Stara šibenska Gorica pravo je ogledalo povijesti i ljudi koji su je stvarali. Poznata je i po starim gotičkim palačama, poput palače De Dominis-Gogala. U njoj su se kroz stoljeća smjenjivali naraštaji onih koji su gradu služili.
U šibenskoj gotičkoj palači de Dominis obilježena je 400. godišnjica smrti Marca Antonija de Dominisa (1560. – 1624.), koji je bio crkveni velikodostojnik i primas Dalmacije i Hrvatske. Ali inkvizicija ga je osudila kao heretika i bacila u tamnicu Anđeoske tvrđave u Rimu, gdje je i umro.
Spaljen kao heretik
Mrtvo tijelo vučeno mu je ulicama Rima i spaljeno s njegovim knjigama, spisima i slikama na istom rimskom trgu, Campo dei Fiori, gdje je živ spaljen i glasoviti Giordano Bruno, a pepeo mu je bačen u Tiber.
Na skupu u palači što ga je organizirala Nika Gogala iz korijena de Dominis, naša nekadašnja gimnazijska kolegica, okupilo se pedesetak poklonika šibenske kulturno-povijesne baštine.
Nakon što je gđa Gogala kao domaćin pozdravila skup, opširnije je o temama izlagao Edi Kapitanović, dipl. ekonomist, koji istražuje šibensku prošlost.
– Marco Antonio de Dominis – tumači Kapitanović – potječe od stare plemićke obitelji s Raba, odakle su i članovi obitelji de Dominis koji su se naselili u Šibeniku.
U Šibeniku su u 16. i 17. stoljeću bile dvije grane obitelji de Dominis, “nobile di Arbe” – grofovi s Raba. Tako se Šimun, došavši u Šibenik, 2. rujna 1542. oženio plemkinjom Katarinom Divnić (Difnico), kćeri Jurja, i osnovao prvu šibensku granu obitelji, koja je izumrla 1665. u muškoj lozi, upravo smrću šibenskog Marca Antonija de Dominisa.
Vojni pilot Gogala
Dvadesetak godina od prestanka prve grane de Dominisa, trgovac Šimun Dračević, jedan od najbogatijih Šibenčana toga doba, nema muškog nasljednika pa ruku svoje kćeri Francesce daje doktoru prava de Dominisu, uz miraz od čak 30.000 dukata, pod uvjetom da se preseli kod njega u sadašnju palaču Gogala-de Dominis. Navedeni bračni ugovor čuva se u Državnom arhivu u Šibeniku. Tim je ugovorom omogućena opstojnost pet generacija de Dominisa u Šibeniku.
Francesca je doktoru de Dominisu donijela u brak palaču Gogala s crkvicom Svih svetih, ljetnikovac Palazzo s crkvicom sv. Šimuna na Zlarinu, u kojoj je obiteljska grobnica Dračević, kuću zvanu Londra s kulom i skladištem na otoku Žirju, u uvali Muna, te niz parcela i vrtova koje je Šimun kupovao po Zlarinu, Žirju, Tribunju i Vodicama.
Nakon potpisanog mira s Turcima (Kandijski rat) 1700. godine više nema turske opasnosti, te se ušlo u mirno stoljeće vladavine Venecije u Šibeniku i Dalmaciji. Šibenik se razvija u trgovačkom smislu, a obitelj de Dominis, kao veleposjednička, doživljava prosperitet. U tom ozračju, prema povjesničaru don Krsti Stošiću, doktor de Dominis kupuje dalje parcele i vrtove po Zlarinu, te ih predaje kmetovima (kolonima) na upravljanje.
Prema obiteljskim arhivima, u 18. stoljeću u palaču dolaze dvije nevjeste iz znamenitih obitelji koje se udaju za nasljednike loze de Dominis. U prvoj polovini stoljeća plemkinja Katarina Nassi udaje se za Gerolima de Dominisa. Katarina dolazi iz jedne od najutjecajnijih zadarskih obitelji. Nju u drugoj polovini 18. stoljeća smjenjuje nova nevjesta, šibenska plemkinja Danijela Fenzi, koja se udaje za Vicenza de Dominisa. Fenzi su šibenska obitelj talijanskog podrijetla koja se istaknula u borbi s Turcima.
Venecijanska Republika potvrdila je de Dominisima naslov grofova, te ih je 1744. upisala i u grofovsku knjigu. Međutim, u prvom desetljeću 19. stoljeća francuska uprava u Dalmaciji ukida feudalne odnose i kmetovi dobivaju slobodu, pa u Šibenik od 1805. godine dolaze kmetovi koji su napustili zemlju svojih gospodara.
Dvadesetih godina 19. stoljeća u palaču dolazi plemkinja Maria Mattiazzi, koja se udaje za Gerolima de Dominisa iz četvrte generacije. Gerolimo je primljen u šibensko plemićko vijeće 1826. godine, u nadi da će druga austrijska uprava vratiti stare odnose, ali to se nije dogodilo.
Maria Mattiazzi živjela je samo četrdeset godina, a za njom su ostali suprug Gerolimo, sin Vicenzo i tri kćeri.
Vicenzo se 1856. oženio Catarinom Pellegrini, a 1874. Mariettom Lapenna i nije imao potomaka. Dvije starije kćeri, Daniele i Chiara, zamonašene su u samostanima u Italiji, a najmlađa, Antonija, posljednja kontesa, postala je žena dr. Antonija Federica Galvanija, koji se preselio u palaču, gdje je otvorio bilježnički ured.
Obitelj Galvani imala je samo kćer Luigiu, koja se udala za austrougarskog časnika Alfreda Gogalu. Imali su šestero djece, pa se u palači do danas nastavila loza Gogala.
Od šestero djece obitelji Gogala najpoznatiji je Federik Miroslav Gogala (1898. – 1966.), koji je kao vojni pilot hidroavionom 29. svibnja 1929. postigao rekord leta u trajanju od 11 sati i 57 minuta više puta na relaciji Boka kotorska – Sušak (Rijeka). Njemačka tvrtka proizvođača aviona nagradila je Federika srebrnim satom.
Samo beskrajna ljubav
Ovo je u Šibeniku jedina povijesna palača iz 16. stoljeća, u kojoj i danas žive malobrojni potomci loze de Dominisa.
U znak sjećanja na sve one koji su živjeli i ostavili traga u palači, Blanka Kapitanović napisala je i prigodnu pjesmu.
Na kraju skupa podijeljeni su prigodni darovi, modeli hidroaviona – zrakoplova kakvim je upravljao Federik Miroslav Gogala, rad grafičara Zvonimira Vile. Jedan primjerak dopao je i nas.
Kad smo na kraju Niku Gogalu zapitali što za nju znači povijesna sredina palače u kojoj živi, odgovorila je kratko: “Ljubav, samo beskrajna ljubav, prema svemu što je ovdje sačuvano i što živi u meni.