Prošle su dvije godine od smrti barda hrvatskoga glumišta, Špire Guberine, Šibenčanina, preminulog 27. studenoga 2020. u 88. godini života. Tom prigodom, prijatelji i glumci kazališta "Kiklop", priredili su mu u bivšem kinu Odeon, sada Kući umjetnosti ‘Arsen‘, večer sjećanja na njegov život i djelo
Uz opsežni dokumentarni film o Špirinu kazališnome putu, čovjeku neizrecive nadarenosti, širine duha i duhovitosti,skup je otvorio njegov sin Boris.
- O svom ocu su govorili dosta mnogi drugi, njegovi suvremenici i prijatelji, cijela plejada glumaca, rekao je Boris Guberina. Ja ću se samo prisjetiti zadnje godine njegova života u druženju svakoga dana kade mu je zdravlje već bilo narušeno. Ali je do zadnjega trena sačuvao onu svoju poznatu vedrinu.
U pola stoljeća njegove glumačke, filmska i televizijske karijere, posebno one kazališne koja je za njega doslovno značila "daske koje život znače",na izniman je način označio to razdoblje hrvatskoga teatra.
U čuvenim kazališnim predstavama, filmskim i televizijskim ulogama glumio je likova, u "Velome mistu", "Prosjacima i sinovima",a samo u Brešanovoj satiričnoj komediji "Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja" u ulozi Mačka, više od 300 puta stao je na kazališne daske.
Iznimno je volio djecu uloga i to je isticao svojim nastupima na Međunarodnome dječjem festivalu u rodnome Šibeniku i u tome iskazao najvišu razinu pozitivnih osobina koje rese glumcam ali i običnog čovjeka.
A svoj glumački hod Špiro Guberina započeo je u šibenskoj amaterskoj kazališnoj družini Crvenoga križa iz gimnazijskih i studentskih dana, koju je vodila nezaboravna Milka Bučić Matavulj.
Glumio je s pokojnim profesorom Ivom Livakovićem u predstavama "Običan čovjek", "Gospođa Miniastarka" "Nevidljivi Jurić","Vlast" i drugima. U nekima je(u Nušićevu "Običnom čovjeku") s njima nastupao i pisac ovoga teksta.
U ljeto te 2012. godine oduševljeno ga je dočekalo mnoštvo na pučkoj fešti na otoku Krapnju. Tom prigodom je najavio da osniva kazališnu družinu "Kiklop".
Svega ovog smo se prisjetili kad smo utroje sjedili u dnevnoj sobi Ive Livakovića i pričali zgode o Šibeniku. A Špiro je u jednom trenutku, dignuvši ruku, uskliknuo: "Ajme, ljudi, sve nas je manje".Misleći na generacije koje odlaze. I potom dodao: "Znate li što bi najviše volija da mi se dogodi? Da mi je lipo umriti živ!".
Ako nije crni humor, onda je dosjetka vrijedna pamćenja.
