sendvič sa samo dvije fete salame koji je kao školsku marendu, navodno, dobilo jedno dijete u osnovnoj školi u Ražinama jučer je brzo postao top-tema u šibenskim školama.

I dok su se mnogi hvatali za glavu pitajući se što to djeca uopće jedu i zašto u šibenskim školama nema ni "z" od zdrave marende, Branko Koloper, vlasnik tvrtke "Matkol", koja priprema i dostavlja školske marende OŠ "Vidici", pa tako i njihovoj područnoj školi u Ražinama, tvrdi kako njihovi sendviči obvezno sadrže sir i salamu, a na meniju školske marende nalaze se zajedno s pizzetama, piroškama, krafnama, buhtlama, kiflićima, kroasanima, hot-dogovima...

– Nitko od roditelja nije nas zvao i ne mogu znati je li to bio stvarno naš sendvič. Volio bih da su nam se roditelji obratili pa da vidimo što se dogodilo, ovako je sve prvo izronilo u medijima. Mogu samo reći da već godinama radimo s tom školom i nikada nije bilo nikakvih ozbiljnijih pritužbi. Znalo se dogoditi da djeca nešto ne vole i mi bismo nakon razgovora s razrednicima mijenjali jelovnik. U sendvičima tako nudimo razne vrste salama, trajne i polutrajne, koje idu uvijek sa sirom. Kako znati je li sporni sendvič upravo naš? Nije to krafna pa da se može dogoditi da poneka ostane bez punjenja. Sendviči se ručno slažu i ne vidim razloga zašto bi netko namjerno složio poluprazni sendvič – ističe Koloper.

I dok će prazni sendvič sigurno još neko vrijeme zaokupljati pažnju dijela javnosti, pravo je pitanje zašto šibenski osnovnoškolci ne mogu imati nutritivno kvalitetniju i zdraviju marendu, primjereniju njihovu uzrastu i naporima koji ih očekuju u školi. Pita se to i Ivana Rupić, ravnateljica OŠ Jurja Šižgorića, koja je svjesna da takva marenda sigurno nije ona zasnovana na bijelom brašnu i šećeru, kakvu čine učenički obroci u svim šibenskim osnovnim školama.

– Škole pribavljaju ponude dobavljača, a onda vijeće roditelja odlučuje koju će ponudu prihvatiti. U pravilu bira se jeftinija marenda, ona po cijeni od pet kuna po danu i u kojoj nema ni voća, ni mlijeka, ni sokova. Oni su uključeni u skuplji meni od sedam i osam kuna po danu – objašnjava Rupić, te dodaje kako marendu u školi uzimaju uglavnom učenici nižih razreda i tek pokoji u petom, šestom, sedmom ili osmom razredu.

Koliko djece uzima organiziranu marendu, teško je reći, jer skupnih podataka o tomu nema. No, iz razgovora s ravnateljima moglo bi se zaključiti kako je riječ o 60-ak posto učenika do četvrtog razreda, što je ipak manje negoli prije nekoliko godina.
Cijena je, čini se, presudna u odabiru učeničke marende! Da stvar bude gora, šibenski đaci ove su školske godine, jedini u županiji, ostali i bez tjednog obroka voća i mlijeka koje plaća Ministarstvo poljoprivrede.

– Ove godine voće i mlijeko trebala je prvo platiti škola, a onda bi nam taj novac Ministarstvo refundiralo. No, škola nema novca jer je u sustavu gradske riznice, a u Gradu su nam rekli kako nam za to ne mogu dati novac jer on nije planiran u proračunu – kazuje Rupić, a njezine riječi potvrdila je i Mirjana Žurić, pročelnica za društvene djelatnosti u gradskoj upravi.

– Županija je za škole kojima je osnivač osigurala taj novac, ali naš pročelnik za financije Slobodan Tolić tvrdi da izdvajanja mimo onih utvrđenih proračunom ne bi bila u skladu sa zakonom – naglašava Žurić, te dodaje kako je Grad Šibenik vlasnik osnovnih škola tek na papiru, pa su mu ruke vezane i kada je riječ o zdravijoj marendi, jer gotovo o svemu odlučuje resorno ministarstvo.

S tim bi se mogla složiti i Margit Vrbičić, ravnateljica OŠ "Meterize", najnovije gradske škole izgrađene prije pet godina i koja jedina ima školsku kuhinju uređenu prema svim potrebnim standardima, u kojoj se mogu kuhati topli obroci. Štoviše, u želji da djeci ponude zdraviji obrok i utvrde sviđa li im se uopće kuhana marenda, cijelu prošlu godinu jednom tjedno u školi se kuhao topli obrok. Na zadovoljstvo stotinjak učenika i njihovih roditelja, što je bilo dovoljno da u ovoj školskoj godini Vrbičić zatraži od Ministarstva znanosti i obrazovanja odobrenje za zapošljavanje jednog kuhara, odnosno kuharice. No, iz Zagreba je ovih dana stigao negativan odgovor. Razlog – još uvijek važeća zabrana novih zapošljavanja u javnim službama. Vrbičić ne krije razočaranje.

– Napravili smo sve kako bismo pokazali da možemo imati topli obrok u školi. Lani ga je uzimala gotovo trećina od ukupnog broja učenika, a vjerujem da bi ih ove godine bilo još i više. Imamo kuhinju u kojoj to možemo raditi, ali ne možemo nikoga zaposliti! Pa zašto se uopće trošio novac za uređenje i opremanje te kuhinje?! I kad ćemo je moći koristiti? Za pet godina, kada bude zastarjela i sve bude trebalo nanovo mijenjati?! – zdvojna je Vrbičić.