Dok veći dio ukrajinskih oružanih snaga tiho sudjeluje u 'iscrpljujućem potezanju konopa' s Rusijom, jedan bataljun zauzet je promocijom uređenih videozapisa i fotografija kojima se hvale vlastitim postignućima, piše Telegraph u opširnoj reportaži o kontroverznoj ukrajinskoj bojni Azov.
Na fotografiji objavljenoj zadnjih dana, krupni muškarac u tamnoplavoj uniformi bez svijesti leži na tlu prekrivenom snijegom, a desna strana mu je oblivena krvlju.
- Azov je eliminirao general-bojnika! I od svoga mača živjet ćeš!, stoji u opisu fotografije.
Neimenovani časnik navodno je četvrti po redu ruski general koji je ubijen u Ukrajini. Njegovi ubojice? Azov, krajnje desničarska dobrovoljačka pješačka vojna postrojba.
Bojna Azov, koja je dugi niz godina kremaljskoj propagandi poslužila kao sredstvo da sve Ukrajince prikaže neonacistima, još jednom je završila u udarnim vijestima nakon što je Moskva lažno ustvrdila da je upravo taj bataljun u "tajnoj operaciji" digao u zrak kazalište puno civila u opkoljenom Mariupolju. Istina je puno prizemnija: katalište je razoreno u ruskom granatiranju.
Azovski bataljun bio je vrlo aktivan posljednjih mjesec dana. Konkretno, njihova sjajno podmazana PR mašina šalje vjerojatno najbolje ratne videozapise iz Ukrajine uz pomoć dronova čije kamere savršeno bilježe napade u realnom vremenu.
Ukrajinske oružane snage rado koriste njihove videozapise kao vizualni dokaz protunapada na rusku vojsku.
Snimili su uništavanje ruskih tenkova i razbijanje na komadiće dok suklja gusti tamni dim, a sve izgleda poput prizora iz efektne videoigrice.
Za Azovski bataljun pročulo se na početku proruske separatističke pobune u Ukrajini 2014. godine. U ukrajinskoj politici nikada nisu imali značajnu ulogu, ali njihovi povremeni marševi s upaljenim bakljama pomogli su da se nahrani lažna priča Kremlja o Ukrajincima neonacistima.
Slabe oružane snage Ukrajine bile su iznenađene u proljeće 2014. godine kada su separatisti uz podršku Rusije počeli preuzimati industrijski razvijene dijelove teritorija na istoku Ukrajine.
Redovne postrojbe nisu bile nimalo spremne za rat pa su Ukrajinci iz svih krajeva zemlje uzeli oružje i zaputili se prema istoku.
Azovska bojna bila je jedna od nekoliko dobrovoljnih postrojbi koje su se uključile u borbu protiv separatista, preuzevši posao koji vojska očito nije htjela.
Nekoliko mjeseci kasnije, prominentne organizacije za ljudska prava izvijestile su o 'vjerodostojnim dokazima o mučenju i nevjerojatnim zlostavljanjima' za koje su optuženi Azovski bataljun i druge dobrovoljne postrojbe.
Nekoliko pripadnika drugih dobrovoljnih bataljuna optuženo je na sudu za kršenje ljudskih prava tijekom rata na istoku, ali navodno nitko iz Azovskog bataljuna.
Bojnu Azov osnovao je Andrij Bilecki. Riječ je o ultranacionalističkoj političkoj personi s policijskim dosjeom koji je sudjelovao u raznim skupinama koje su se poigravale s nacističkim simbolima.
Bataljun je privukao tvrdokorne navijače i aktiviste krajnje desnice, a svoje korijene nisu skrivali. Oznaka je slična nacističkom simbolu Wolfsangel, ali grupa tvrdi da se sastoji od slova N i I što znači "nacionalna ideja".
Jedan njihov aktivist osvojio je mjesto u parlamentu kao nezavisni kandidat u jesen 2014. godine, očito kapitalizirajući uspjeh svoje bojne u borbi protiv separatista, ali na izborima pet godina kasnije doživio je poraz.
Azovski bataljun dobio je ime po Azovskom moru. Prvi su se pridružili u borbi protiv proruskih separatista u blizini grada Mariupolja i od početka im je tamo bila baza.
Bataljun je uživao povjerenje kontroverznog ukrajinskog ministra Arsena Avakova i nekoliko ukrajinskih oligarha, od koji su neki židovskog porijekla, koji su, čini se, ostavili po strani dvojbe oko ideološkog opredjeljenja skupine radi osiguranja ukrajinskog suvereniteta na jugoistoku Ukrajine.
Andrij Bilecki poznat i kao Bijeli vođa vodio je angažiranu operaciju na društvenim mrežama na početku sukoba 2014. godine, preplavivši internet fotografijama svojih vojnika kako marširaju ulicama s upaljenim bakljama.
Ruski jezik mu je materinji, a rođen je u Harkovu u kojemu se govori uglavnom ruski jezik. Odbio se identificirati kao neonacist, ističući kako se radije smatra ukrajinskim nacionalistom, ali neki njegovi javni istupi govore za sebe.
U jednom intervjuu, koji su mediji kasnije često citirali, govorio je o "povijesnoj misiji Ukrajine u ovom stoljeću da predvodi sve bijelce u svijetu u posljednjem križarskom ratu protiv Untermenscha pod vodstvom Židova".
Posljednjih godina Azov je proizvodio savršen sadržaj za rusku državnu televiziju, omogućujući Kremlju promicanje narativa o usponu krajnje desnice u Ukrajini, čiji su nedavni predsjednici i premijeri bili političari centra.
Pripadnici Azovskog bataljuna rado su podignuli rukave kako bi pokazali nacističke tetovaže stranim dopisnicima, dok je ekipa Andrija Bileckog najavljivala stvaranje lokalnih snaga milicije koja bi se bavila problemima u velikim gradovima.
Prije četiri godine bataljun je objavio produkcijski ispeglan videozapis koji prikazuje stotine mladića u uniformama kako marširaju u formaciji do tvrđave osvijetljene bakljama u Kijevu.
Pred kamerama su se zakleli da će 'očistiti' ulice od ilegalnog alkohola, trgovine drogom i kockarnica.
Od te ideje nije ništa realizirano, ali slika je bila tu, što je predsjednika Volodimira Zelenskog, i njegovog prethodnika stavilo u nelagodan položaj.
- Krajnja desnica općenito i nekažnjavanje njihovih aktivnosti značajno su naštetili međunarodnom ugledu Ukrajine. Ostavile su zemlju ranjivom na narativ neprijatelja koji preuveličava ulogu ekstremističkih skupina u Ukrajini, napisao je Oleksij Kuzmenko u članku za Atlantic Council, dodajući da su njihove nedavne veze s bijelim suprematistima na Zapadu pojačale zabrinutost.
Bellingcat, istraživačka novinarska skupina, kao i ukrajinski mediji tijekom godina, pratili su veze između Azova, njegovog političkog ogranka Nacionalni korpus, i američkih suprematističkih skupina.
U izvješću Centra Soufan iz New Yorka iz 2019. godine navodi se da je više od 17.000 ljudi iz 50 zemalja otputovalo u Ukrajinu od početka sukoba kako bi se pridružili Azovu i drugim bojnama u borbi protiv prokremaljskih separatista.
Godine 2016. Azov se nastojao distancirati od Nacionalnog korpusa nakon što je njegov prvi zapovjednik napustio bojnu kako bi se bavio politikom.
Bilecki, međutim, još uvijek prisustvuje okupljanjima Azova i povremeno koristi postrojbu kako bi izvršio pritisak na ukrajinske vlasti da odbace ideju od bilo kakvog oblika kompromisa s Rusijom.
Samo nekoliko mjeseci prije početka ruske invazije, veterani Azova marširali su središnjim Kijevom do ureda predsjednika Zelenskog. U blizini ih je zaustavio kordon policije gdje su zapalili likove 'izdajnika'.
Nacionalni korpus nikada se nije kandidirao za nacionalne izbore, a njegovi su kandidati imali slab učinak na lokalnim izborima što je jasan znak koliko su zbog ideologije Azova zabrinuti obični Ukrajinci koji su ih godinama smatrali marginalnom skupinom, zaključuje se u reportaži Telegrapha.